Teško je zapravo reći što je potresnije: sam roman ili događaj koji je autoru poslužio kao inspiracija. On je, naime, za vrijeme rata bio reporter BBC-a i u gradskoj mrtvačnici svjedočio očajničkoj potrazi jednog mladića za tijelom poginulog brata. Upravitelj mrtvačnice tog je čovjeka odveo u mrtvačnicu gdje su ležali dijelovi tijela stradalih u napadima bombaša samoubojica i jednostavno mu rekao: “Uzmi što hoćeš i napravi si tijelo.”
Takvim napravljenim tijelom i napadom bombaša samoubojice počinje roman “Frankenstein u Bagdadu” iračkog književnika i filmaša Ahmeda al-Saadawija (Naklada Ljevak, urednica Nada Brnardić, prijevod Daniel Bučan, 124 kune). Riječ je o snažnoj antiratnoj poruci koja zapravo govori o svim ratovima otkako je svijeta i vijeka, ali i o svim ljudima koji se (hoćeš-nećeš) prilagode životu u najtežim ratnim uvjetima.
Zbog tog i takvog pristupa, kao i nadasve neobičnog humora kojim obiluje ova strašna priča, autor je napadan u svojoj zemlji. On u priču o ratnoj svakodnevici običnih ljudi uvodi ne samo duh mrtvog čovjeka koji ulazi u tijelo što ga prodavač starim namještajem “skroji” od dijelova raznih leševa već i seriju okrutnih ubojstva koje taj duh počini, a tu su i vladini agenti koji rade na temelju dojava astrologa i čitača tarota.
Stoga je ovo gotovo Márquez na arapski način, roman u kojem se dokumentaristički dijelovi na jedinstven način prožimaju fantastikom i stravom. Konačan dojam je štivo koje uči o prokletstvu rata, ali i prokletstvu ljudskosti. Istodobno autor iz stranice u stranicu ruši brojne tabue i predrasude koje Zapad ima o arapskom svijetu, stoga njegovo djelo spada u sam vrh liste najboljih romana koje su hrvatski izdavači objavili tijekom 2019.
Kao konačnu preporuku treba reći i da je roman bio u užem izboru za nagradu Man Booker International.
