Arheolozi u Egiptu nedavno su otkrili drevni kršćanski grad, za koji se procjenjuje da potječe iz četvrtog i petog stoljeća, odnosno iz samih početaka kršćanstva kao etablirane religije, piše Fox News.
Otkriće, koje je početkom srpnja objavilo egipatsko Ministarstvo turizma i antikviteta, dogodilo se tijekom iskapanja na arheološkom nalazištu Ain al-Sabil u oazi Dakhla, smještenoj u guvernoratu Nova Dolina, otprilike 300 kilometara zapadno od Luksora. U službenoj izjavi, prevedenoj s arapskog jezika, dužnosnici su naselje opisali kao "potpuno", naglašavajući iznimnu očuvanost struktura koje su tisućljećima ležale skrivene ispod pustinjskog pijeska. Fotografije s nalazišta prikazuju sobe i prolaze izgrađene od blatne opeke, kao i očuvane kupolaste peći za koje arheolozi vjeruju da su služile za pečenje kruha, svjedočeći o živahnom svakodnevnom životu njegovih stanovnika.
Cjelokupna urbana struktura grada otkriva visok stupanj organizacije i planiranja. Diaa Zahran, voditelj Sektora za islamske, koptske i židovske starine pri Vrhovnom vijeću za starine, istaknuo je kako je grad slijedio "dobro promišljen urbani raspored". Glavne ulice protezale su se u smjeru sjever-jug, a presijecale su ih poprečne ulice u smjeru istok-zapad, stvarajući tako otvorene trgove i javne prostore. Sve zgrade u gradu, kako navode iz ministarstva, izgrađene su od blatne opeke.
Među iskopanim objektima ističu se bazilika koja datira iz sredine četvrtog stoljeća, ostaci dviju kula stražara na rubovima grada, utvrda s debelim obrambenim zidinama te skupina kuća s prostranim dvoranama i nadsvođenim stropovima, što ukazuje na razvijenu arhitekturu i društvenu stratifikaciju. U središtu grada, s pogledom na jednu od glavnih ulica, stajala je monumentalna bazilika, potvrđujući središnju ulogu kršćanske vjere u zajednici.
Jedno od najznačajnijih pojedinačnih otkrića unutar grada je dom Tisosa, crkvenog đakona, koji datira iz druge polovice četvrtog stoljeća. Arheolozi vjeruju da je upravo ta kuća služila kao kućna crkva prije nego što je izgrađena veća, središnja bazilika. Ipak, pravo blago ovog nalazišta predstavljaju pisani dokumenti. Zahran Mahdi, direktor iskapanja, izjavio je da je najvažniji pronalazak arhiva koji se sastoji od oko 200 ostraka, odnosno komada slomljene keramike ili vapnenca koji su služili kao materijal za pisanje. Ovi fragmenti sadrže natpise na koptskom i grčkom jeziku koji bilježe prodajne transakcije, privatnu korespondenciju i druge detalje svakodnevnog života. Ti zapisi pružaju neprocjenjiv i izravan uvid u društvene i ekonomske odnose unutar zajednice, otkrivajući kako su rani kršćani u ovoj udaljenoj oazi živjeli, trgovali i komunicirali.
Osim pisanih dokumenata, iskopan je i cijeli niz artefakata koji svjedoče o svakodnevici i bogatstvu stanovnika. Pronađena je kućanska keramika, bočice koje su se koristile za čuvanje ulja i parfema, uljanice te kameni alati za mljevenje žita. Otkrivena je i riznica novca, uključujući dobro očuvane brončane kovanice s likovima bizantskih careva, latinskim natpisima i kršćanskim simbolima. Posebno su vrijedni zlatnici koji datiraju iz vremena vladavine cara Konstancija II. (337. - 361.), a njihova prisutnost u oazi Dakhla otvara nova pitanja o statusu i ekonomskoj moći tadašnjih stanovnika, sugerirajući da naselje nije bilo siromašno i izolirano, već dobro povezano trgovačkim putovima.
Ovo otkriće potvrđuje tezu o brzom širenju kršćanstva Egiptom, koji je bio jedan od najvažnijih centara rane Crkve. Egipatske oaze, poput Dakhle, imale su ključnu ulogu u tom procesu. Već u trećem stoljeću služile su kao sigurno utočište kršćanima koji su bježali od progona Rimskog Carstva, omogućujući im da u relativnoj sigurnosti prakticiraju svoju vjeru. Do četvrtog i petog stoljeća, kada je kršćanstvo postalo službena religija Carstva, kršćanske zajednice u oazama bile su dobro uspostavljene, organizirane i dovoljno moćne da transformiraju arhitektonski krajolik. Gradile su se monumentalne crkve, svetišta i samostani, a važnost oaze Dakhla u tom razdoblju potvrđuje i činjenica da se nalazi na UNESCO-ovoj privremenoj listi svjetske baštine.
Pronalazak u oazi Dakhla dio je niza značajnih arheoloških otkrića u Egiptu posljednjih godina, kojima vlasti nastoje potaknuti turizam, ključni sektor za gospodarstvo zemlje. Nedavno su egipatski dužnosnici objavili i pronalazak drevnog kršćanskog samostanskog kompleksa u Gornjem Egiptu te otkriće naselja u oazi Kharga koje ilustrira prijelaz s poganstva na kršćanstvo. Svaki od ovih nalaza ne samo da obogaćuje naše razumijevanje prošlosti, već i naglašava nevjerojatno bogatstvo i raznolikost egipatske povijesti koja i dalje, skrivena ispod pijeska, čeka da bude otkrivena.
*uz pomoć AI
Otvori KEKS Pay
