Jane Austen (1775. – Winchester , 18. srpnja1817.) književna ikona čija su djela postala bezvremenski klasici, napustila je ovaj svijet prerano, u 41. godini, ostavivši iza sebe nasljeđe koje i danas oblikuje romantičnu književnost.
No, dok njezini romani poput "Ponosa i predrasuda" i "Razuma i osjećaja" istražuju društvene norme, brak i potragu za ljubavlju, stvarni život njihove autorice bio je daleko složeniji i ispunjeniji manje poznatim, ali fascinantnim detaljima. Daleko od slike usidjelice koja mirno piše u kutku obiteljskog doma, Austen je bila žena oštrog uma, čvrstih principa i neočekivanih vještina. Bila je to žena koja je donijela odluku koja joj je odredila sudbinu u samo jednoj noći, koja je poznavala tajne proizvodnje piva i čija je smrt do danas ostala obavijena velom misterije, potičući teorije koje zvuče kao zaplet iz modernog kriminalističkog romana.
Njezin život nije bio bajka koju je pisala, već slojevita priča o neovisnosti, žrtvi i zagonetkama koje tek čekaju da budu u potpunosti odgonetnute.
Možda najdramatičniji trenutak u njezinu privatnom životu dogodio se u kasnu jesen 1802. godine. U dobi od 27 godina, tijekom posjeta prijateljima, Jane je primila bračnu ponudu od Harrisa Bigg-Withera, brata njezinih prijateljica i nasljednika znatnog imanja. Ponuda je bila iznimno povoljna; brak bi joj osigurao financijsku sigurnost do kraja života, rasteretio njezinu braću brige o njoj i njezinoj sestri te joj pružio dom i status. Pod pritiskom trenutka i svjesna svih prednosti, Jane je pristala. No, taj pristanak trajao je samo jednu noć. Do sljedećeg jutra, nakon, kako se može pretpostaviti, neprospavane noći i razgovora s voljenom sestrom Cassandrom, Jane je povukla svoju riječ. Odbila je ponudu i odmah napustila imanje. Zašto? Izvori opisuju Bigg-Withera kao šest godina mlađeg, "vrlo neuglednog", "nezgrapnog, pa čak i neotesanog u ponašanju". Čini se da je Austen shvatila kako ne može žrtvovati osobnu sreću i emocionalnu ispunjenost radi materijalne udobnosti. Mnogi vjeruju da odjeci te odluke žive u njezinim djelima. Kad u "Ponosu i predrasudama" Jane Bennet preklinje sestru Lizzy: "Učini bilo što, samo se nemoj udati bez ljubavi", gotovo da možemo čuti Cassandrin glas te sudbonosne noći. Slično tome, savjet koji Emma Woodhouse daje svojoj prijateljici - "Ako žena može oklijevati oko 'Da', trebala bi odmah reći 'Ne'" - zvuči kao gorki glas iskustva žene koja je izabrala neizvjesnu neovisnost umjesto sigurnog, ali praznog braka.
Dok je slika Jane Austen neraskidivo vezana uz elegantne salone i pisanje, jedna manje poznata činjenica otkriva njezinu praktičnu i prizemljenu stranu: bila je vješta u kuhanju piva. U 18. stoljeću ta je vještina bila uobičajen dio kućanskih poslova, čak i za žene iz uglednih obitelji poput njezine. Pivo nije bilo samo piće za opuštanje, već nužnost. Voda je često bila zagađena i nesigurna za piće, pa je takozvano "malo pivo" (s niskim udjelom alkohola) bilo sigurna i svakodnevna alternativa za cijelu obitelj, uključujući i djecu. U jednom od sačuvanih pisama svojoj sestri Cassandri, Jane ležerno spominje: "a ja imam veliku bačvu, jer opet kuhamo pivo od smreke...". To pivo od smreke, osim što je bilo popularno, služilo je i kao važan izvor vitamina C tijekom dugih zima. Ova vještina ne samo da demistificira Austen kao eteričnu umjetnicu, već je smješta u stvarni kontekst vremena u kojem je živjela, pokazujući da je, osim što je baratala riječima, znala upravljati i važnim procesima u domaćinstvu. Čak je i u svom romanu "Emma" ovjekovječila tu praksu, gdje jedan od likova želi zabilježiti recept za pivo od smreke, potvrđujući da je taj dio svakodnevice bio duboko utkan u njezin život i stvaralaštvo.
Najveća zagonetka koja okružuje život Jane Austen jest njezina prerana i misteriozna smrt 18. srpnja 1817. godine. Nakon što je otprilike godinu dana patila od iscrpljujuće bolesti, preminula je u Winchesteru, gdje je potražila liječničku pomoć. Simptomi koje je opisivala u pismima bili su zbunjujući i teški: kronični umor koji ju je prikovao za krevet, neobična diskoloracija kože, žučni napadi, noćne groznice i reumatski bolovi.
Godinama su biografi i liječnici spekulirali o uzroku, predlažući dijagnoze poput Addisonove bolesti, Hodgkinovog limfoma ili tuberkuloze. Međutim, posljednjih godina pojavila se intrigantnija i dramatičnija teorija koja baca novo svjetlo na njezine posljednje dane. Proučavajući njezina pisma, kriminalistička spisateljica Lindsay Ashford primijetila je zapanjujuću podudarnost između simptoma Jane Austen i klasičnih znakova trovanja arsenom.
Ta je teorija dobila na težini nakon što su nova istraživanja Britanske knjižnice ukazala na istu mogućnost. U to vrijeme, arsen je bio čest sastojak u lijekovima, posebice onima za liječenje reume, od koje se Austen i sama žalila. Najvjerojatniji scenarij jest da je nenamjerno i polako trovala samu sebe, uzimajući lijek koji joj je trebao ublažiti bolove, ne znajući za njegovu smrtonosnu prirodu. Iako ideja o ubojstvu zvuči primamljivo za fikciju, stručnjaci se slažu da je, ako je do trovanja i došlo, ono gotovo sigurno bilo slučajno, što njezinu smrt čini još tragičnijom. Tako je život autorice, poznate po razrješavanju ljubavnih zapleta, završio medicinskom zagonetkom koja i danas intrigira javnost.
Otvori KEKS Pay
