Lik i djelo Majke Tereze poznaje čitav svijet. Rođena 1910. u Skoplju, u albanskoj obitelji, većinu života je provela u Indiji, pomažući najsiromašnijima, a 2016. proglašena je sveticom. No tko je ona zapravo bila kao osoba, kao žena? Upravo o tome govori novi film slavne makedonske redateljice Teone Strugar Mitevske, "Majka", koji je prikazan i na festivalu Cinehill koji upravo traje u Fužinama, a u kojem Majku Terezu tumači fantastična Noomi Rapace.
Mitevski nam je otkrila zašto ju je odlučila prikazati kao ambicioznu i odlučnu ženu, ali i osobu s manama i sumnjama, te kako je ona, kao deklarirana ljevičarka i feministkinja, pronašla inspiraciju u životu jedne od najpoznatijih redovnica Katoličke crkve.
U filmu me opčinila Noomi Rapace u ulozi Majke Tereze. Vlada svakom scenom, a vi ste to fantastično iskoristili. Kako je došlo do toga da upravo nju odaberete za tu ulogu?
Kada pišem film, nikada ne razmišljam o glumcima, nego o liku. Naravno, lik Majke Tereze, kao stvarne povijesne osobe, gradila sam velikim dijelom na temelju opsežnog istraživanja. I tek kada sam shvatila tko je ona kao lik, koju stranu njezine ličnosti želim prikazati, taj njezin pankerski, buntovnički, gotovo robinhudovski duh, počela sam tražiti glumicu. Bilo mi je jasno da je mora utjeloviti netko tko ima tu energiju. Ako ste gledali trilogiju "Millenium", u kojoj Noomi Rapace glumi Lisbeth Salander, to je bilo točno ono što smo tražili. Imali smo sreću što nam je, kada smo joj se javili, Noomi kazala kako joj se svidio moj film "Bog postoji, njezino ime je Petrunija" i bila je zainteresirana. A čim smo se upoznale, jednostavno smo se – prepoznale. Kao sestre po duhu. Tako da, bio je to splet sretnih okolnosti.
Spomenuli ste da ste proveli istraživanje, intervjuirajući i ljude koji su poznavali Majku Terezu. Što ste otkrili?
Znate, kada razmišljamo o znamenitim osobama, pogotovo svecu, o njima zapravo ne mislimo kao o ljudskim bićima. U glavama nam je stvoren mit o tome kakav je netko mogao biti, ali zaboravljamo ljudski aspekt. Tijekom intervjua koje sam vodila s časnim sestrama koje su je poznavale, otkrila sam upravo to – da je ona bila samo ambiciozna žena koja je imala viziju i jednostavno išla za njom. Iznenadila me njezina odlučnost. Također, iznenadilo me što sam se u njoj prepoznala kao suvremena, moderna žena, u toj energiji i odvažnosti koje je posjedovala. To je nešto čemu se silno divim. Bila je žena, baš poput vas i mene.
Film nije hagiografija, ali ne prikazuje Majku Terezu ni u pretjerano negativnom ili kritičnom svjetlu, već kao ljudsko biće iza mita.
Da, kada prikazujemo povijesne ličnosti, naviknutiji smo na nesavršenosti kod muškaraca. Možemo prihvatiti monstruoznog Hitlera ili Staljina, ambicioznog Napoleona i tako dalje, ali još uvijek smo zapeli u viziji onoga što je povijesna žena. Bilo mi je vrlo važno pokazati tu njezinu drugu stranu, da je bila samo čovjek koji je griješio, a ipak je svojom odvažnošću, ambicijom i hrabrošću uspjela pomicati planine. Možda se ne slažete s njom, ali to nije poanta filma. Poanta je slaviti njezinu snagu i, nadam se, prepoznati sebe u toj snazi, što bi nas potencijalno moglo potaknuti da se i sami odvažimo učiniti više.
U kontekstu ovog filma, bilo je mnogo govora o Christopheru Hitchensu, koji je bio jedan od najoštrijih kritičara Majke Tereze. Optužio ju je, među ostalim, "da je više voljela siromaštvo nego siromašne", odnosno da je glorificirala siromaštvo više nego što je pomagala. Kakav je vaš stav o tome?
Ne mogu sa sigurnošću tvrditi što je ona doista mislilla, ali ono što sam primijetila boraveći i razgovarajući s Misionarkama ljubavi jest njihova duboka ljubav prema čovječanstvu. Dakle, ne radi se o siromašnima ili bogatima, radi se o ljubavi prema čovjeku i vjeri u čovjeka. Mislim da je ta Hitchensova izjava pomalo zlobna. Pročitala sam i vidjela sve što je napravio, ali mislim da je pretjerano kritičan. Možda se može postaviti pitanje je li Majka Tereza bila tašta, jer ako kažete da je više voljela siromaštvo nego siromašne, to je također pitanje ambicije i taštine. Ali ista ta pitanja postavljala si je i ona sama, neprestano preispitujući samu sebe – dijalozi u filmu koji se upravo toga dotiču potječu izravno iz njezina privatnog dnevnika. I to je u redu, jer, na kraju dana, i ja svakodnevno preispitujem svoju taštinu. Bitno je biti svjestan svojih mana i raditi na njima.
U filmu prikazujete jedno kratko, ali važno i turbulentno razdoblje njezina života – 1948. je godina u Kalkuti, britanska kolonijalna vlast u Indiji je na zalazu, a Tereza stremi osnovati svoj red…
Željela sam prikazati razdoblje prije nego što je postala Majka kakvu svi danas poznajemo. Taj ključni trenutak dao mi je više slobode i prostora da zamislim osobu kakva je bila prije nego što je krenula na to veliko putovanje. Također, to je trenutak u njezinu životu kada napušta udobnost. Bilo je udobno biti u samostanu u Kalkuti, dok se svijet vani raspada. Redovnice su imale što jesti, bile su sigurne i imale krov nad glavom. A ona je jednostavno otišla na ulicu. Bio je to veliki rizik i vrlo odvažan projekt. Prvo je bila sama, zatim joj se pridružila jedna sestra, pa druga. Mislim da svi imamo trenutke kada donosimo velike odluke, a ovo je bio trenutak koji je definirao tko će ona postati.
Majka Tereza je, poput vas, rođena u Makedoniji. Kakva percepija o njoj vlada u vašoj zemlji?
Odrastala sam kao ateistkinja i danas se smatram komunistkinjom. Ne kažem čak ni da sam marksistica, ja sam ponosna komunistkinja. Naravno da smo znali za nju, ali odrastajući u Jugoslaviji, za nas je bila samo žena koja je radila stvari o kojima smo učili. Osobno me isprva uopće nije inspirirala niti pretjerano zanimala. Ovaj projekt došao mi je u ruke slučajno. S makedonske televizije predložili su mi da, kao redateljica iz regije, napravim dokumentarac o Majci Terezi. Isprva sam rekla da nisam sigurna, ali onda sam pomislila, u redu, mogu snimiti dokumentarac u kojem ću govoriti o položaju žene unutar vrlo patrijarhalne strukture kao što je Katolička crkva, jer to me zanima kao feministicu. Međutim, kako sam počela istraživati, odlaziti u Kalkutu i provoditi vrijeme sa sestrama, ta me tema počela zaokupljati. Njihova uvjerenja možda nisu moja, ali bila sam impresionirana mnogim aspektima njihovih života. Otkrila sam, primjerice, da je brojnim ženama, koje su dolazile iz ekonomski vrlo nepovoljnih dijelova svijeta, ulazak u red zapravo davao određenu slobodu kakvu inače nikada ne bi iskusile. Jedna sestra mi je kazala: "Volim biti sestra jer ne želim biti ničija žena", dok je druga u šali priznala da joj je super jer ne mora brijati noge! I to je bilo prije desetak godina. A prije stotinu godina, ovo je bio gotovo jedini način da žene, a pogotovo one koje su bile drugačije, uspiju i osiguraju svoju egzistenciju u patrijarhalnom svijetu. To nije moj izbor, ali apsolutno ga mogu poštovati i razumjeti.
Dakle, iako zvuči paradoksalno, postoji sloboda i neka vrste feminističkog bunta čak i unutar strogih patrijarhalnih okvira Katoličke crkve?
Apsolutno. Ono što također treba razumjeti jest da je Majka Tereza djelovala u okvirima loretinskog reda. Njegova osnivačica bila je Mary Ward, prava feministička figura koja je osnovala taj red upravo kako bi obrazovala žene. U povijesti su postojale žene koje su pokušavale pronaći određenu, doduše ograničenu, slobodu unutar svijeta kojim dominiraju muškarci, u kojem još uvijek živimo. I onda Majka Tereza dobije viziju i kaže: "Želim stvoriti svoj red, da ne budem toliko ovisna o muškarcima." Naravno, iznad njih su postojali muškarci na najvišim crkvenim položajima, poput pape, no unutar vlastitog reda upravo su žene nosile glavnu odgovornost. To je bila svojevrsna vojska žena, a Majka Tereza njezina neprikosnovena predvodnica. U filmu je prikazana upravo tako – kao prava generalica. Bila je jednako nepopustljiva prema sebi kao i prema sestrama u samostanu, a ujedno i vrlo zahtjevna. Dovoljno je pogledati ustroj Misionarki ljubavi, njihova pravila i način organizacije da bi bilo jasno koliko je sve bilo pažljivo osmišljeno i sustavno uređeno. Naravno, vodila se i vlastitim instinktom te emocionalnom energijom trenutka, ali prije svega bila je iznimno snažna liderica. Zanimljivo je da se muškarce koji se ponašaju na takav način obično opisuje kao odlučne i beskompromisne, dok se žene često etiketira kao teške ili problematične. To me duboko frustrira. Žene je uvijek lakše ocrniti i tome neprestano svjedočimo. I sama sam to iskusila, a vjerujem da ste se i vi susreli s tim. Meni je takav način razmišljanja jednostavno dozlogrdio i odbijam ga podržavati.
Otvori KEKS Pay
