Na ovom mjestu pišemo o albumima, a ne singlovima, ali budući da smo u tjednu Dore, a naš najuspješniji kandidat posljednjih godina Baby Lasagna objavio je novi singl kojim želi “završiti zabavu”, pjesma “End The Party” nameće se kao sasvim jasan izbor.
Naime, nakon što je pjesmom “Rim Tim Tagi Dim” postigao najveći uspjeh u karijeri – premda su mnogi dokumentirali da se radilo o efektno modificiranom spoju dvije ranije pjesme – Baby Lasagna, zapravo Marko Purišić, obračun sa vlastitim demonima započinje svojom dosad najboljom originalnom pjesmom. Dosta mu je i masovnog uspjeha, rasprodane EU turneje, tri rasprodane Šalate, medijske prisutnosti, pa se s pjesmom “End The Party” vraća korijenima koji su ga odredili prije nego što je oko njega zavladala masovna histerija.
Taj planirani album mogao bi biti zanimljiv, jer najbolji autorski pogoci postižu se kad se vlastita pozicija dovodi u pitanje, a sumnja u motive masovne prihvaćenosti bude nadjačana osobnim motivima. Upravo tu krije se mogući teren na kojem Purišić može potvrditi svoje autorske sposobnosti, jer, kako promo objava poručuje, ovim povratkom samom sebi Baby Lasagna označava povratak izvornom identitetu, alternativnom i metal zvuku koji je formirao njegov senzibilitet još od školskih dana.
Ovakvo izdanje ne donosi samo stilsku promjenu, nego i obračun sa samim sobom. Nova pjesma javna je opomena samome sebi, pa Purišić u tekstu pjesme otvoreno kritizira vlastito duševno propadanje i preispituje odnos prema uspjehu, materijalizmu i vlastitom egu. “End The Party” razotkriva strah od transformacije u ono što je nekad ismijavao – megalomaniju, ispraznost i hedonizam. Sve to dolazi sa slavom i uspjehom, pa veseli što je Purišić svjestan kako to nije najvažnije. Potencijalno “odrastanje pod svjetlima reflektora” i autoegzorcizam uvijek su bili zanimljiv dio autorskog rada mnogih glazbenika razočaranih uspjehom, pa iako Baby Lasagna nije John Lennon, Lou Reed ili David Bowie, autorske mogućnosti pred njim su otvorene.