Kada sam prije mjesec dana stajala u redu ispred dvorane Lucerna u Pragu, redu koji je vijugao Vodičkovom ulicom cijelim putem do Václavskog trga, osjećala sam se kao da čekam na koncert Rolling Stonesa. Međutim, razlog zbog kojeg su se tamo okupile tisuće ljudi iz svih krajeva Češke, Europe ali i svijeta, bila je jedna promocija knjige. Prošlo je doba, mislila sam do tada, kada su pisci privlačili takve gomile obožavatelja. No, promatrajući uživljenu gomilu oko sebe i slušajući najrazličitije jezike kojima su uzbuđeno razgovarali, shvatila sam - Dan Brown je rock zvijezda među piscima.
Brown je u Prag došao kako bi predstavio "Tajnu svih tajni", svoj najnoviji, šesti roman u serijalu o Robertu Langdonu, stručnjaku za vjersku ikonologiju i simbolizam, junaku kojeg je proslavio kultni "Da Vincijev kod". Smještena je, dakako, u Prag, grad koji Brown naziva "mističnom metropolom Europe" i opisuje kao savršenu kulisu za Langdonove avanture, prepunu tajnih prolaza, veličanstvenih građevina i magičnih legendi.
- Čim sam shvatio da će se moja iduća knjiga baviti fenomenom ljudske svijesti, znao sam da mora biti smještena u Pragu. Još od dana Cara Rudolfa II, koji je poznat po tome što je oko sebe okupljao alkemičare, kabaliste, vidovnjake i mistike, Prag je poznat kao ezoterično mjesto koje ima jaku magičnu auru. Nikada neću zaboraviti kada sam jedne večeri šetao Karlovim mostom i jednostavno osjetio da je tu veo između stvarnosti i mistike tanji nego u većini drugih mjesta na svijetu - kaže Brown koji je "Tajnu svih tajni", opisao kao svoj najkompleksniji i najambiciozniji roman do sada, a koji će na hrvatskom biti objavljen u izdanju V.B.Z.-a, i to, kažu nam, baš na vrijeme za Interliber idućeg tjedna.
U sasvim kratkim crtama, priča započinje kada Langdon dolazi u Prag kako bi prisustvovao predavanju svoje djevojke, istaknute znanstvenice noetike Katherine Solomon. Ona se sprema objaviti nevjerojatna otkrića o prirodi ljudske svijesti koja prijete uzdrmati stoljeća uvriježenih vjerovanja. Međutim, brutalno ubojstvo pretvara putovanje u kaos, Katherine nestaje zajedno sa svojim rukopisom, a Langdon se nađe na meti moćne organizacije i jezivog bića proizašlog iz drevne praške mitologije...
I turistički sektor u Češkoj odmah je prepoznao ogroman potencijal ove knjige. Premda je Prag oduvijek bio poznat po kulturnom turizmu, "Brownov efekt" podigao interes na potpuno novu razinu, baš kao što je nekoć, s "Da Vincijevim kodom", napravio u Parizu. Ekspresno su pokrenute tematske ture koje posjetitelje vode lokacijama iz romana i koje su rasprodane tjednima unaprijed. Svjetske aviokompanije već su najavile proširenje linija prema Pragu, a hotelski lanci poput Marriotta i Hiltona nisu časa časili te su kreirali ekskluzivne tematske pakete. I to je tek početak, jer očekuje se da će drugi, vjerojatno i snažniji val interesa, zapljusnuti grad za otprilike dvije godine, kada je planirano emitiranje Netflixove adaptacije romana. Možemo se samo nadati da će taj pisac prema kojem se ravnaju turističke zajednice radnju iduće knjige smjestiti u Hrvatsku.
A ideja za ovu je knjigu, objavljenu nakon dugih osam godina pauze, proizašla iz iznimno teškog perioda Brownova života, obilježenog bolešću i smrću njegove majke.
- Baš kada sam započeo pisati ovu knjigu, moja majka preminula je od leukemije. Kao i, siguran sam, mnogi koji su izgubili voljene osobe, zapitao sam se je li doista moguće da su s njenom smrću, sve njene nade, snovi, strahovi i uspomene samo nestali? Osobno, nisam religiozna niti spiritualna osoba i oduvijek sam se smatrao skeptikom. Bio sam uvjeren da je smrt kraj - samo zaspeš i sve je gotovo. Međutim, tijekom osam godina koliko sam proučavao svijest i znanstvena istraživanja na tu temu, razgovarao s fizičarima, noetičarima, ljudima koji su doživjeli bliska iskustva sa smrću, promijenio sam mišljenje. Sada sam uvjeren da naša svijest, ili ako to želite tako nazvati, naša duša, doista nadilazi smrt našeg ljudskog tijela. I to je, moram napomenuti, znanstveno utemeljeno - tvrdi Brown.
Preispitivanje svega što smo mislili da znamo, u formi pitkog i uzbudljivog trilera je i recept od kojeg je Dan Brown napravio svoju književnu karijeru. Iako je najprije naumio biti glazbenik, 90-ih godina bacio se na pisanje, no njegova prva knjiga, "Digitalna tvrđava" nije naišla na bogznakakav komercijalni uspjeh. Pa i prvi dio serijala o Robertu Langdonu, "Anđeli i demoni", pravu popularnost stekao je tek nakon izlaska "Da Vincijeva koda". Nekome tko nije, tih ranih 2000-ih, doživio apsolutno globalno ludilo koje je proizveo "Da Vincijev kod", teško ga je i opisati, a gotovo sa sigurnošću možemo tvrditi da niti jedna knjiga poslije, nije u tome uspjela. O "Da Vincijevom kodu" tih dana pričali su baš svi - prodan u više od 80 milijuna primjeraka i preveden na gotovo 50 svjetskih jezika, preko noći postao je kulturni fenomen. Velik dio svoje popularnosti dugovao je i iznimno kontroverznoj temi - tvrdnji da su Isus Krist i Marija Magdalena bili u braku te da njihova krvna loza postoji i danas.
Pa iako je Dan Brown ponavljao da je riječ o romanu, istovremeno vatru je potpirivao izjavama da je "99 posto knjige točno" i da je "sva arhitektura, umjetnost, tajni rituali, povijesni kontekst, gnostička evanđelja, sve je istina. Ono što je fikcija jest da postoji stručnjak za simbolizam po imenu Robert Langdon. I ono što on u romanu radi, to je fikcija. Ali sve u pozadini, to je istina". Otišao je toliko daleko da je kazao i kako knjiga ne bi bila mnogo drugačija da je napisao kao publicističko djelo. Bio je to pametan i promišljen marketinški trik, kojim je jednim potezom izludio vjerske fanatike i zagolicao maštu milijuna diljem svijeta. Svećenici su s oltara pozivali vjernike da ne čitaju tu blasfemičnu knjigu, prozivali Browna zbog "izopačavanja Svetog pisma", zbog načina na koji su prikazani podivljao je i Opus Dei, a nadbiskup Angelo Amato, tajnik Kongregacije za nauk vjere pozvao je i na bojkot filmske verzije "Da Vincijeva koda".
Međutim, ni "Da Vincijevu kodu", a ni ostalim Brownovim knjigama, koliko god čitane i popularne bile, kritičari nikada nisu bili pretjerano naklonjeni. Njegov prozni stil često je opisan kao nespretan, zanatski i prepun klišejiziranih fraza te jeftinih trikova, poput "cliffhangera" na kraju poglavlja. Ali čini se da je upravo ono što kritičari zamjeraju ključ njegovog uspjeha. Taj jednostavan i direktan stil čini kompleksne teme o umjetnosti, kriptografiji, znanosti i povijesti dostupnima širokoj publici, koja, nakon čitanja njegovih knjiga, osjeća kao da su nešto novo naučili, ima potrebu pitati pitanja, dalje istraživati i što je najvažnije - čitati. Uostalom, to je sve do čega je stalo i samom Danu Brownu.
- Više od svega, želim da mojim čitateljima čitanje "Tajne svih tajni" bude zabavno iskustvo. To je poanta. Toliko smo u našim svakodnevnim životima vezani uz računala i strojeve, da je lako zaboraviti kako je zabavno čitati knjige. Želim sve potaknuti da se prisjete tog užitka - zaključio je Brown.
Otvori KEKS Pay
