Ne računamo li, mada ga treba računati, nastup Gregoryja Portera sa Zagrebačkom filharmonijom u veljači u dvorani Vatroslav Lisinski koji je dogovoren ranije, 27. travnja u Kerempuhu počinje 17. Zagreb Jazz Festival i nova "cjelogodišnja" sezona važnih koncertnih gostovanja. Prvi je po redu sjajan armenijski pijanist Tigran Hamasyan, a dolazi na krilima pozitivnih kritika u veljači objavljenog novog albuma "Manifeste", kao jedan od najcjenjenijih "jazz-susreće-rock" pijanista i skladatelja svog naraštaja.
Tigran Hamasyan kao virtuozni klavirist i klavijaturist, s jakim grooveom benda iza sebe, na albumu, spaja jazz improvizaciju i progresivni rock s bogatim folklornim nasljeđem rodne Armenije, a u pratećem sastavu s njim su Yessai Karapetian – klavijature, Marc Karapetian – električni bas i Arman Mnatsakanyan na bubnjevima. Privlačnost njegove glazbe leži ne samo u instrumentalističkoj verziranosti, nego u kreativnosti otvorenosti, konceptualnoj zahtjevnosti i balansiranju između crossovera i etno-jazza s korištenjem elektronike.
Dobro je što ćemo Tigrana Hamasyana vidjeti uživo nakon što je objavio album "Manifeste", jer predstavlja drugačiju etapu u njegovu radu, što će se vjerojatno osjetiti i na koncertu u Kerempuhu. Album je već pri najavi opisivan kao "zvučna izjava" i svojevrsni osobni manifest u glazbenom i u duhovnom smislu, na tragu velikih povijesnih jazz pothvata kojima su jazz velikani mijenjali smjer kretanja i sviračku usmjerenost.
Za razliku od prethodnog albuma "The Bird of a Thousand Voices", "Manifeste" je širi i apstraktniji projekt bez linearnog narativa, putovanje kroz ideje i potragu za unutarnjom transformacijom. Njime Hamasyan dodatno pomiče granice vlastitog stila i žanrova, pa u svirci spaja raznorodne elemente poput jazz fusiona, progresivnog rocka, pa čak i metala, elektronike, armenske tradicijske glazbe i duhovnih motiva. Album donosi kompleksan i zahtjevan program koji balansira između tehničke virtuoznosti i snažne emocionalne podloge.
Sve to postalo je Hamasyanov zaštitni znak, od neobičnih ritmova do nagle promjene dinamike, ili kombinacije akustičnog klavira i elektroničkih tekstura. "Manifeste" je i produkcijski jedan od njegovih najbogatijih albuma koji uključuje veliki broj gostujućih glazbenika, nekoliko basista, bubnjara i gitarista, gudače i Yerevan State Chamber Choir koji daje istaknutu vokalnu dimenziju albumu. Sam Hamasyan svira klavir i sintesajzere, programira ritmove i sudjeluje u produkciji koja je uz elektroničke dodatke suvremenija od prethodnika.
Album je sniman na više lokacija, od Armenije do Los Angelesa, pa i to uz zvuk dodatno naglašava njegov globalni karakter. Naslov "Manifeste" nije slučajan, jer album funkcionira kao svojevrsna Hamasyanova osobna izjava, duhovno istraživanje i refleksija o identitetu i stvaranju. Hamasyan kroz glazbu istražuje teme transformacije i unutarnje promjene, te odnosa između tradicije i suvremenog. Jedna od ključnih ideja, odavno prisutnih ideja kod jazz glazbenika od Johna Coltranea naovamo, jest ona da umjetnost može imati katarzičnu i gotovo ritualnu ulogu, povezati autora, ali i slušatelja s nečim većim. Album sa 14 pjesama u 73 minute uključuje dionice koje svojom spiritualnom podjelom pomalo podsjećaju na raspored ključnog albuma "A Love Supreme" Johna Coltranea: uvodna "Prelude For All Seekers" uvod je koji postavlja duhovni obzor albuma, naslovnu "Manifeste" i "One Body, One Blood" smjenjuje introspektivna "Seven Sorrows", dok "A Eye – The Digital Leviathan"donosi spoj elektronike i prog-rock strukture. Bez obzira na različit zvuk i strukturu, sve teme čine jasnu, prilično razvedenu albumsku cjelinu. Ukratko, "Manifeste" je jedan od važnijih Hamasyanovih albuma jer proširuje njegov izraz prema eksperimentalnijem zvuku, spaja tradicionalno i futurističko, a uz sve to uspijeva djelovati kao jasna osobna i umjetnička deklaracija.
Kao glazbenik širokih interesa Hamasyan u svoj izraz uključuje i armensku sakralnu glazbu koja se stilski proteže od 5. do 20. stoljeća, pri čemu u snimke s novog albuma uključuje i Erevanski državni komorni zbor. Karijeru je započeo kao glazbenik zarana inficiran utjecajima progresivnog rocka i tradicijske glazbe raznih podneblja, posebice istočnoeuropske i azijske. Pravi uzlet Tigran Hamasyan dobio je osmislivši vlastiti izraz zasnovan na spoju jazza i klasike s tradicionalnim armenskim melodijama i ritmovima, ali i pod utjecajem armenskih skladatelja Arna Babajaniana i Aveta Terteriana.
Rođen je 1987. u Gyumriju u Armeniji i odmalena je bio izložen raznim glazbenim utjecajima koji su ga oblikovali. Nakon što je s tri godine počeo svirati klavir, već sa šest godina nastavio je glazbeno obrazovanje u glazbenoj školi. Debitantski album "World Passion" objavio je 2004. sa samo sedamnaest godina, već sljedeće pobijedio je na prestižnom međunarodnom jazz pijanističkom natjecanju Thelonious Monk, a 2021. nagrađen je međunarodnom nagradom Deutscher Jazzpreis u kategoriji klavir/klavijature. Izvodio je i snimao popularne skladbe američkih autora ili teme pisane za mjuzikle i filmove, a surađivao je s poznatim glazbenicima kao što su basist Matt Brewer i bubnjar Justin Brown, trubač Ambrose Akinmusire i saksofonisti Joshua Redman i Mark Turner.
Tigran Hamasyan očito je u zreloj fazi potpune sviračke slobode i koncentracije, pa više zapravo ne pokušava samo spojiti žanrove, nego stvara vlastiti, poseban i osoban glazbeni svijet.
Otvori KEKS Pay
