Kao velika štovateljica glumačkog talenta dvostrukog oskarovca Adriena Brodyja, karte za predstavu "The Fear of 13" kupila sam daleko prije same premijere. Već tada bilo je jasno da to neće biti još jedna "obična" kazališna večer. Riječ je o priči koja je nastala iz stvarnog života – iz potresne ispovijesti Nicka Yarrisa, čovjeka koji je više od dvadeset godina proveo na odjelu za smrtnu kaznu, nepravedno osuđen. Njegova priča prvo je pretočena u dokumentarni film, a potom i u kazališni komad koji se oslanja gotovo isključivo na snagu riječi i glume.
Predstava se na Broadwayu izvodi kao ograničena produkcija u kazalištu James Earl Jones Theatre u New Yorku, gdje igra do 12. srpnja 2026. godine, što joj dodatno daje osjećaj ekskluzivnosti i prolaznosti – kao da i sama tema vremena, koja se provlači kroz predstavu, živi i izvan pozornice.
Sa zanimanjem sam pratila sve što je prethodilo premijeri na Broadwayu. Svečana večer otvorenja protekla je u neobično suzdržanoj, gotovo kontemplativnoj atmosferi – daleko od uobičajenog glamura koji prati velika kazališna događanja. Među uzvanicima su bila i poznata imena, uključujući Leonarda DiCaprija, no ono što je obilježilo večer bila je tišina, koncentracija i osjećaj da publika zna kako ulazi u nešto puno dublje od same predstave. Upravo to iščekivanje pratilo me sve do trenutka kada sam i sama sjela u kazališnu dvoranu.
Od početka do kraja Adrien Brody nosi cijelu priču. Bez velikih scenografskih oslonaca, bez distrakcija – samo glumac i priča. I to je dovoljno. Njegova interpretacija je suzdržana, ali snažna; emocionalna, ali nikada patetična. U svakom trenutku imate osjećaj da gledate nešto autentično, gotovo dokumentarno. Svakako je hvalevrijedna i gluma Tesse Thompson, koja donosi dodatnu dimenziju i kontrapunkt ovoj teškoj i introspektivnoj priči.
Na početku i pri samom kraju predstave Brodyjev lik na poetičan način govori o vremenu. Vrijeme kao kazna, vrijeme kao spas, vrijeme kao jedino što preostaje čovjeku kada mu je sve drugo oduzeto. Taj motiv ne dolazi kroz jedan citat koji biste mogli izdvojiti i zapisati, već kroz osjećaj koji vas prati od prve do posljednje scene. Kao da vrijeme u toj priči postaje lik za sebe.
I cijelo sam se vrijeme dok sam pratila tu ispovijest pitala – zašto strah od broja 13? Što je u tom broju toliko zastrašujuće? Odgovor dolazi tek na samom kraju. I nije onaj koji biste očekivali. Nije ni jednostavan ni jednoznačan. Upravo zato ga neću otkriti. Neke stvari u kazalištu treba doživjeti osobno.
"The Fear of 13" nije predstava koja će vas zabaviti. Ona će vas zaustaviti. Natjerati da razmišljate. I, možda najvažnije, ostati s vama dugo nakon što se svjetla u dvorani ugase. Ako ste kojim slučajem u New Yorku, svakako preporučujemo da je pogledate.
Otvori KEKS Pay
