Imaju isto ime, iste inicijale i ponešto zajedničkih slova i u prezimenima. Ali, u njihovoj zajedničkoj priči, pa tako i ovom paralelnom razgovoru, važnije od slova ipak su note. Glazba kao profesija, poziv, životna misija i strast spojila je Krešimira Stražanca i Krešimira Starčevića.
Bas-bariton Krešimir Stražanac bio je jedan od najnadarenijih studenata i jedan od sjajnih umjetnika koji je na pozornice izašao iz čuvene operne klase Dunje Vejzović u Stuttgartu, gdje je studirao i posebnu pjevačku umjetnost lieda, umjetničke solo-popijevke. Nakon sedam sezona stalnog angažmana i brojnih otpjevanih uloga u Ciriškoj operi, te debija i u Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, odlučio se za status samostalnog umjetnika. I dalje nastupa na opernim pozornicama, ali se u prvom redu profilirao kao jedan od najcjenjenijih i najtraženijih koncertnih pjevača, što, uz sve ostale angažmane, potvrđuju i recentni nastupi uz legendarne filharmonijske orkestre Berlina i Los Angelesa.
Pijanist Krešimir Starčević počeo se već kao student, osim na koncertnim podijima isticati i iza njih, kao jedan od vrijednih i inventivnih organizatora umjetničkih događanja, počevši od studentskog ciklusa Virtuoso. Osim virtuoznosti za klavirom, odlikuje ga i ogromno znanje o glazbi i glazbenicima, kako onih u povijesti tako i suvremenih. Danas je i jedan od najboljih naših glazbenih pisaca, autor maštovitih i literarno vrijednih osvrta u kojima se ne libi iskazivati oduševljenje postignućima svojih uzora i kolega. Osobitu pažnju posvećuje sklapanju prigodnih programa uz važne obljetnice velikih svjetskih i hrvatskih skladatelja.
Upravo jedna takva obljetnica spojila je prije dvije godine dvojicu Krešimira. U nevjerojatno kratkom vremenu osmislili su, realizirali te ubrali niz hrvatskih i međunarodnih priznanja za svoj prvi zajednički projekt: dvostruki album solo-popijevki hrvatskog skladatelja Blagoja Berse. Kod nas je ta svjetska diskografska premijera, objavljena u nakladi velike njemačke diskografske kuće Hänssler Classic, u četiri kategorije bila nominirana za nagradu Porin, koju je osvojila za najbolju produkciju albuma klasične glazbe. Iz svijeta, pak, pljušte pohvale kritičara na račun oba Krešimira, ali i velikog otkrića hrvatskog skladatelja Berse i njegova vokalnog opusa. Austrijski Online Merker, na primjer, piše: "Senzacionalan solistički album prvijenac jednog od najljepših lirskih baritona današnjice Krešimira Stražanca i kongenijalnog sukreatora za klavirom Krešimira Starčevića."
S dvojicom umjetnika razgovarali smo dan nakon nedavnog koncertnog predstavljanja njihova Berse u Maloj dvorani Lisinskog. U prvom su dijelu publiku razveselili zajedničkom premijerom Schumannova vokalnog ciklusa "Dichterliebe" (Pjesnikova ljubav), a u drugom su dijelu pred publikom ne samo pjevali odabrane Bersine popijevke, od njih 23 snimljenih na albumu, nego o Bersi i govorili kroz razgovor s muzikologinjom i radijskom urednicom Ivom Lovrec Štefanović.
Gospodine Stražanac i gospodine Starčević, dragi Krešo i Krešo, kako ste se našli najprije vas dvojica i kako ste onda zajedno otkrili Blagoja Bersu?
K. Stražanac: Krešo i ja smo se znali otprije. Bili smo u prijateljskim odnosima iako ne baš često u kontaktu. Znali smo se dopisivati preko Facebooka, a kad je Krešo je svirao s mladim tenorom Rokom Radovanom znali su mi poslati snimke svojih koncerata da ih preslušam i možda dam koji savjet. U nekom trenutku počeli smo razgovarati o Rahmanjinovu i Krešinu planu da svira njegove pjesme, pa sam mu rekao da ću se drage volje toga s njim prihvatiti i pored one dvije-tri koje sam već bio pjevao naučiti još nekoliko popijevki Rahmanjinova, što sam ionako želio. Onda je Krešo iznio ideju da Rahmanjinovu dodamo i nekoliko pjesama Blagoja Berse budući da je 2023. godine bila 150. godišnjica rođenja obojice skladatelja. Tako smo se zapravo zaljubili u Bersu i već nakon prvog koncerta s nekoliko njegovih pjesama odlučili da ćemo naučiti Bersin čitav vokalni opus. Obojica obožavamo lied, a ja odavno jako volim i snimanje i sve je to vrlo jednostavno i logično do ovog našeg zajedničkog projekta.
Što to znači da jako volite snimanja?
K. Stražanac: Snimam sam sebe od svoje 21. godine kada sam na natjecanju Bavarske radio-televizije osvojio nagradu od pet tisuća eura i s njima otišao u trgovinu s opremom za snimanje i kupio si snimač Roland i mikrofon Schoeps. Od tada sam za sebe snimam svoje probe i nastupe, a kasnije sam stupio u kontakt sa snimateljem Marinom Fulgosijem s kojim sam snimio prvi CD u Švedskoj, drugi u Splitu i onda još jedan koji još nije ni objavljen, ali će biti. Marin Fulgosi je bio i snimatelj našeg Berse. Kreši je to bilo novo. Kada smo bili na turneji u Brazilu, ponio sam sa sobom svoju opremu i snimali smo usput čitavog Bersu, što nam je poslužilo kao pokusna snimka da bismo u Požegi napravili još bolju snimku i da ovaj CD ispadne ovako dobar.
Znači zajedno nastupate od 2023. godine?
K. Starčević: Da, to je bio projekt za obljetnice Rahmanjinova i Berse. Prvi koncert smo imali u srpnju 2023. u Petrinji na Pijanističkom memorijalu Ranko Filjak i potom na Glazbenim večerima u sv. Donatu u Zadru. Potom smo nastavili rad na Bersinim pjesmama za što smo dobili i poticaj od publike koja ih je odlično prihvatila. U drugoj polovici kolovoza 2023. imali smo malu turneju po Brazilu, pa onda koncert na Samoborskoj glazbenoj jeseni, potom na Festivalu hrvatske glazbe u Beču, a svojevrsna kruna tog rada na Bersi i Rahmanjinovu bio je u siječnju 2024. nastup u foyeru zagrebačkog HNK u i potom koncert u Požegi gdje smo u njihovoj prekrasnoj dvorani Glazbene škole na njihovu sjajnom tek nekoliko godina starom Steinwayu odlučili snimiti čitav repertoar za Bersin album.
Ovo zvuči zgodno, a i jako skromno, kada kažete "mala turneja po Brazilu"...
K. Starčević: Pa da, mala, jer nije bilo deset ili petnaest koncerata, nego samo tri. Bila je to suradnja s hrvatskim Ministarstvom vanjskih poslova prvotno zamišljena samo kao koncert u Sao Paolu, ali je onda naš veleposlanik Ranko Vilović predložio da kad smo već u Brazilu pokušamo zajedno još nešto organizirati. Tako smo nastupili i u Braziliji, a domaćin trećeg koncerta bio nam je jedan manji grad, Goiânia, doduše mali samo za brazilske pojmove jer ima milijun i pol stanovnika. Nama je bilo osobito zanimljivo što u tom gradu kao šef-dirigent tamošnjeg filharmonijskog orkestra djeluje engleski dirigent Neil Thomson koji je, zahvaljujući svojoj velikoj umjetničkoj radoznalosti tamo izvodio i Simfoniju Dore Pejačević, nedugo prije našeg gostovanja. Budući da smo na programu uz Bersu i Rahmanjinova imali i nekoliko njezinih pjesama, silno smo se iznenadili kada smo shvatili da smo tamo, na drugom kraju svijeta, pronašli publiku koja vrlo dobro zna tko je Dora Pejačević. Baš tamo smo, u sjajnoj dvorani s odličnim klavirom, u dan i pol, uključujući i osam sati rada prije samog koncerta, napravili tu pokusnu snimku čitavog Berse. Budući da nisam imao toliko iskustva sa snimanjem kao Krešo, meni je ta snimka osobito puno pomogla, pokazala mi da nas dvojica odlično funkcioniramo i u studijskim uvjetima i da sam ja sposoban za takav pothvat.
Čini mi se da energiju koju vam na koncertima daje publiku na snimanjima vas dvojica dajete jedan drugom međusobno se nadahnjujući...
K. Stražanac: Apsolutno. Jedan drugom smo producenti i inspiracija. Moramo se inspirirati. Puno sam o snimanjima razgovarao s našom velikom umjetnicom i svojom dragom profesoricom Dunjom Vejzović. Uvijek bi mi govorila kako u studiju nikada ne bi mogla postići tu energiju kakvu postiže u nastupima pred publikom. Publika vam zaista daje nešto čime i sama sudjeluje u stvaranju glazbe. Obojica obožavamo nastupe uživo i svaki koncert pred publikom posebno je iskustvo. Ali, obojica se isto tako možemo inspirirati u studiju na način da imamo osjećaj kao da smo pred publikom i da damo svoj maksimum.
Kako to da je čitav vokalni opus Blagoja Berse ostao, osim nekoliko "hitova", zapravo slabo poznat i rijetko izvođen?
K. Starčević: Muzički informativni centar je prije deset-petnaest godina objavio notno izdanje svih Bersinih solo-popijevki, ali od svih njih na koncertima se najčešće izvode i povremeno snimaju tek dvije-tri: "Robinjica", eventualno "Oj sanci, vi šareni sanci" i od svih vjerojatno i najpoznatija "Seh duš dan". Ovu posljednju antologijsku Bersinu pjesmu na stihove Vladimira Nazora mi nismo snimili jer doista nema smisla da tužaljku majke nad grobom svog djeteta pjeva muški glas. Isti je slučaj s još dvije pjesme u Bersinu opusu pisane u prvom ženskom licu. Eh, sad, zašto se nitko ranije nije uhvatio u koštac sa svim Bersinim pjesmama? Sigurno i zato što su neke i jako zahtjevne, recimo balada "Edward" na njemačke Herderove stihove koja traje jedanaest minuta i zapravo je čitava operna scena. Ima nešto i u komociji umjetnika koji radije biraju repertoar čije snimke već postoje i što mogu poslušati na YouTubeu.
K. Stražanac: Ja to mogu potvrditi iz pjevačke perspektive. Naučiti od nule 23 popijevke Blagoja Berse s ukupnim trajanjem od blizu devedeset minuta, s većinom repertoara koji prethodno nije snimljen i nema ga se gdje čuti, to je već veliki pothvat. Ja sam sretan što sam imao Krešu Starčevića da zajedno zasučemo rukave i odradimo taj posao. I ne samo taj. Već smo snimili i drugi album popijevki jednog drugog hrvatskog skladatelja koji će izaći sljedeće godine.
O kome je riječ?
K. Starčević: Dopustite da to još ne otkrijemo. Reći ćemo samo da će popijevke tog autora također biti svjetska diskografska premijera i sigurni smo da će također biti velika senzacija i otkriće, kako hrvatskoj tako i inozemnoj publici. Riječ je inače o jednom od najpoznatijih hrvatskih skladatelja, ali ovaj dio njegova opusa nikada nitko nije ni javno izvodio, ni snimao, a pjesme su prekrasne.
K. Stražanac: Nakon što nam je svjetska premijera Bersinih popijevki ovako dobro prošla s tako sjajnim prijemom u svijetu, bila bi šteta ne iskoristiti taj val i napraviti odmah još jednu svjetsku premijeru vokalnog opusa još jednog hrvatskog skladatelja.
Hoće li i taj CD objaviti velika njemačka diskografska kuća Hänssler?
K. Stražanac: Još nismo sigurni. Izbor diskografske kuće uvijek je dobro ostaviti do samog kraja, pa onda odabrati najbolju ponudu. Želimo još vidjeti kako će se razviti situacija s Bersom po pitanju nominacija za diskografske nagrade u inozemstvu. Hänssler nas je nominirao u tri kategorije za najveću njemačku nagradu Opus Klassik, a imamo razloga nadati se i nominaciji za ICMA (International Classical Music Award) budući da nam je kritičar, ujedno direktor te nagrade, od pet mogućih zvjezdica za Bersin album dao šest!
Što je ključno da bi se privukla pažnja i pobudio interes stranih izdavača za nepoznata djela njima jednako nepoznatog hrvatskog skladatelja? Sigurno je tu važnu ulogu imala i vaša reputacija i ugled, g. Stražanac, na njemačkim i europskim koncertnim pozornicama?
K. Stražanac: Moja prisutnost na pozornicama i činjenica da tamo živim svakako su bili važan faktor jer sam svakodnevno u kontaktu s agenturama i ljudima iz tog svijeta. Ali, jako je važno na repertoaru koji se nudi imati i popijevke na njemačkom jeziku. Znam kolege koji su snimali pjesme na mađarskom i odjek je bio kudikamo slabiji nego u slučaju našeg Berse za čiji smo album u prilično kratkom roku dobili dvanaest kritika, od toga deset inozemnih od važnih i uglednih medija. A bit će ih još. Naravno, važna je i kvaliteta glazbe. S glazbom koja je prosječne ili ispodprosječne kvalitete ne možete se nikamo probiti. A mi smo imali Bersu koji je fantastičan i kojeg je, naravno, trebalo izvesti i snimiti na način koji će doista zainteresirati slušatelje. Sudbina je mnogih takvih albuma da ljudi poslušaju dvije-tri prve pjesme i odustanu. To smo svakako nastojali izbjeći.
K. Starčević: Jako je važan redoslijed pjesama. Itekako smo vodili računa da album otvorimo sa skladbama koje će najlakše svojim sadržajem, karakterom i temperamentom osvojiti pažnju slušatelja i namamiti ih da poslušaju ostatak njemačkih pjesama, a nakon toga, kada su već odslušali njemački dio opusa, da poslušaju i pjesme na hrvatskom na drugom CD-u i još dvije na talijanskom. Treba znati da je najviše publike koju osobito zanima lied upravo na njemačkom govornom području. Zaista smo o svakom segmentu vodili jako puno računa. A lijepo je u cijeloj priči i to što Stražanac i ja imamo dobru međusobnu komunikaciju, poštovanje jedan prema drugome i koliko god se nekada naše ideje razilaze, na kraju uvijek nađemo kompromis na putu do zajedničkog rezultata.
Kako biste u kontekstu velikih europskih, ponajprije njemačkih i austrijskih majstora lieda, ocijenili taj dio opusa Blagoja Berse?
K. Starčević: Uvijek ističemo da je Bersa studirao u Beču kod istog profesora kod kojega su studirali Hugo Wolf, Alexander Zemlinsky ili Jan Sibelius. Bersine pjesme imaju različite utjecaje, neke su pravi njemački lied u stilu kasnog romantizma kako bi ih pisao Richard Strauss, ima ih s tragovima utjecaja impresionizam, neke su očito inspirirane Wagnerom, druge talijanskim verizmom, ali u svima njima on zadržava i nešto prepoznatljivo svoje po čemu se razlikuje od uzora koji su ga nadahnjivali. Što se hrvatskih pjesama tiče, u njima je prisutan hrvatski narodni melos, nešto su jednostavnije fakture, ne tako gustih harmonija, ali također s mnogo nevjerojatno lijepih i izrađenih detalja. Dovoljno je čuti, na primjer, kako vješto u klavirskoj dionici pjesme "Jelica" na samom početku dočarava kap kiše izmjenom dvaju jednostavnih harmonija. Kada se posluša čitav album, na kraju pored svih ovih utjecaja čujete u prvom redu Bersu. Nas dvojica smo uvjereni kako taj njegov opus spada u sam vrh tog žanra umjetničke popijevke, a mislim da to u dobroj mjeri potvrđuje i uspjeh našeg albuma.
K. Stražanac: Bersa nije poput skladatelja klasicizma koje ne možete razlikovati jer su svi kopirali i oponašali jedni druge. Bersa je definitivno bio inspiriran djelima drugih skladatelja koje je čuo, ali ono što je kod njega jako važno je da nikoga ne kopira i da je u srži njegove glazbe emocija koja ne popušta, u svakoj je skladbi snažna od prvog do zadnjeg tona. Meni je u ukupnom Bersinom opusu najdraža popijevka "Mein süsses Lieb, wenn du im Grab" na Heineove stihove, broj 4 na prvom CD-u. To je jedna od najsnažnijih mogućih izjava ljubavi koja seže i u grob voljene osobe. Stihovi su fantastični kao i Bersina glazba. Tih šest-sedam minuta prođe kao jedan dan. Smatram da smo Krešo i ja veliki sretnici što smo počeli učiti njegove pjesme, shvatili koliki je genijalac i na kraju snimili ovaj album. Njegova glazba je vrijedna toga da bude predstavljena cijelom svijetu.
Sada ste poznat i već uigran izvođački par. Sigurno već imate planove za dalje?
K. Stražanac: Zagrebačkim koncertnim predstavljanjem albuma Bersa zaključili smo ovaj veliki projekt u koji smo uložili veliki trud da bi sve bilo na najvišoj razini, uključujući i promotivne aktivnosti i oprema albuma.
K. Starčević: A ideja nam ne nedostaje, imamo ih već za nekoliko sljedećih godina.
A što pripremate svaki od vas samostalno?
K. Starčević: Mogu li ja najprije odgovoriti u ime Kreše Stražanca, jer on kako je skroman to vjerojatno neće reći. Iduće godine pjeva Bachovu Mattheuspassion s Concertgebouw orkestrom, s kojim mu to nije prvi nastup, ali mu je prvi s njihovim novim budućim šefom-dirigentom, genijalnim Fincem Klausom Mäkeläom, danas jednom od najvećih mladih dirigentskih zvijezda na svijetu. Zatim ima praizvedbu novog djela velikog suvremenog skladatelja i klarinetista Jörga Widmanna, a potom i prvi nastup s Atlanta Symphony Orchestra pod vodstvom njihove genijalne dirigentice Nathalie Stutzmann u Bachovoj Misi u h-molu. Njemu je to možda samo još jedan od nastupa, ali ja sam skoro pao u nesvijest kada sam čuo za sve to i vjerojatno sam uzbuđeniji nego što je on (smijeh).
K. Stražanac: A Krešo Starčević i dalje neumorno svladava novi repertoar i vrijedno obilježava sve moguće skladateljske obljetnice, naročito u tandemu s klarinetistom Brunom Philippom koji me oduševio, i sa svim ostalim dragim fantastičnim kolegama s kojima svira. Uz koncerte koje neprestano održava paralelno radi i kao pedagog, a uz sve to sada još ima i dijete (smijeh).
K. Starčević: Uskoro ćemo trubač Vedran Kocelj i ja s nekoliko koncerata po Hrvatskoj i jednim u Alžiru proslaviti deset godina naše suradnje, a za sljedeću Samoborsku glazbenu jesen s kolegama sam pripremio koncert komorne glazbe Dmitrija Šostakoviča. Naravno, riječ je o obljetnici, i to ne samo jednoj. Pedeseta je godišnjica Šostakovičeve smrti, pedeseto je izdanje Samoborske glazbene jeseni, a naručili smo za taj koncert i novu skladbu Tomislava Fačinija koji slavi pedeseti rođendan.
K. Stražanac: Ej, Krešo, nemoj zaboraviti praizvedbu na Osoru!
K. Starčević: Tako je, imat ćemo vrlo zanimljivu praizvedbu na Osorskim glazbenim večerima violinistica Katarina Kutnar, Bruno Philipp i ja s jednom recitatoricom. Naime, Dubravko Detoni je napisao glazbu na stihove iz zbirke Luke Paljetka "Miševi i mačke naglavačke". Bit će to koncert za djecu s kojim ćemo nakon Osora imati turneju po čitavoj Hrvatskoj.
Otvori KEKS Pay
