Na kioscima diljem naše zemlje, bez srama i u prvom planu stoje petparački šund erotsko-ljubavni romani stranih autora i u najmanju ruku upitnih hrvatskih prijevoda. I dok se mi tobože zgroženo pitamo “ma tko to čita”, oni lete s polica, a na poleđinama mekih korica gotovo bez iznimke nose titule poput “bestsellera New York Timesa”... Neke zemlje, poput Velike Britanije, svoje književnike nagrađuju ironičnom nagradom za najgori opis seksa u književnosti, pri čemu se zna dogoditi da inače ozbiljnim nagradama ovjenčana knjiga kojom susramnom scenom seksa zasluži i to priznanje. A čini se da se seks i erotika u hrvatskoj književnosti već godinama tretiraju kao, ako već ne tabu, onda svakako kao kuriozitet. Je li tome zaista tako, upitali smo neke od naših suvremenih autora i autorica koji se ne libe o seksu pisati bez zadrške.
Je li za manjak seksa u našoj književnosti kriva autocenzura?
Pišu li i čitaju Hrvati o seksu i je li seksualnost u hrvatskoj književnosti još uvijek tabu, rekli su nam Zoran Ferić, Borivoj Radaković, Asja Bakić, Goran Tribuson i Kristian Novak.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.