Izraeleski trubač Avishai Cohen sa svojim kvartetom u Kazalištu Kerempuh u nedjelju navečer završio je prvi, proljetni dio ovogodišnjeg 16. Zagreb Jazz Festivala. I bio je to sasvim drugačiji nastup od uobičajenih, jer se Cohen većinski posvetio svom zadnjem albumu „Ashes to Gold“ kojeg je izveo u cjelosti. Cohen je već bio kod nas, kao i njegova sestra Anat Cohen, pa se može reći da su itekako povezani s domaćom publikom.
No, prva tema koncerta u Kerempuhu, „Will I Die, Miss? Will I Die?“ bila je uvod iz druge faze rada, a čim je nakon nje rekao da je napisana kao posveta stradanjima ljudi u Siriji, bilo je jasno da se radi o čovjeku koji ne bježi od društvene uloge glazbe. Dapače, najavljujući duljim monologom cjelovitu izvedbu „Ashes to Gold“ objasnio je da je album napisao krajem 2023., nakon početka izraelsko-palestinskog rata i da s „osjećajem između očaja i aktivizma putuju po svijetu, nastojeći što bolje svirati i predstaviti ovaj materijal“.
To je vjerojatno i najkonkretnije što neki glazbenik može napraviti, a način kako su to napravili u Karempuhu bio je prvoklasan zbir koncepcije i realizacije. Čim je u prvoj skladbi Avishai uzeo u ruke flautu, koju je tijekom večeri alternirao s trubom, činilo se da kvartet ima više članova, kao što je i kontrabasist s gudalom i bez njega proširio zvučni spektar svirke, a detalji su bili ti koji su njihov nastup predstavili kao zaokružen koncepcijski poduhvat albuma „Ashes to Gold“.
Svirajući neprekinuto zadnji album u formi poveznaih suita 45 minuta, pokazalo se da Avishai Cohen Quartet osim jazza blizak i nekim zamalo new age postulatima, jer je skladateljski rad i raznolik ambijent često tužnih, melankoličnih i upozoravajućih skladbi bio jednako važan kao i sama izvedba. Ukratko, instrumentalističke dionice i ozbiljna sviračka ekpsertiza kvarteta bile su uglavljene u zadani tematski kontekst, okvir koji je još više istaknuo Cohenovu autorsku viziju i pokušaj da sebi i drugima objasni nešto teško objašnjivo, ali glazbeno fascinantno.
A kad se svirači ovakvog formata dohvate koncentriranog i artikuliranog djela poput „Ashes to Gold“, dobivate svježinu i aktualnost koja ponekad izostane ako se radi o presjeku različitih, prošlih dijelova karijere. Stoga smo u Kerempuhu imali prilike čuti Avishai Cohen Quartet ne samo u majstorskoj svirci, nego u pravoj misiji kojom neki autor okolna, šira društvena događanja tumači kroz osobnu prizmu i pokušava pronaći odgovore na teška pitanja koja nemaju jednostavne odgovore.
Osim uvodne skladbe i završeka s Ravelovom „Adagio assai“ iz „Koncerta za klavir u G-duru“, na bisu su izveli temu njegove kćerke koja je također glazbenica, a na drugom, jer publika nije htjela izaći iz dvorane, pomalo bluzersku verziju „Georgia On My Mind“. Osamdeset minuta koncerta Avishai Cohen Quarteta ponudili su najsvježiji, sasvim opipljivo aktualan, autorski i izvođački besprijekoran nastup 16. Zagreb Jazz Festivala.
