Što je brak? Koliko ljudi, toliko i odgovora na to pitanje. A baš svaki od njih ovisi o ljudskim iskustvima, očekivanjima i nadama. No što se s brakom dogodi kada djeca odrastu i krenu svojim putem? Je li to samo (zajedničko) čekanje bolesti i starosti, ili se ti ljudi iznova moraju pronaći? Upravo tim pitanjima bavi se novo djelo Kazališta Moruzgva "Ništa im neće bit'", koje je napisala Tanja Mravak.
Ovu je komediju režirala (i adaptirala tekst) Tamara Damjanović, a već ju je vidjela publika u nekim gradovima Hrvatske. Zagrebačka premijera je večeras (subota, 30. rujna) u Vidri. Moruzgva ovom duodramom kreće u novu sezonu, a sve o tome otkrila nam je glumica Ecija Ojdanić, osnivačica i pokretačka sila Moruzgve, ujedno i glumica koja u ovoj predstavi scenu dijeli s Franom Maškovićem.
Izuzetno cijenim to što Kazalište Moruzgva uporno naručuje nove dramske tekstove. I ova je predstava nastala tako, zar ne?
Velika sam obožavateljica proze Tanje Mravak. Nisam je poznavala, nego sam je zavoljela preko njezinih zbirka priča. I nekako sam uspjela skupiti hrabrost i pitala je za suradnju. Upoznale smo se, dogodila se lijepa kreativna suradnja, ali i lijepo prijateljstvo. Šalimo se da smo jedna drugoj "omiljene Vlajine", a u našu se kreativnu suradnju uključila i redateljica Tamara Damjanović i to je ispala dobitna kombinacija. Nakon predstave "Je l' tako, Zorane?", koju je Moruzgva radila u koprodukciji s Kazalištem Marina Držića iz Dubrovnika, Tanja i ja smo razgovarale o novoj suradnji. Zamolila sam je da napiše ono što najbolje radi, priču o muško-ženskim odnosima, i dobila sjajan tekst u kojem likovi nisu stereotipni i u kojoj je toliko lijepo glumiti jer su tu likovi duboki, široki, razumljivi, naoko jednostavni...
U njima će se, dakle, puno ljudi prepoznati?
Baš tako. To je bračni par u srednjim godinama kojima djeca odu, što je prirodan i dobrodošao proces, ma koliko bio rijedak. I oni na neki način moraju reprogramirati svoj život, pronaći jedno drugo nakon što su 25 godina živjeli bračno-obiteljski život organiziran oko potreba djece. Ovo Tanjino djelo ja zovem romantična komedija, jer je to u najboljem smislu te riječi. Tu su dvoje ljudi koji se vole, ali nalaze se u jednom velikom nesporazumu, svatko vuče na svoju stranu, jer svatko na svoj način gleda novonastalu situaciju. I dok je muž zabavan i žovijalan, pun ideja, njegova supruga je zarobljena u tom odnosu prema djeci, u kojem ona jedini smisao života vidi u brizi o njima. A ta je briga postala suvišna i nepotrebna jer to su sada odrasli ljudi koji su krenuli svojim putem.
Partner na sceni vam je Frano Mašković. Priznajem da me začudio taj spoj, tim više jer sam ga zadnji put gledala u vrlo mračnoj obiteljskoj priči, obradi "Medeje", u kojoj je on suprug žene koja ubije svoje dijete?
Nisam još stigla pogledati tu predstavu iako su mi mnogi lijepo pričali o njoj. Kada je došla prva verzija teksta, dugo sam razmišljala o glumačkom partneru. Taman se dogodilo da sam otišla u ZKM na "Tri sestre", gdje mi je taj njihov ljubavni trokut, u kojem je i Frane, bio fantastičan, oduševilo me koliko su komike unijeli u priču koja se uvijek doživljava kao teška drama, tim više jer ZKM-ov repertoar nije često komičan. Gledajući predstavu shvatila sam da je Frane idealan za ulogu Dragana. Naime, naši likovi u ovoj komediji nose simbolična imena, on je Dragan, a ja sam Nada. Prvi put sada profesionalno surađujem s Franom, ali znam ga kao divnu, toplu i obitelji posvećenu osobu, a kada sam njega predložila i Tanji i Tamari, slijedilo je opće oduševljenje. To je zapravo još jedan dokaz da treba ići u kazalište, jer iako nas nema mnogo, lako je neke izuzetne glumce jednostavno smetnuti s uma.
Tu postoji i ograničenje u godinama, partner vam nije smio biti mlad, ali ni mnogo stariji od vas?
Da, trebalo je na to misliti, a tu je i govor, koji je u ovoj predstavi blago dalmatinski obojen. Tako zapravo Tanja piše: naoko je sve jednostavno, ali ta jednostavnost krije neslućene dubine. Zato i mislim da će se mnogi moći poistovjetiti s ovom pričom, svaka osoba koja je vezi, ali i svako dijete koje ima roditelje koji na sličan način komuniciraju s njim. I to je ta dubina, ljepota i komika u jednostavnosti. I za to je Frano je odličan partner, Tamara nas je odlično izrežirala, dobro smo se uigrali.
Već ste imali pretpremijerne izvedbe, i to u Splitu?
Da, taman smo dovršili rad na predstavi uoči početka ljeta. Splitska publika zapravo je jako benevolentna kada je sve dobro, ali i jako kritična kada nije dobro. I uvijek izvedbu u Splitu čekam u nekom povišenom raspoloženju, jer općenito današnja kazališna publika i nije previše usmjerena na nijanse i suptilan humor, kakvim ova predstave obiluje. Štoviše, rekla bih da je ovo komedija "na drugu", da "igra" na prepoznavanje. Kako sam ja i producentica, dio mog mozga mora razmišljati producentski.
Treba prodati ulaznice za predstavu?
Baš tako, zato sam se i bojala da Splićanima neće biti dovoljno zanimljivo. No prošli smo fantastično. Bili smo tako dobro ispraćeni da s puno manje producentske treme čekam Zagreb. Tim više jer je Moruzgva, nakon četrnaest godina postojanja, već jedno etablirano kazalište i ljudi znaju što od nas mogu očekivati, a prije Zagreba imali smo i malu turneju s ovom predstavom.
Vi posebno njegujete te pretpremijerne izvedbe?
Ovog puta ona nam je trebala i za "razgibavanje" jer imali smo ljetnu pauzu. Tako smo već odradili neke gradove, uključujući Sinj, koji je bio najveći test za Tanju Mravak, a nakon Zagreba idemo dalje: Petrinja, Čakovec...
Što se očekuje od Zagreba, koji je uvijek poseban test?
Voljela bih da ova predstava postane stalan dio repertoara jer mi nezavisni moramo paziti da se pokriju svi troškovi. Zato se i nadam da će naići na dobar odjek i da će je gledati sve generacije, jer ovo je predstava nakon koje se ima o čemu razmišljati, zamisliti se nad nekim osobnim odlukama.
I prije dobrih želja uoči premijere, rado bih čula vaš osvrt na ljeto. Uistinu ste se naradili dok smo mi ostali "hvatali" dane odmora?
Baš tako, imali smo veliku turneju s predstavom Moruzgve "Tvorničke postavke", koju je režirala Ksenija Marinković, jedna od naših najvećih glumica, kojoj se jako svidjelo kako djeluje Moruzgva, da je to kazalište koje igra svuda, od velikih gradova pa sve do sela u kojima kazalište još nikada nije bilo. Uz to, ljeti sam igrala i "Čudo" i "Vla vla Vlajland cabaret", organizirala festival u Drnišu, snimala treću sezona "Mrkomira"... Uglavnom, jako puno posla, što je za glumicu velika sreća.
