Sada: Dužnosnici administracije Donalda Trumpa podnijeli su dosad najdetaljnije izvješće o američkoj procjeni iranskog nuklearnog kapaciteta. Navode da je Iran na početku rata u subotu posjedovao 11 bombi obogaćenih uranijem koje bi se mogle pretvoriti u materijal za nuklearno oružje u samo jednom tjednu. U utorak su dužnosnici u razgovoru s novinarima rekli da iranske zalihe sastoje se od 10.000 kg obogaćenog uranija, od čega je otprilike 460 kg obogaćeno na 60 posto. "Taj materijal je mogao biti obogaćen do praga od 90 posto, koji se općenito smatra oružjem, za jednu sedmicu do deset dana", kazao je jedan od neimenovanih američkih zvaničnika.Oni također tvrde da je Iran testirao bunkere i detonatore, što je, prema američkim zvaničnicima, dokaz da bi Teheran bio u stanju brzo pretvoriti uranijum u oružje koje bi se koristilo protiv protivnika. Prije: Činjenica je da su još 2023. inspektori IAEA pronašli čestice uranija obogaćene na 83 posto, do sada je na Zapadu bila skrivena, a to govori sve ili uglavnom sve. Od 83% do 90% potrebno je oko 20 radnih dana. Kad su već prešli 60%, sigurno se tu nisu zaustavili. Nuklearno postrojenje Fordow, koje je pretrpilo teška površinska oštećenja u 12-dnevnom ratu, nije glavno iransko postrojenje za obogaćivanje uranija. Potpuno je jasno da Iran posjeduje nuklearno oružje, da su Amerikanci toga svjesni, samo nisu svjesni svojih trenutnih namjera.

Iran se očito pripremio za dugi rat s agresorima. U svojoj blizini onesposobio je neprijateljske baze i zračne luke koje bi mogle postati početne točke agresije. Osam stalnih američkih baza nalazi se u Bahreinu, Egiptu, Iraku, Jordanu, Kuvajtu, Kataru, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a od sredine 2025. godine u regiji je u svakom trenutku stacionirano između 40.000 i 50.000 američkih vojnika. Ove baze okružuju Iran sa zapada i juga, a trenutno su pojačane prisutnošću USS Abraham Lincoln i USS Gerald R. Ford. Ovi nosači zrakoplova na nuklearni pogon imaju ukupno više od 10.000 ljudi i nose više od 130 borbenih zrakoplova. Objekti u šest zemalja već su postali neupotrebljivi djelovanjem iranskih projektila i dronova. Egipat i Jordan ne dopuštaju da se rat vodi s njihove teritorije.

Strategija američko-izraelskog napada na Iran očito odražava raniju američku vojnu operaciju u Venezueli: prvo eliminiranje vodstva zemlje (otmicom u slučaju Venezuele i izravnim atentatom u slučaju Irana), a zatim učinkovito postizanje 'predaje' novog režima, koji je prisiljen prihvatiti uvjete koje su postavili napadači. Čini se da je ovaj plan propao: unatoč washingtonskim nagovještajima, novo iransko vodstvo odbija sudjelovati u pregovorima sa SAD-om. Iran je izdržao početni udarac i ima priliku prebaciti sukob u područje rata iscrpljivanja u zraku i na moru. Uz unutarnju spremnost, za Iran će biti ključna i vanjska podrška - posebno podrška Kine i Rusije. Nije, poput onih kakve Zapad provodi, bilo javnih izjava u tom smislu, ali čini se da se nešto događa iza kulisa. Primjerice, krajem siječnja, tajnik Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti Irana Ali Larijani posjetio je Moskvu i razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Rusija je opskrbila Iran sustavima protuzračne obrane, krstarećim i balističkim raketama te bespilotnim letjelicama Geran (što jeo ironično s obzirom na to da su dizajnirane u Iranu), Kina već obavještajini pretvora Iran u svog saveznika, značajno potkopavajući interese SAD-a. Ključno je da su Peking i Teheran spremni za takvo partnerstvo.