Gavella je ugostila drugu predstavu na rasporedu ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazališta, drugo francusko gostovanje. Bila je to „Sans tambour“ pariškog kazališta Théâtre des Bouffes du Nord, predstava koja se opire svim žanrovskim odrednicama, ali je istovremeno vrh izvedbenih umjetnosti našeg vremena.
Naslov predstave namjerno nije preveden, jer dolazi iz ratničke terminologije. Izraz „sans tambour ni trompette“ znači bez truba i bubnjeva i označava način na koji se poražena vojska povlači nakon bitke. Ovdje poraženih nema!
Vidjeli smo predstavu u raspadu identiteta u našem suvremenom svijetu, mirno možemo reći i raspad tog svijeta i svakog pojedinca u njemu. Redatelj Samuel Achache poručuje kako sve počinje raspadom. I zato se na sceni raspada jedna kuća, zajedno s njom jedna ljubav i jedan dom. Ali mjesto raspada, te ruševine koje sa scene prijete i publici u prvom redu mjesto su novog početka. Novi se svijet, nova ljubav i dom grade na tim ruševinama. No, daleko je ovo od neke linearne priče.
Na sceni je šestoro glazbenika i troje glumcima, koji su, usput budi rečeno i odlično pjevači, a uz sve njih glazba je ravnopravni lik ove začudne i zabavne predstave, na trenutak i dominantan. Glazbena partitura predstave djelo je Florenta Huberta, a temelj su mu poznate Schumanove pjesme (Liederkreis op. 39, Frauenliebe und Leben op. 42, Myrthen op. 25, Dichterliebe op. 48, Liederkreis op. 24), a važan dio predstave je i priča Wagnerove opere „Tristan i Izolda“ kroz koju se autor u drugom dijeli predstave obračunava s klišeom (ovdje krajnje ironiziran i sveden na apsurd) krajnje romantične ljubavi zbog koje se pobjeđuju zmajevi i pucaju srca. To je ljubav o kojoj govore velika djela, ona o kojoj i dnas mnogi sanjaju, a miljama je daleka od one kakvu vidimo na početku priče, jer u trenutku kada se kuća počinje rušiti, ona zdvaja jer ljubavi više nema, dok on govori o sifonu kojeg je nemoguće popraviti.
Ukratko sve je ovdje na granici (pa i preko te granice) groteske, zabavno na način koji gledatelja tjera da misli.
Na to su nas natjerali glumci i glazbenici: Samuel Achache (redatelj je sebi dodijelio ulogu čovjeka sa sifonom) Gulrim Choï, Jean Dousteyssier, Lionel Dray, Florent Hubert, Sébastien Innocenti, Sarah Le Picard, Léo-Antonin Lutinier, Agathe Peyrat.
Otvori KEKS Pay
