Sljedeće godine bit će točno 25 godina otkako je emitirana posljednja epizoda serije “Seinfeld”, no šarm, opažanja i “problemi” glavnih likova – Jerryja, Georgea, Elaine i Kramera – i dalje izazivaju osmijehe na licu. Pridružimo li im čitavu plejadu nezaboravnih sporednih likova – Newman, Soup Nazi, Jerryjevi i Georgeovi roditelji, Puddy, J. Peterman, George Steinbrenner – te reference na kultne filmove, serije i događaje, dobivamo inteligentno, pomalo “pomaknuto” djelo koje su mnogi proglasili najboljom humorističnom serijom svih vremena i najvažnijom TV emisijom uopće.
“Serija ni o čemu koja je promijenila sve” nastala je iz pera dvojice stand-up komičara, Larryja Davida i Jerryja Seinfelda, koji su jedne večeri otišli na kavu i stvorili senzaciju koja je promijenila lice televizije i popularne kulture. Ništa oko ove serije nije bilo uobičajeno: od njezinih tema, načina rada ispred i iza kamera, utjecaja vanjskog svijeta na likove i radnju (svi likovi nastali su po stvarnim osobama; scenarij svake epizode nastao je na temelju stvarnih događaja), a o toj tankoj granici između fikcije i zbilje govori i knjiga “Seinfeldia” autorice Jennifer Keishin Armstrong, koja je objavljena i kod nas, u izdanju Rockmarka.
– Kad je u pitanju Seinfeld, takvo čudno miješanje fikcije i stvarnosti dugo je bilo status quo. Moć ove serije i njezina trajna snaga u stalnim reprizama bila je tolika da su njezini likovi, mjesta radnje, šale i fraze ulazili u našu svakodnevnu stvarnost i dvadeset godina kasnije. Obožavatelji se mogu probuditi bilo kojeg dana tijekom 2010-ih i otkriti da je netko napravio Seinfeld-emojije ili trodimenzionalni prikaz Jerryjeva stana kojim se svatko s Oculus Riftom može elektronički “prošetati” ili mrežnu igru koja omogućuje bacanje Junior Mintsa u pacijenta, kao što se to jednom dogodilo u posebno bizarnoj epizodi Seinfelda. Neki mogu otići na studentsku proslavu Festivus, izmišljeni praznik koji je uveo Seinfeld, čak i uključiti tele-14 Seinfeldia vizor kako bi pronašli ozbiljnog voditelja Fox Newa koji raspravlja o zaslugama Festivusa kao da budućnost Zemlje ovisi o tome. Mogu pohađati tečaj medicinske škole na kojem učenici svečano postavljaju dijagnozu mentalne bolesti likova u Seinfeldu. Zapravo, gotovo od početka, Seinfeld je stvorio posebnu dimenziju postojanja, negdje između same serije i stvarnog života, koju sam nazvala Seinfeldia – kazala je autorica o samoj ideji ove knjige, u kojoj fanovi mogu saznati mnogo zanimljivih detalja o nastanku i razvoju serije.
Armstrong u knjizi otkriva poglavlje po poglavlje u povijesti serije. Na početku doznajemo kako su Jerry Seinfeld i Larry David, dva vrijedna stand-up komičara, u noćnoj zalogajnici smišljali ideju za TV seriju temeljenu, zapravo, na njima, metashow u kojem se malo toga događa. Isprva su to bile Seinfeldske kronike. Jerry je želio da se to promijeni, a predsjednik NBC-a Brandon Tartikoff se složio. Serija je vrlo brzo postala globalni fenomen, a od nje su profitirali ne samo glavni i sporedni glumci nego i stvarni likovi po kojima su napisani junaci serije poput Kennyja Kramera, nekadašnjeg susjeda Larryja Davida koji je bio inspiracija za Cosma Kramera. Pravi Kramer, za razliku od ozloglašenog stvarnog “Soup Nacista” Alija “Al” Yeganeha, dao je sve od sebe da svoju povezanost sa serijom pretvori u posao s punim radnim vremenom, zajedno s vlastitom turnejom autobusom u realityju “Seinfeld”. “On će s vremenom,” kaže Armstrong, “postati simbol te nove dimenzije, prva osoba koja je mogla slobodno prijeći iz stvarnog života u ‘Seinfeldiju’ i natrag.”
”Seinfeldia” je križanac između sažetka čudnih hollywoodskih činjenica i čiste biografije omiljenog sitcoma. Knjiga detaljno razmatra vrstu utjecaja koju je takozvana “serija ni o čemu” imala na popularnu kulturu. Jennifer Keishin Armstrong svojevrsna je arheologinja koja iskopava zaboravljene artefakte i uvide iza kulisa iz povijesti serije koje treba razmotriti novim očima.
Danas postoje deseci web-stranica posvećenih minijaturnim aspektima Seinfeldova svemira: Kramerovu pravom imenu, Georgeovoj obrani u bazenu, prednostima i nedostacima pomirbenog seksa. Postoji čak i Seinfeld Wiki.
Javnosti su možda nepoznate razne poslastice koje ilustriraju revolucionarnost serije. David, čini se, nikada nije želio napraviti epizode izvan pilota; uvijek se bojao da mu ne ponestane materijala ili da se ne ponovi. Autori su pokušali što je više moguće blokirati uplitanje NBC-ja u njihov posao, čime je serija sačuvana kao mjesto na kojem je riječ kreatora i pisaca bila zakon. Dijelovi o gostujućim zvijezdama koje svoje pojavljivanje u seriji pretvaraju u pune karijere ilustriraju Seinfeldovu sposobnost da glumce i pisce katapultira u zvijezde. Na primjer, Larry Thomas, “jušni nacist”, toliko je uživao u novostečenoj slavi da mu nije smetalo kad ga je potpuni stranac na ulici zamolio da izrecitira krilaticu ljutitog prodavača juhe: “Nema juhe za tebe!”
Zanimljivo je čitati i kako su glavni glumci dobili svoje uloge. Možete li danas zamisliti nekog drugog osim Jasona Alexandera u ulozi Georgea Costanze? Prezime je dobio po stvarnom Seinfeldovom prijatelju iz New Yorka Mikeu Costanzi, još jedno ime koje im je zvučalo smiješno. David i Seinfeld imali su ideju o tome tko će George biti: imat će malo Davida u sebi, ali više od svega tražili su nekoga tko bi mogao poslužiti kao protuteža Seinfeldovu liku. Čelni ljudi Castle Rocka prigovorili su tijekom prvih nacrta pilota da su George i Jerry previše slični. David se pitao zašto bi dvojica momaka bili prijatelji da nisu slični, ali vidio je i da ima smisla imati dva glavna lika koja se međusobno razlikuju. Producenti i direktor castinga Marc Hirschfeld imao je na umu desetke glumaca koji ulaze u osnovne parametre po pitanju godina. Glumac Nathan Lane, veteran sitcoma Danny DeVito, glumac iz indie filmova Steve Buscemi, glumac David Alan Grier, komičar Brad Hall, glumac iz Top Guna Anthony Edwards i Seinfeldov prijatelj, glumac Larry Miller bili su na audiciji. U užem je izboru bio i stand-up komičar Robert Schimmel, ali cijeli je svoj termin potrošio na kritiziranje scenarija, što nikako nije sjajan potez. Osobito ne na audiciji kod Larryja Davida. No izvršni direktor Castle Rocka Rob Reiner vidio je Jasona Alexandera u predstavi Jerome Robbins’ Broadway, a i Seinfeld je primijetio Alexanderov rad u predstavi Broadway Bound Neila Simona. A Hirschfeld je Alexandera angažirao za bolnički sitcom kratkoga vijeka iz 1984. pod nazivom E/R. Svi su se složili da bi Alexander mogao poslužiti kao savršena fizička suprotnost Seinfeldu – nizak, zdepast i proćelav nasuprot Seinfeldovoj vitkoj građi i gustoj kosi.
”Seinfeldia” je puna takvih detalja koje ćete s guštom čitati, a onda ćete vjerojatno uključiti Netflix i po tko zna koji put maratonski odgledati seriju koja je promijenila povijest televizije.
