Ekatarina Velika zauvijek je obilježila jugoslavenski rock. Njihova glazba, prepuna poetičnih stihova, melankoličnih taktova i rokerskog bunta osvojila je publiku cijele bivše države, a istu tu publiku, kao i cjelokupnu glazbenu scenu - u istoj mjeri u kojoj su ih pjesme osvojile - potresle su tragične i prerane smrti svih članova benda. Na današnji dan basist Bojan Pečar proslavio bi svoj 65. rođendan, no spletom okolnosti preminuo je 18. listopada 1998. godine u Londonu - u 39. godini života. Službeni uzrok smrti, u kojega su obožavatelji zbog njegove ovisnosti o drogama sumnjali, bio je srčani udar.
Bojan Pečar završio je Petu beogradsku gimnaziju te pohađao glazbenu školu u kojoj je učio svirati violinu, a prvi bend u kojem je svirao bio je BG 5. Via Talas bio je sljedeći, a 1982. pridružio se novooformljenoj Katarini II, koja je nastala nakon raspada Šarla akrobate - jednog od najvažnijih bendova za nastanak novovalne scene na našim prostorima. Ženska strana obožavatelja Katarine II, koja je 1985. preimenovana u Ekatarina Velika, smatrala je Pečara najzgodnijim članom benda, no on je 1989. nakon snimanja albuma “Samo par godina za nas”, otišao u London, gdje se priključio bendu Mission, a kasnije i Lost Children. U tom istom gradu Bojan Pečar preminuo je 1998. godine od srčanog udara, a mnogi smatraju kako je Pečarev odlazak u London bio početak kraja za ovu glazbenu grupu.
Pravi kraj Ekatarine Velike zapravo se došao krajem 1994. godine, kada je karizmatični frontman i gitarist Milan Mladenović preminuo od posljedica raka gušterače. Predvodnik grupe EKV rođen je 21. rujna 1958. godine u Zagrebu, no sa šest godina njegova se obitelj preselila u Sarajevo, gdje je nekoliko godina, kako je sam jednom prilikom rekao, kao ratoboran dječak, svakodnevno dolazio kući krvav i uplakan. Životne okolnosti Mladenovića su kasnije vodile u Beograd, grad u kojem je pohađao 11. gimnaziju te osnovao svoj prvi bend, Limunovo drvo, a deset godina kasnije nastao je i Šarlo akrobata, bend koji se raspao nakon nešto više od godine dana postojanja. Nedugo nakon okupljen je sastav Katarina II, koji je 1984. izdao svoj istoimeni album, a slijedili su ga “Ekatarina Velika” (1985., kada je bend već preimenovan), “S’ vetrom u lice”, “Ljubav”, “Samo par godina za nas”, “Dum Dum” i, posljednji, “Neko nas posmatra”. Tada, u prvoj polovici 1994., Mladenović odlazi u Brazil, gdje s Mitrom Subotićem radi na projektu “Angel’s Breath”, no u kolovozu mu je dijagnosticiran rak gušterače, a već 5. studenoga Mladenović je zauvijek napustio svijet. Bio je to kraj EKV-a.
Smrt Milana Mladenovića potpuno je slomila Margitu Stefanović Magi, klavijaturisticu EKV-a i crnu princezu jugoslavenskog rocka koja je već tada bila u dubokim raljama droge, a situacija je do krajnjih granica eskalirala dvije godine kasnije, nakon smrti njezina oca.
Kao dijete Magi je bila odlična učenica, imala je sve petice, u glazbenoj školi družila se s popularnim pijanistom Ivom Pogorelićem, no kada su oboje pozvani na konzervatorij u Moskvu, Magi nije dobila majčino dopuštenje za odlazak. Upisala je Arhitektonski fakultet u Beogradu i upoznala Milana Mladenovića, koji je bio oduševljen njezinim talentom i pojavom, te ju odmah pozvao u bend - Katarinu II.
Margita je bila najveća heroina jugoslavenskog rocka. S djetinjstvom koje je obilježio loš odnos s majkom, koja nipošto nije htjela da se zna kako Magi ima epilepsiju, klavijaturistica je iz svijeta klasike prešla u tamni svijet rocka, svijet koji ju je uvukao u propadanje. Nakon smrti oca bila je u dugovima kod dilera, prodala je stan u Smiljanićevoj ulici u Beogradu, kupila dva manja te otišla na put u Indiju u želji da potpuno promijeni način života. Kada to, međutim, nije uspjelo, vratila se u Beograd gdje je prodala oba stana, potrošila sav svoj novac te postala beskućnica koja je svoje posljednje godine provela u napuštenoj garaži. Umrla je 18. rujna 2002. godine u Klinici za infektivne bolesti u rodnom Beogradu, a time je EKV praktički nestao s lica zemlje.
Posljednji član ove priče, no zapravo prvi koji nas je napustio, jest Ivan Vdović - jedan od najboljih jugoslavenskih bubnjara te prva službeno registrirana osoba u bivšoj državi s dijagnozom AIDS-a. Ovaj Beograđanin rođen je 1962. godine te je u srednjoj školi, zajedno s Mladenovićem, svirao u bendu Limunovo drvo, kasnije u Šarlu akrobati, a naposljetku i u Katarini II. Kada je grupa 1985. promijenila naziv u Ekatarina Velika, Vdović ju je napustio, a iste mu je godine dijagnosticiran HIV. Svoju dijagnozu bubnjar je podijelio sa cijelim Beogradom, “ružnim i malim gradom koji mu je okrenuo leđa”, rekla je svojevremeno glumica i Vdovićeva prijateljica Sonja Savić, a čak i s neizlječivom bolešću, narednih je godinu i pol dana svirao bubnjeve u kaputu na svojoj terasi, dodala je Savić. Ovaj veliki glazbenik preminuo je 25. rujna 1992. godine.
Sudbina EKV-a možda jest obavijena mračnim događajima popraćenih drogom i AIDS-om, kao i nestabilnim psihičkim stanjima pojedinih članova benda, no njihovo glazbeno nasljeđe i danas živi u srcima publike - pa možda i više no prije. “Samo par godina za nas”, “Zemlja” i “Ti si sav moj bol” obilježile su brojne generacije slušatelja, a danas su dio playlisti svakog balkanskog rockera koji iole drži do sebe. Njihova slava nije svjetska, već samo balkanska, no to je dovoljno - promijenili su povijest jugoslavenskog rocka, bili su početak novog vala, a krajem jedne ere nestali su i oni. U razmaku od deset godina svo četvero članova Ekatarine Velike napustilo je ovaj svijet, a na današnji dan posebno se sjećamo Bojana Pečara, basista čiji je odlazak u London možda i označio početak kraja jednog od najboljih i najutjecajnijih bendova bivše Jugoslavije, jer njihov se kraj već tada - očito - bližio.
Pečar je bio maestralan na basu. Sjetio sam se odličnog koncerta u Novom Sadu '89. Frajer rastura bas dionicu, a kamermani i režiser prikazuju drugog člana benda.