Ovogodišnji počasni gost Interlibera bio je Paul Lynch, irski književnik koji je 2023. godine osvojio Bookera za roman "Prorokova pjesma". Mračna je to i distopijska pripovijest o njegovoj domovini kojom je zavladala ekstremna desnica, ispričana kroz oči Eilish Stack, majke četvero djece koja se pokušava nositi s "novim normalnim" nakon što joj je uhićen muž.
Međutim, iako okolnosti opisane u knjizi opako nalikuju na atmosferu koja trenutačno ovladava svijetom, Lynch gorljivo tvrdi da njegov roman s politikom, a ni distopijom – nema nikakve veze. S tim smo osebujnim piscem imali priliku razgovarati u vrijeme njegova boravka u Hrvatskoj, koja je negdje između šezdesete i sedamdesete zemlje koju je posjetio na svojoj "Booker turi", a od koje je, priznao nam je, već poprilično umoran. "Mora da sam dao gotovo 200 intervjua. Prestao sam brojiti nakon 120", malo nam se požalio.
Kako se nosite sa slavom?
Slava! (smijeh) Je li to uopće riječ koju možemo upotrijebiti za pisce? Uvijek sam mislio da je slava u književnom svijetu drugačija. Čitatelji znaju tko ste, ali vas ne gnjave. Ne osjećam se kao pretjerano slavna osoba.
Ljudi vas ne zaustavljaju na ulici?
Nakon što je "Prorokova pjesma" objavljena, čak i jesu, jer je ta knjiga bila velika stvar u Irskoj. Došlo je čak do toga da je mojoj kćerki to dojadilo i počela se žaliti. Ali iskoristio sam tu priliku da joj objasnim da je to priroda slave, da je ne možeš kontrolirati. Pazi što želiš i te stvari. To je stvar s Bookerom – ne znaš što te čeka s druge strane. Misliš si, bilo bi super da osvojim Bookera. A onda odjednom, preko noći, postaneš slavan pisac i na svjetskoj si pozornici. To je poprilično zastrašujuće. Moj poznanik David Szalay je upravo osvojio Bookera za 2025. godinu. Javio sam mu se i izrazio sućut. (smijeh).
Sada kada ste dobili jednu od najvećih književnih nagrada na svijetu, što mislite, koliko zapravo nagrade imaju težine? Ima li uopće smisla na taj način valorizirati umjetnost?
Čak i sada, nakon što sam osvojio Bookera, reći ću vam da je za to potrebno nevjerojatno puno sreće. Trebaju se posložiti zvijezde, pravi žiri, pravi trenutak. Možda je tema vašeg romana aktualna u tom danom momentu. Možda se poklapa s književnim ukusom članova jednog žirija, a drugi ga uopće ne bi ni razmotrio. Ima toliko varijabli, ali u tome je i ljepota. Julian Barnes je to nazvao "snobovski bingo"! Je li "Prorokova pjesma" uopće moja najbolja knjiga? Ne znam. Čak poznajem ljude koji misle da su moje ranije knjige bile puno bolje. Tako da, tko zna, a i nije me baš briga. Mislim da jedino čemu se možeš nadati kao pisac, ako pišeš ozbiljnu književnost, da ćeš i dalje imati volje i načina da nastaviš raditi. I prije ili kasnije, ako ste dobar pisac, prestat će vas pratiti loša sreća. No, jednostavno, potreban ti je uspjeh. Ne mora to biti Booker ili svjetska slava, ali ako pišete kompleksne romane, ozbiljnu književnost, jako je teško izboriti se za objavu knjige. Svi znamo da se izdavaštvo promijenilo i postalo žestoko korporativan biznis, a i da ljudi sve manje čitaju. Svijet se mijenja i imamo sve manje i manje vremena posvetiti se čitanju na način na koji to zahtijeva ozbiljna književnost. Istovremeno, živimo u dobu u kojem su nam prijeko potrebni pisci koji će artikulirati što to danas znači biti čovjek.
Upravo to radi i "Prorokova pjesma". Međutim, primijetila sam da vam baš smeta kada se taj roman naziva angažiranim ili romanom s porukom?
Smrt umjetnosti nastupa u onom trenutku kada svom čitatelju pokušate poslati neku poruku. To je stari problem. Mnogo je ljudi pokušalo ustvrditi da je "Prorokova pjesma" politički roman, ali ja sam to odmah odlučno odbacio. Kako ja to vidim, sve moje knjige su metafizički romani. Tematiziraju ljudsko iskustvo i stanje duha. Sama ideja da bih sjeo i napisao politički roman mi je mrska. Bilo bi mi to jako čudno.
Zar nije sva umjetnost politična?
To je apsolutna besmislica. Zašto? Zato što, kada se Robinson Crusoe nasukao na onom pustom otoku i susreo sa svojim kozmosom ili Bogom, to je bio razgovor koji je on mogao voditi samo sam sa sobom. On je izvan politike. On je u tom trenutku ušao u metafiziku. To je esencijalan dio naše psihe i ljudskog iskustva. Naš odnos sa značenjem nema nikakve veze s društvom. To je problem koji leži izvan društva. Međutim, u posljednjih nekoliko desetljeća, književnost se okrenula društvenom, toj zabludi da je sve povezano s društvom. To nije istina. Stoljećima, ma od početka vremena, književnost se bavila pitanjem značenja, pitanjima tko smo i što smo mi unutar ovog, u nedostatku bolje riječi, kozmosa. O tome je pisao Dostojevski u svojim "Zapisima iz podzemlja", Melville u "Bartlebyju" i Conrad u "Srcu tame", to je sve o čemu govori Beckett. Što smo mi u ovom palom svijetu? Što smo mi u apsurdu postojanja? To nije nešto što se može objasniti društvenim odnosima. Što prije to shvatimo, bit će nam bolje, i književnost se može ponovno vratiti na pravi smjer.
Zašto ste onda odabrali smjestiti svoju priču na tako snažno politički obojenu pozadinu, u Irsku u kojoj je zavladala ekstremna desnica?
Svi se moji romani bave problemima nekoga tko je na neki način izbačen iz vlastitog života, izmješten iz svega što je do sada poznavao. Da, "Prorokova pjesma" ima politički aspekt. Mogli biste je čitati iz političke perspektive. Međutim, ja uvijek tvrdim da ozbiljna književnost mora pokušati obuhvatiti stvarnost. A stvarnost je previše kompleksna da bi je se promatralo samo iz jedne perspektive. Ova knjiga bavi se egzistencijom. Zato, namjerno, nisam detaljno opisao režim u knjizi. Jer on je nevažan. Knjiga govori o životu, o civilizaciji, o tome kako se raspada i pokušaju da se ona održi. Što je uopće civilizacija? Ona počinje u domu, počinje s tim kako tretiramo svoju djecu, kako im govorimo o životu i kakav primjer im dajemo. Za mene, cilj književnosti je postavljati prava pitanja. Da, možete reći da moje knjige imaju određeni stav prema svijetu. Apsolutno. I mislim da kao čovjek, kao pisac, moj fundamentalni stav prema svijetu jest da apsolutno svi pate i da je patnja uvjet bivanja živim. A što ćemo s tim napraviti? To je vrlo moćna stvar.