Posljednji pregovori o novoj pomoći za Grčku, posljednji “biti ili ne biti”, kako to definira službena Atena, prosječne Grke gotovo i ne zanimaju, na ove dramatične razgovore gotovo da nisu ni obratili pozornost. Naime, njima se svi pregovori i borbe za dodatne tranše financijske pomoći predstavljaju presudnima, životno važnima. A takvi su pregovori toliko česti da su Grci jednostavno na njih naviknuli.
Svjesni su da će s uspješnim pregovorima ili bez njih, grčke teškoće trajati još godinama, ako ne i desetljećima. Za pojedince se osobno ništa dramatično neće promijeniti ako iz Europe stigne nova novčana pošiljka u državni proračun. I dalje će svakoga dana viđati svoje sugrađane koji kopaju po kantama za smeće kako bi pronašli nešto još upotrebljivo za jelo, i dalje će svakoga mjeseca krpati kraj s krajem kako bi platili račune za struju ili vodu. U ovih sedam godina recesije Grci su izgubili socijalna prava koja su bila među najvećima u Europskoj uniji.
Neispunjena obećanja
– Došli smo do točke kada ljudi gledaju oko sebe i kažu: “Dobro, nije mi lako, ali bar ne kopam po smeću poput mog susjeda”. Iako, svima je jasno da nam najteži trenuci tek predstoje i nitko ne može predvidjeti što će biti – kaže za Guardian nastavnik iz Soluna Christos Griogoriades.
Upravo je ovaj grad na sjeveru Grčke jedan od najteže pogođenih krizom koja Grčkom hara već sedam godina. Nezaposlenost je golema, trećina radno sposobnih je na ulici. Nezaposlenost među mladima dosegla je rekordnu brojku od 65 posto. U ostatku Grčke je bolje, ali tek neznatno.
Grci su pokušali mijenjati stanje na prošlim parlamentarnim izborima kada su povjerenje poklonili Syrizi, čija su predizborna obećanja predstavljala glazbu za štednjom i restrikcijama izmorene uši Grka. No jedno je bilo obećavati brda i doline iz oporbe, a drugo provesti oštre rezove kada se dođe na vlast. Sadašnji premijer Tsipras prilično je svjestan da si ipak ne može dopustiti ostvarenje svih onih radikalnih mjera, pa čak ni njihovih blažih varijanti, jer bi državni aparat u vrlo kratko vrijeme prestao funkcionirati. Grci su danas svjesni da su Syrizina obećanja bila više ili manje šuplja priča, te su već počeli prosvjedi na ulicama Atene. Njemački mediji počeli su otvoreno napadati kancelarku Angelu Merkel kojoj zamjeraju da nije odlučna u rješavanju grčkog problema.
– Politika Angele Merkel najveća je predizborna nagrada za sve lijeve radikale željne nove preraspodjele i za one koji ne žele plaćati svoje obaveze prema EU – drži u komentaru njemački list Bild, aludirajući da bi nakon Grčke i Španjolska mogla dobiti svoju Syrizu, radikalno lijevi Podemos.
Može još puno gore
Grčka danas prolazi svoje teške dane, možda najteže u svojoj povijesti. No, kada se usporedi kako žive Grci, a kako građani Hrvatske, dolazi se do poraznih podataka. Poraznih za nas. Naime, nezaposlenost u Grčkoj nešto je veća od nezaposlenosti u Hrvatskoj, no oni koji rade dobivaju veće plaće. Prosječna primanja u Grčkoj iznose 7600 kuna, gotovo 2 tisuće kuna više nego što su prosječna primanja u Lijepoj našoj. Najniža zajamčena plaća je 4600 kuna, što je iznos o kojemu hrvatski radnici na minimalcu mogu samo sanjati. Prosječna mirovina u Grčkoj je 6 tisuća kuna, više nego hrvatska prosječna plaća. Cijene u trgovinama približno su iste kao kod nas, dok su režije i kvadrat stana čak i nešto niže. Grci, oni koji rade ili su u mirovini, u stvari nisu ni svjesni koliko im je dobro. U odnosu na Hrvatsku.
>> Tsipras popustio i poslao novi prijedlog reformi, čeka se procjena je li dovoljno dobar
Pila se dobra vina, jela dobra riba, malo radilo, a dobro zaradjivalo,... E sto sad? Netko drugi treba da plati racune? 320 milijardi eura nije malo love. Pronadjite svoje izdajnike koji su vas izigrali, sebe obogatili, a njihovi glasaci dobroo zivjeli, i kaznite ih. Ma gdje smo to vec vidjeli?