Po broju stručnjaka koje na tom polju imamo, s onima koji znaju sve o automobilima mogu se mjeriti jedino oni koji znaju sve o nogometu. No, dok je svaki drugi Hrvat obično u vrijeme Svjetskog prvenstva ravan izborniku reprezentacije, s automobilima živimo svaki dan, pa se puno češće sretnemo kako sa 'stručnjacima' tako i s općepoznatim činjenicama. No, jesu li te činjenice zaista – činjenice? Ili tek mitovi koje valja raskrinkati? Krenimo redom.
Automobili su najveći zagađivači današnjice.
Nisu. Sva prometna sredstva – i cestovna, i pomorska, i zračna, i osobna, i gospodarska – ispuštaju samo 20% CO2 na svijetu. Industrija i poljoprivredni sektor veći su zagađivači, pa čak i kućanstva. Unutar kategorije prijevoznih sredstava, automobili također nisu najveći zagađivači. Najveću emisiju CO2 imaju brzi brodovi, katamarani ili hidrogliseri. Po jednom putniku u prosjeku u atmosferu izbacuju oko 500 grama CO2 po kilometru. U stopu ih prate veliki kruzeri. Na trećem su mjestu zrakoplovi s oko 200 grama CO2 po putniku na kilometar. Slijede taksi vozila, jer se većinom voze u gradskim stani-kreni uvjetima, pa trajekti. Osobni automobili tek su na šestom mjestu, s prosječnih 116 grama CO2/km.
Automobil pod garancijom morate održavati u ovlaštenom servisu.
Novi automobil ne mora se servisirati isključivo u ovlaštenom servisu kako biste zadržali jamstvo. Prema europskim regulativama, koje se primjenjuju i u Hrvatskoj, proizvođač ne smije uvjetovati važenje jamstva isključivo servisiranjem u svojoj ovlaštenoj mreži. Ipak, da bi jamstvo ostalo važeće i pri servisiranju u neovlaštenom servisu, moraju biti ispunjeni točno propisani uvjeti. Servis mora biti obavljen točno unutar rokova (vremenskih ili kilometarskih) koje je propisao proizvođač automobila. Nadalje, servis mora koristiti rezervne dijelove koji su iste kvalitete kao originalni ili originalne dijelove. Morate imati detaljan račun na kojem je specificirano što je rađeno i koji su dijelovi ugrađeni. Radovi moraju biti izvedeni točno prema planu održavanja koji je proizvođač predvidio za to vozilo. Jamstvo možete izgubiti samo ako proizvođač dokaže da je kvar izravna posljedica nestručnog rada ili ugradnje neadekvatnih dijelova u neovlaštenom servisu.
Prije kretanja, motor automobila potrebno je zagrijati u leru.
Iako mnogi i dalje vjeruju da zimi automobil mora raditi deset minuta prije polaska, to nije istina. Moderne motore s ubrizgavanjem goriva ne treba zagrijavati prije kretanja. Zapravo, moderni motori najbrže se i najbolje zagriju u laganoj vožnji, dok rad u mjestu samo uzalud troši gorivo i povećava trošenje dijelova zbog slabijeg podmazivanja pri niskim okretajima.
Ako godišnje vozite više od 20.000 kilometara, kupite dizelaša.
Ovo je djelomično istina, ali ta je tvrdnja također zaslužila mjesto među mitovima koje valja opovrgnuti, jer isplativost automobila s dizelskim motorom ne počiva samo na ukupnoj godišnjoj kilometraži. Važno je i kako se vozite, gdje se vozite, po kakvim prometnicama. Koristite li automobil samo od kuće do posla i natrag, kroz gradsku gužvu ili gotovo svaki vikend volite potegnuti negdje dalje?
Dizel je izdržljiviji od benzinca
Nekada je tako i bilo, jer su stari dizelaši bili mehanički jednostavniji, s malo elektronike. U pravilu su to bili motori velikih zapremina i niskih opterećenja, pa su stekli image 'peri-deri' vozila. No tehnologija se promijenila. Današnji su dizelaši sofisticiraniji. I nije to samo zbog složenije elektronike. Common rail sustavi i DPF filtri s visokotlačnim pumpama podigli su im i učinkovitost i osjetljivost. Današnji dizelaš itekako treba paziti, ništa manje od benzinca.
Dizelaš je grublji, zvuči kao traktor.
Ne... Sa svakom novom generacijom automobila raste i kvaliteta njegove zvučne izolacije, pa je bitnije možete li u kabini čuti motor (i zvukove s ceste) nego koliko zapravo on 'brunda'. Ako već gledamo čisti zvuk motora, i tu se može raspravljati jer moderni dizelski agregati nisu toliko bučni. S druge strane, mali 3-cilindarski turbobenzinac može zvučati kao mlinac za kavu.
Dizelaš je žešći jer ima veći okretni moment.
Dizelaš zaista ima visok okretni moment pri nižim okretajima. Zato imamo dojam veće snage. No, benzinski motor ima širi raspon okretaja. U istom rangu, benzinci često imaju više konjskih snaga. Zato ne možemo apsolutnu prednost dati dizelašima.
Benzinci puno troše.
Opet, tehnologija je puno napredovala. Modernim turbobenzincima potrošnja je toliko spuštena da se gotovo izjednačila s onom kod dizelaša. I dalje dizelaši troše manje, ali razlika više nije tako velika kao nekad.
Što veći, to bolji.
Veći motor znači bolje performanse. Nekad je bilo tako, danas više nije. U doba atmosferskih benzinskih motora, više snage moglo se dobiti samo iz veće kubikaže motora. Iako to više nije tako, mit živi i dalje. U današnjim motorima performanse ovise o više čimbenika. Tu su turbopunjači, direktno ubrizgavanje, elektronika, lagani materijali... Kompaktni motori danas mogu postići vrhunske rezultate.
Auti s automatskim mjenjačem troše više goriva.
Kod modernih automobila to u većini slučajeva nije točno. Automobili s automatskim mjenjačem više ne troše nužno više goriva, a često su čak i štedljiviji od onih s ručnim mjenjačem. Nekada je zaista vrijedilo pravilo da su vozila s automatikom rastrošnija, ali tehnološki je napredak (i) to promijenio. Moderni automatici često imaju osam, devet ili čak deset brzina, što omogućuje motoru da uvijek radi u najekonomičnijem režimu rada. Usporedbe radi, ručni mjenjači obično imaju pet ili šest brzina. Kod automatika, računalo mjenjača mijenja brzine u optimalnom trenutku, eliminirajući ljudsku pogrešku ili kasno mijenjanje u viši stupanj. Također, mjenjači s dvostrukom spojkom brzine mijenjaju u milisekundama, što smanjuje gubitak snage i energije tijekom same izmjene stupnja prijenosa, a kontinuirano varijabilni mjenjači (CVT) teoretski nude beskonačan broj omjera, čime motor stalno održavaju na vrhuncu učinkovitosti. Svako pravilo ima iznimke, pa se i ovdje moramo na njih osvrnuti. Automatski mjenjači obično su malo teži od ručnih, što može neznatno utjecati na potrošnju kod manjih gradskih automobila. Također, vješt, izrazito štedljiv vozač s ručnim mjenjačem ponekad može nadmašiti automatik. No, to su iznimke. Govorimo li o prosječnom vozaču, automatski je mjenjač obično učinkovitiji.
Klimatizacijski uređaj automobila krivac je za njegovu povećanu potrošnju. Želite li trošiti manje goriva, radije otvorite prozore automobila.
Ne, pogotovo ne na autocesti jer će tamo – zbog otpora zraka – biti najizraženiji rast potrošnje goriva zbog otvorenih prozora. Ovaj mit egzistira još iz vremena kada su sustavi klimatizacije bili jednostavniji, kompresori veliki i energetski zahtjevni. Tada je vozač zaista mogao osjetiti pad snage kada uključi klimatizacijski uređaj. Danas to više nije slučaj.
Vožnjom u zavjetrini kamiona možete uštedjeti na gorivu.
Vožnja u zavjetrini kamiona jedan je od onih mitova koji teoretski "drže vodu", ali su u praksi smrtonosna zamka. Da biste osjetili znatnu uštedu (više od 10-15%), morali biste voziti na udaljenosti od svega tri do deset metara iza kamiona pri brzini od 90 km/h. To je prostor u kojem nemate nikakvu preglednost ni vremena za reakciju. Pri 90 km/h prelazite 25 metara u sekundi. Prosječnom vozaču treba oko 1,5 sekunda da uoči opasnost i stisne kočnicu. Ako ste u zavjetrini, udarit ćete u kamion prije nego što uopće maknete nogu s papučice gasa. Osim toga, u zoni tik iza kamiona kamenčići s kamionskih guma lete izravno u vaš vjetrobran.
Stavljanje magneta na cijev za dovod goriva smanjit će potrošnju za 20%.
Ovaj je mit nastao u radionici "prodavača magle" još 1990-ih godina. Prodavači tih magneta naivne su vozače uvjeravali da njihovi posebni magneti stvaraju magnetsko polje koje "poravnava" molekule goriva prije ulaska u motor, što navodno dovodi do potpunijeg izgaranja, više snage i uštede goriva od 10 do 25%. Nikako! Ni benzin ni dizel nemaju magnetski pol i magnetsko polje na njih nema nikakav utjecaj. S magnetima ili bez njih, jednako je – nema nikakve razlike u potrošnji ili emisiji ispušnih plinova. Uostalom, da magnet od 10 eura doista smanjuje potrošnju za 15%, svaki bi ga automobil imao ugrađenog već u tvornici, s obzirom na kazne koje autoindustriji prijete za svaki gram CO2 više od propisanoga.
Dodatak za upaljač pomoći će vam da trošite manje goriva.
Iza ove zablude krije se jedna od drskijih prevara jer se njome prevaranti koriste da prodaju komad jeftine plastike s lampicom pod imenom "Fuel Saver" (ili Fuel Shark ili slično). Taj bi se 'čarobni' uređaj trebao uključiti u utičnicu za upaljač, a prodavači tvrde da on stabilizira električni napon u vozilu, što navodno pomaže alternatoru i motoru da rade učinkovitije, štedeći do 20% goriva. Potpuna glupost! U takvim je uređajima obično kondenzator i jedna LED dioda koja svijetli da bi izgledalo kao da uređaj radi. Beskorisno... Akumulator i alternator u automobilu već stabiliziraju napon. Čak i da ovaj mali kondenzator nešto radi, on je povezan s krugom upaljača, koji nema nikakve veze s procesom ubrizgavanja goriva ili radom svjećica. Potrošnja goriva u vozilu ovisi o otporu zraka, trenju guma i učinkovitosti motora.
Držanje vode u ustima (ili guranje bakrenih kovanica pod jezik) prevarit će uređaj za alkotestiranje.
To je potpuna besmislica. Uređaj mjeri alkohol iz zraka u dubini pluća, a ne iz usne šupljine. Što god da stavite u usta prije puhanja, nećete prevariti uređaj za alkotestiranje.
Konzumiranje veće količine mlijeka između opijanja i alkotestiranja snizit će rezultat na alkotestu.
Neće. To je još jedan od mitova koji u praksi ne funkcioniraju. Ni mlijeko ni bilo koje drugo piće (ili hrana) ne pomaže kod alkotesta. Već smo naveli, alkotestom se ne mjeri alkohol u želucu ili ustima, već alkoholne pare iz dubine pluća. Dok krv teče kroz pluća, dio alkohola isparava u zrak koji izdišemo. Nikakvo mlijeko u trbuhu ne može neutralizirati alkohol koji je već u krvi i plućima. Masnija hrana može malo usporiti put alkohola u krv, ali ona ga neće eliminirati. Na kraju će sav alkohol završiti u krvi, samo možda 15-20 minuta kasnije. No, policijski protokol nalaže da se alkotestiranje provodi najmanje 15-20 minuta nakon što je vozač nešto jeo, pio ili pušio. To je upravo zato da se eliminira utjecaj ostataka te tvari u ustima. Jedino što doista snižava razinu alkohola u dahu je vrijeme. Jetra prosječne osobe razgrađuje otprilike 0,1 do 0,15 promila po satu, i tu nikakva količina mlijeka, kave ili hladnog tuša ne pomaže.
Ako se vežem sigurnosnim pojasom, mogu izgorjeti u nesreći, zapali li se auto.
To je jedna od najopasnijih zabluda jer izravno odvraća ljude od korištenja najvažnijeg sigurnosnog sustava u povijesti automobilizma. Strah od zaglavljivanja u gorućem autu je neutemeljen. Stvarni neprijatelj jest gubitak svijesti: bez pojasa, čak i pri relativno malim brzinama (npr. 50 km/h), vaše tijelo udara u volan, vjetrobran ili armaturu silom od nekoliko tona. Rezultat je gotovo siguran gubitak svijesti ili teška trauma. Ako ste onesviješteni, ne možete izaći iz automobila, neovisno o tome jeste li vezani ili niste. Pojas osigurava da ostanete pri svijesti i na sjedalu, što vam omogućuje da odmah reagirate, otkopčate se i izađete nakon udara. Statistički, manje od 0,5% nesreća s ozlijeđenim osobama rezultira požarom. Čak i kada dođe do požara, autu obično treba nekoliko minuta da se potpuno razbukta, što je više nego dovoljno vremena za otkopčavanje pojasa – ako ste pri svijesti. Jako su mali izgledi da se pritom zaglavi kopča pojasa, jer ih inženjeri dizajniraju tako da izdrže ogromne sile. Puno je veći rizik da izletite kroz vjetrobran jer niste bili vezani, a izlijetanje iz vozila je smrtonosno. Šanse za preživljavanje pri izlijetanju iz vozila 25 su puta manje nego kad ostanete zarobljeni u autu. Većina ljudi koji ispadnu završi pod vlastitim automobilom ili budu pogođeni drugim vozilom. Ukratko, pojas nije prepreka za bijeg, već alat koji vam omogućuje da uopće budete u stanju bježati.
Čak i ako se ne vežem, spasit će me zračni jastuk.
Možda hoće, ali vjerojatnije je da neće. Zračni jastuk dizajniran je kao dodatak pojasu, a ne kao njegova zamjena. Ako se ne vežete, zračni jastuk umjesto spasa postaje opasno oružje, ponajprije zbog brzine aktivacije. Zračni jastuk napuhuje se brzinom od oko 300 km/h u djeliću sekunde (unutar 30-50 milisekundi). Projektiran je da vas dočeka u trenutku kada se on već počeo ispuhivati. Ako niste vezani, vaše tijelo po inerciji poleti naprijed prebrzo i udara u jastuk dok se on još silovito širi, što može uzrokovati teške ozljede vrata, kralježnice ili glave. Također, pojas vas drži u fiksnoj, optimalnoj poziciji. Bez njega, tijelo može skliznuti ispod jastuka ili udariti u njega pod krivim kutom, što dovodi do izravnog udarca u tvrde dijelove unutrašnjosti, unatoč jastuku. Ne manje bitno, da bi se tako brzo napuhao, sustav zračnog jastuka koristi pirotehničko punjenje. Udarac u tu eksploziju iz neposredne blizine može izazvati teške opekline, prijelome kostiju lica ili čak fatalne ozljede, koje bi pojas spriječio držeći vas na sigurnoj udaljenosti. U nekim starijim autima, zračni jastuk se uopće neće aktivirati ako senzori detektiraju da pojas nije ukopčan, jer proizvođači znaju da bi aktivacija u tom slučaju mogla nanijeti više štete nego koristi.
Od baterije u električnim autima možete dobiti rak.
Nema nikakvih dokaza za to. Dapače, istraživanja koja jesu provedena – a financirala ih je Europska unija te su obuhvatila sedam različitih električnih automobila – pokazala su da je u autima na struju izloženost vozača elektromagnetskim poljima manja od 20 posto maksimalne vrijednosti koju preporučuje Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja. Ta je vrijednost u automobilima s benzinskim i dizelskim motorima na oko deset posto preporučene maksimalne granice. Dakle, u električnim je autima veća, ali i dalje unutar preporučenih vrijednosti.
Moderna tehnologija u novim autima ima visoke razine zračenja.
Moderni automobili jesu prepuni svakakvih tehnologija. Wi-Fi, Bluetooth i 5G signali u tako malom zatvorenom prostoru otvaraju prostor brigama. No, ta bi radiofrekvencijska polja eventualno mogla biti kancerogena tek kad bismo u automobilima provodili doslovno cijele dane, s glavama prislonjenima na pojedine uređaje. Razine zračenja kojima smo izloženi u automobilima znatno su niže i smatraju se bezopasnima.
Dosta smo zabluda raščistili, ali nisu to sve. Tvrdokorne su i kao da neprestano iskaču neke nove. Mnoga pravila koja su zaista i vrijedila prije 20-30 godina danas su ne samo nepotrebna, već i štetna za moderne strojeve. Održavanje automobila i svoju vožnju ne možete temeljiti na narodnoj predaji. Pročitajte priručnik za upotrebu vozila. On je najbolji lijek protiv "rekla-kazala" savjeta. Vozite pametno, po smjernicama onih koji su konstruirali vaš automobil. Ako želite uštedjeti, nemojte lijepiti magnete na cijevi za gorivo niti se podvlačiti pod stražnji kraj kamiona. Radije provjerite tlak u gumama i izbacite onih 20 kilograma nepotrebnih stvari iz prtljažnika. Zablude o automobilima mogu vas koštati novca, ali cijena njihova praćenja može biti i život.
Tko je nova supruga Marijana Kustića? Ima četvero djece i kći je hrvatskog moćnika
Otvori KEKS Pay
