U svijetu stalnog rasta cijena postaje sve teže financijski napredovati. Za milijune ljudi pripadnost srednjoj klasi više ne znači sigurnost kakvu je nekad nudila. Ono što se nekoć smatralo dostižnim standardom danas često zahtijeva ozbiljne financijske žrtve, dugoročno zaduživanje ili potpuna odricanja. Pitali smo umjetnu inteligenciju čega će se prosječna hrvatska obitelj morati odreći za pet godina. Konkretno, pitanje je glasilo: Što misliš kojih si pet stvari prosječna hrvatska obitelj više neće moći priuštiti za pet godina?
Prvo na listi jest vlastiti stan ili kuća u atraktivnim područjima. Cijene nekretnina u Hrvatskoj već godinama rastu brže od realnih primanja. Gradovi poput Zagreba, Splita ili Rijeke sve su skuplji, a potražnja prelazi ponudu. Uz to, troškovi građevinskog materijala i radne snage drže cijene visokima. Prosječna obitelj bi mogla morati odustati od kupnje vlastitog doma u centru ili u blizini većih gradskih jezgri, te se fokusirati na prigradska ili ruralna područja ili ostati podstanari duže nego što je ranije bio prosjek
AI je naveo i redovito kvalitetno zdravstveno i dentalno osiguranje, odnosno, skrb izvan državnog sustava. Hrvatsko javno zdravstveno osiguranje pokriva osnovne usluge, ali listovi čekanja, dodatne pretrage, specijalističke preglede i dentalne usluge često se plaćaju iz vlastitog džepa. S porastom dohotka koji ne prati rast troškova, sve je manje ljudi spremno ili sposobno financirati privatne preglede i intervencije. Preventivni pregledi, redovito dentalno liječenje ili fizikalne terapije mogle bi postati privilegija, a ne praksa srednje klase.
Na trećem je mjestu kvalitetno i češće putovanje ili odmor van Hrvatske. Iako su avionske karte ponekad jeftinije, ukupni troškovi putovanja (smještaj, hrana, prijevoz) rastu. Uz to, rast cijena goriva, turističkih usluga i standarda u popularnim destinacijama znači da oni s prosječnim prihodima moraju birati jeftinija, bliža ili kraća putovanja ili se potpuno odreći ljetovanja u inozemstvu. Obiteljsko putovanje izvan Hrvatske ili Europe moglo bi postati rijetka i ambiciozna investicija, a manje putovanje unutar zemlje postati jedini realan izbor.
Tu su i veći tehnološki i digitalni gadgeti. Elektronika i digitalni uređaji (telefoni, prijenosna računala, tableti) tek su dijelom podložni sezonskim popustima, ali generacijski skokovi u tehnologiji i troškovi servisa znače da obitelj može teško opravdati čestu zamjenu ili kupnju više uređaja odjednom. Uz to, rast cijena inputa (čipovi, materijali) povećava cijene novih modela. Produžavanje roka korištenja postojećih uređaja, odgađanje upgradea i smanjena potrošnja na „non-essential“ gadgete.
Na kraju, spominje se i financijsko ulaganje u dugi rok (štednja + ulaganja). S niskom realnom stopom rasta plaća i rastom troškova, mnoge obitelji ostaju s minimalnim viškom nakon pokrića osnovnih troškova. Istovremeno, inflacija i neizvjesnost na financijskim tržištima smanjuju poticaje i mogućnosti dugoročnog investiranja. Umjesto ulaganja u mirovinske fondove, dionice ili nekretnine zbog štednje za mirovinu ili školovanje djece, obitelji će vjerojatno imati fokus na preživljavanje mjesečnih troškova, a ne na stvaranje ozbiljnog financijskog portfelja.
Otvori KEKS Pay
