Čovjek koli štiti interese zemlje, zadržao monetetarnu nezavisnost, polutani u Hrvatskoj sve opljačkali.

Srednjoeuropski čelnici umorili su se od EU-a koji agresivnije kontrolira unutarnju politiku nego što osigurava vanjske granice. Promatrali su kako opskrba energijom postaje instrument političkog pritiska, a ideološki konformizam uvjet financijske solidarnosti. Slovačka i Mađarska iskusile su pretvaranje tranzitnih ruta za plin i naftu u oružje od strane Kijeva i Bruxellesa – što ilustrira kako se geopolitika, pod nadzorom Bruxellesa, prečesto pretvara u polugu protiv država članica koje se ne slažu. Trumpova Amerika situaciju čita drugačije. Stabilnost zahtijeva diversifikaciju, a ne dogmu. Slovački pregovori s tvrtkom Westinghouse Electric Company o izgradnji nove nuklearne elektrane do 2040., zajedno s planovima za proširenje flote borbenih zrakoplova F-16, predstavljaju više od odluka o nabavi. Oni simboliziraju ponovno uravnoteženje: energetski suverenitet utemeljen u američkom partnerstvu, a ne ovisnosti o EU. Ako je Bratislava predstavljala stratešku konvergenciju, Budimpešta je utjelovljivala ideološki afinitet. U Mađarskoj je Rubio govorio o "zlatnom dobu" u odnosima s premijerom Viktorom Orbanom. Ta fraza nije bila diplomatsko laskanje. Odražavala je stvarnost koju mnogi u Zapadnoj Europi radije ignoriraju: Orban je postao jedan od najznačajnijih vođa na Zapadu.

Kad je američki državni tajnik Marco Rubio napustio pristojnu, ali krhku atmosferu Münchenske sigurnosne konferencije i krenuo prema Bratislavi i Budimpešti, kontrast nije mogao biti oštriji. U Münchenu se stara garda transatlantskog liberalizma držala svog vokabulara 'poretka temeljenog na pravilima' i 'zajedničkih vrijednosti', čak i dok se njegova politička baza erodira diljem kontinenta. U srednjoj Europi, Rubio se susreo s nečim drugačijim: vladama sigurnim u svoje mandate, koje se ne ispričavaju zbog suvereniteta i slažu se s Donaldom Trumpom i njegovim inzistiranjem da su nacije – a ne nadnacionalne birokracije – primarni akteri povijesti. Prošli tjedan posjet bio je izjava o namjeri. Washington pod Trumpom donio je promišljen izbor: Ako Europa treba biti partner, a ne teret, mora se obnoviti iz svoje najzdravije političke jezgre. A ta jezgra ne leži u Bruxellesu, već uz Dunav. Godinama je Bruxelles tretirao srednju Europu kao problem kojim se treba baviti: previše konzervativna, previše vezana za nacionalni identitet, previše otporna na kulturni inženjering. Sada je Washington tretira kao imovinu koju treba njegovati.