Uništeni nasadi, poplavljena infrastruktura, otežan transport... katastrofalne su posljedice dugotrajnih kiša, poplava i oluja koje su poharale Iberijski poluotok i svom silinom udarile na one najranjivije – poljoprivrednike i potrošače. Koliko su neke europske zemlje ovisne o ranom voću i povrću iz južne Španjolske, svjedoče proteklih dana i puste police supermarketa u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Nizozemskoj... koji u ovo doba godine prodaju andaluzijske mahunarke, brokulu, cvjetaču, mrkvu, rajčice i začinsko bilje. I Hrvatska je, doznajemo, osjetila posljedice. Iz Arivera Fruita, koji je jedan od naših najvećih uvoznika i otkupljivača poljoprivrednih proizvoda, kažu kako se i hrvatsko tržište sada u velikoj mjeri oslanja na uvoz, posebice iz Španjolske, što se značajno odražava na nabavu voća i povrća, osobito bobičastog voća. Osim nedostatka količina dostupnih za isporuku, dodatni izazov predstavlja i odabir robe odgovarajuće kvalitete, došlo je do rasta nabavnih cijena, a to se u određenoj mjeri posljedično reflektiralo i na cijene u maloprodaji, napominje članica uprave Ivona Tupek.
Jug Španjolske, među ostalim, proizvede gotovo 30% jagoda u Europi, a pod vodom se našlo više od 50% ranih sorti. Na hrvatsko tržište ovih dana tako stižu talijanske kojih se mjerica od pola kilograma u trgovačkim lancima poput Konzuma trži za 4,29 eura, a slično je i s grčkima, koje na tržnicama pak dosežu i 8 eura za istu količinu, što znači da je kilogram i 16 eura.
– Naša jagoda tek je u fazi buđenja iz zimskog sna. Tek za 10-15 dana bit će u cvatu, a brat će se od polovice travnja – kaže poljoprivredni stručnjak Milan Franić koji je godinama bio na čelu Udruge Vrgoračka jagoda. Proizvodnja je na vrgoračkom području pala 30-40% samo u odnosu na godinu prije, čemu je glavni razlog nedostatak radne snage, oko 200 'instant' radnika u sezoni, kako ih on zove, jer ih zbog oblika posla ne mogu zaposliti na puno radno vrijeme, svaki dan, nego po potrebi. Proizvodnja se tako svela na manje od 20 hektara. Nekad su brali između 500 i 600 tona godišnje, a sad će biti sretni bude li ih i 300 tona. No i uz sve manje količine teško konkuriraju španjolskim jagodama s hidroponskog uzgoja koje su na našem tržištu "najopasnije" na početku berbe domaćih krajem travnja i početkom svibnja, a grčke i više. I jedne i druge tada su na zalasku sezone, jeftine, što ruši cijenu domaćim proizvođačima.
– Čak i ako je uvoznih manje u sezoni, sumnjam da će se domaća više plaćati. Trgovci i uvoznici su ipak majstori svog zanata, što znači da će naći način da spuste cijenu naših – napominje Franić, ističući kako je početna otkupna cijena vrgoračkih jagoda lani bila četiri eura za kilogram, a onda su neki mjericu prodavali za četiri, što je "bezobrazno prema potrošačima".
Prema zadnjim dostupnim podacima HGK, s domaćom jagodom ne zadovoljavamo ni polovicu potreba. Lani smo u prvih 11 mjeseci u Hrvatsku uvezli oko 3,5 tisuće tona jagoda vrijednih 11 milijuna eura, najviše iz Grčke, Njemačke, Italije i Španjolske, godinu prije u istom promatranom razdoblju oko 3 tisuće tona za 9 milijuna eura. Ukupno smo pak u intenzivnoj proizvodnji u 2024. proizveli 2000 tona s oko 200 hektara. Godinu prije prinosi su bili 2384 t s 236 ha, 2022. 3204 t s 357 ha, što najbolje govori kojom se brzinom urušava domaća proizvodnja.
– Odnos hrvatske politike i pogreške u ulaganjima u domaću poljoprivredu kroz sustav potpora neka su druga, predugačka tema. Činjenica je da smo od konca travnja do konca svibnja skoro samodostatni u proizvodnji jagoda, a iako potrošnja iz godine u godinu raste, proizvodnja stagnira ili pada. U Vrgorcu i Zagrebu je znatno pala, Metković se nešto digao, u Virovitici je praktično nestala s nestankom potpora... Sve veći nedostatak radne snage i mladih ljudi koji se žele baviti poljoprivredom u Hrvatskoj ogroman je problem i u skoroj budućnosti možemo očekivati da ćemo uvoziti jagodu i tijekom svibnja, što se nije događalo od početka 90-ih godina – objašnjava Stanko Barbarić iz Fragarije koja je s kooperantskom proizvodnjom najveći proizvođač jagoda u Hrvatskoj. S druge strane, kad se usporedi s višegodišnjim nasadima jabuka, krušaka ili mandarina, jagoda je dohodovnija kultura, puno više vraća uloženo, no problem je što je radno intenzivna kultura.
– Jabuku ako ne uberete danas, možete je ubrati sutra, a ne uberete li jagodu čim je dozrela, gotovo je. A nema dovoljno radne snage, profil proizvođača sve je stariji iako se proizvodnja tehnološki diže iz godine u godinu – ističe Barbarić. Proizvođačka organizacija koje je član i Fragaria proizvodi većinu jagoda u Hrvatskoj, na oko 50 hektara, no u europskim razmjerima čitava hrvatska proizvodnja je na razini dva kooperanta u Španjolskoj. Zahvaljujući udruživanju, jagoda je jedna od rijetkih kultura u Hrvatskoj gdje se domaća roba cijeni više od uvozne. Za trgovačke centre danas je prihvatljivo da domaću jagodu plaćaju više, tvrdi Barbarić, koji ove godine očekuje nešto višu cijenu tih vjesnika ljeta, prvenstveno zbog cijene radne snage koja je sve veća i ima glavnu ulogu u formiranju cijene. Lanjska početna cijena bila je tri eura za mjericu u maloprodaji.
Premalo investicija u plastenike
Iz Arivera Fruita napominju i kako je bobičasto voće jedna od najosjetljivijih kategorija i na vremenske ekstreme, kako u uvozu tako i u domaćoj proizvodnji, zbog čega su oscilacije u količinama i cijenama izraženije nego kod drugih kultura. – Prošla sezona jagoda bila je izrazito nepovoljna, što je rezultiralo smanjenim proizvodnim površinama i opreznijom proizvodnjom u ovoj godini. Ukupno na godišnjoj razini plasiramo oko 1600 tona jagoda, od čega u Hrvatskoj i Sloveniji oko 1100 tona, a ostatak u regiji. Unutar tih količina, plasiramo svu dostupnu hrvatsku jagodu koja udovoljava standardima kvalitete – odgovara Tupek te dodaje kako u Hrvatskoj možemo jesti više domaćeg voća i povrća, ali to traži produljenje sezone i stabilniju organizaciju proizvodnje. Uz kratku sezonu na otvorenom i rizik od nepovoljnih vremenskih prilika te nedostatak radne snage za berbu, problem su i niska produktivnost poljoprivredne proizvodnje, nizak postotak proizvodnje u kontroliranim uvjetima – nedovoljno investicija u plastenike/tunele, navodnjavanje i supstrate, fragmentiranost proizvođača i slabija ugovorenost otkupa, često nepoštivanje hladnog lanca (optimalnih uvjeta kroz logistički proces od berbe do isporuke) i standardizacije kvalitete (kalibar, pakiranje, kontinuitet).
Jelena Đugum, direktorica Sektora za poljoprivredu i prehrambenu industriju HGK, dodaje kako proizvođačima treba i snažnije udruživanje, modernizacija i bolja povezanost s trgovcima kako bi povećali prisutnost domaćih proizvoda na tržištu. – Ulaganja u nove tehnologije kao i pametno korištenje EU sredstava, mogu povećati samodostatnost i dodatno ojačati konkurentnost – zaključila je Đugum.
Otvori KEKS Pay
