Tko se posljednjih godina zatekao u Branimirovoj ulici, odmah iza Autobusnog kolodvora, teško je mogao ne primijetiti veliko, zapušteno zdanje iza zahrđale ograde. Nekadašnja Prva hrvatska tvornica ulja, poznatija kao Uljara, danas djeluje kao sablasni podsjetnik na neka druga, industrijski snažnija vremena Zagreba. Prozori su razbijeni, zidovi prekriveni grafitima, krovište na dijelovima urušeno, a dvorište zaraslo u visoku travu. Premda se radi o zaštićenom kulturnom dobru, Uljarina sudbina već godinama visi u zraku.
Tvornicu je osnovao Samuel David Aleksander 1916. godine, tada kao pionirski industrijski projekt koji je trebao zadovoljiti rastuće potrebe urbanog Zagreba za jestivim uljima. U vrijeme osnutka tvornica je djelovala na manjoj lokaciji, no zbog povećanja potražnje i širenja poslovanja, početkom 1920-ih godina preseljena je u novoizgrađeno zdanje u Branimirovoj. Već tada zapošljavala je više od 300 radnika i bila opremljena najsuvremenijom tehnologijom.
Što će biti s Uljarom koja desetljećima zjapi prazna? Projekt Muzeja holokausta stao, u Gradu razmatraju sudbinu stare zgrade
Objekt je dan na upravljanje Centru za promicanje tolerancije, svi potencijalni radovi ovisit će o njihovim potrebama
Komentara 23
Ovo na fotki vam je kilometar dalj od "odmah iza Autobusnog" !
Muzej holokausta??? Ma dajte molim vas otvorite poslovne prostore da se vrti neki novac a ne samo muzeji i šoping centri
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
41 im je imovina konfiscirana a '45 in je imovina nacionalizirana. Kakova je razlika, jer je u oba slucaja imovina oteta! Vratite uljaru vlasnicima pa neka oni odluce sto se sa njome.