Obrazovanje mi je najvažnije, glavni motiv za sve, utvrdila je 22-godišnja Fikreta Dedić, mlada Romkinja koja je nedavno završila informatički tečaj u novoosnovanom Centru za savjetovanje, podršku i informiranje CASI “Romani”.
Fikreta je, kaže, uživala na tečaju, i željela bi se uključiti u još brojne druge... Želi učiti, jer, objašnjava, životne su je okolnosti spriječile da upiše srednju školu.
Sama je upisala osnovnu
– Osnovnu sam završila naknadno, sama sam se na to odlučila kad sam imala 15 godina, a teta mi je pomogla. Uvijek mi je neugodno kad drugima govorim kako nemam srednju školu, ali namjeravam je završiti čim prikupim novac – objasnila je Fikreta.
Baš zato traži posao, koji, naime, Romkinje vrlo teško dobivaju.
– Voljela bih raditi bilo što, skromna sam. No, teško je zadovoljiti kriterije koje traže; primjerice, prošla sam i kratki tečaj za pomoćnu kuharicu, no za taj posao uzimaju nekog tko je zapravo kuhar – opisuje.
U sličnoj je situaciji i Valentina Beriša, 18-godišnjakinja koja je u srijedu krenula odraditi prvi dan kao telefonistica.
– Uzeli su me na probu, nadam se da ću posao i dobiti – dodala je Valentina, kojoj također nedostaje diploma srednje škole.
Baš kao i njezinoj prijateljici Nataši Osmanović, 24-godišnjakinji koja govori čak nekoliko jezika.
– Pričam engleski i njemački tečno, a znam i talijanski, francuski i švedski, no ne toliko dobro – iznenadila nas je Nataša pa objasnila:
Govori nekoliko jezika
– Radila sam u buticima, morala sam naučiti razgovarati sa strancima. Imam i položenu B kategoriju vozačkog – dodala je Nataša.
No nije, kaže, nedostatak srednje škole presudan razlog za nedobivanje posla, posebice nižekvalificiranih.
– Čim vide da smo Romkinje ne žele nas zaposliti. Ljudi imaju predrasude, ali ne krivim ih, jer i meni se želudac preokrene kad vidim dijete s majkom na cesti na semaforu kako žicaju novac. Nismo svi isti, ali ja ne mogu objašnjavati ljudima ‘gledajte onu ženu, ja nisam kao ona!’. Radno sposobni trebaju raditi – zaključila je Nataša.
