Njihova je zgrada nakon procjene nekoliko statičara dobila žutu oznaku. Stanari privremeno neuporabljivog objekta u Preradovićevoj 42 osam su mjeseci čekali da Ministarstvo graditeljstva, nakon što je konačno u rujnu donesen Zakon o obnovi, objavi obrasce za obnovu zgrada oštećenih u potresu. A onaj temeljni, obrazac broj dva, kojim se prijavljuje obnova postojeće višestambene zgrade, stambeno-poslovne zgrade, poslovne zgrade i obiteljske kuće, proučili su do u detalja.
No kad su vidjeli koliko dokumentacije treba priložiti ovom zahtjevu, uhvatili su se za glavu. Čak 98 dokumenata izbrojila je njihova predstavnica suvlasnika Jadranka Kerin, a trebali su joj tjedni da od svakog vlasnika stana, a ima ih sveukupno deset, prikupi što je potrebno.
Svaki stanar ZK izvadak
– Neki i nisu trenutačno u Zagrebu, a neki stariji i nisu toliko informatički potkovani da mogu, primjerice, preuzeti neki dokument sa sustava e-Građani – kaže Jadranka Kerin, koja je uspjela prikupiti tek 1/3 dokumenata prije nego što je uspjela predati zahtjev u Ministarstvo. Sada je cijeli postupak preuzeo upravitelj njihove zgrade – Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo koji je to, pak, odlučio naplatiti.
– To što će oni odsad pa nadalje voditi cijeli postupak koštat će nas 3700 kuna, za naših 1300 kvadrata zgrade – kaže J. Kerin. A sad kad su oni preuzeli vođenje postupka obnove, dodaje J. Kerin, to znači da će ubuduće pribavljati glavninu potrebne dokumentacije, dok će onu za koju će trebati pomoć nabaviti predstavnici stanara. No apsurdno je, ističe Jadranka Kerin, da baš svaki stanar mora vaditi zemljišnoknjižni izvadak za istu zgradu, a u njezinu je slučaju posebno komplicirano izvaditi građevinsku dozvolu zgrade koja je građena 1920. godine.
– Većina je zgrada u centru stara oko stoljeća, a po građevinske dozvole mora se stoga ići u Državni arhiv u Opatičkoj, čija je zgrada jako stradala u potresu i teško je doći do određenog gradiva – kaže J. Kerin. S prikupljanjem dokumenata, dodaje, većina tek počinje, a u početnoj je fazi i njen susjed Darko Maganić, predstavnik suvlasnika čija zgrada ima crvenu oznaku. No ne mora se “vaditi”, napominje državni tajnik u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Željko Uhlir, svih devedeset dokumenata, koliko ih stoji u obrascu dva, već su oni samo pobrojani kao sve moguće alternative koje stanovnici mogu iskoristiti.
– APIS trenutačno radi na aplikaciji koja će olakšati cijeli proces i umrežiti institucije – kaže Uhlir dodajući da je poželjno prikupiti što više “papira” pri predaji zahtjeva, a ne da se dostavljaju naknadno kako se ne bi usporavali službenici koji na tome rade. Popunjeni obrasci s pripadajućom dokumentacijom trenutačno se mogu dostaviti na adresu Ministarstva ili osobno u njihovu pisarnicu.
Ako, iz nekog razloga, stanari nemaju dobru komunikaciju sa svojim upraviteljem ili odnos s njime ne funkcionira, ističe Uhlir, najbolje bi bilo da unajme ili se savjetuju s nekim iz struke tko im može pomoći, poput projektanta, građevinara ili arhitekta.
Obiteljskim kućama lakše
Trenutačno je predano, kaže Uhlir, tek stotinjak zahtjeva, dok u GSKG-u, koji upravlja većinom zgrada u središtu Zagreba, procjenjuju da će ih biti oko 1400, polazeći od zakonskih odredbi obnove svih zgrada s dobivenim žutim i crvenim naljepnicama.
– Za sve upite vezane za pripremu dokumentacije i predaju zahtjeva nadležnom ministarstvu na raspolaganju su naše tehničke službe koje svakodnevno prate sve propise upravo kako bi, isključivo u dogovoru i uz suglasnost suvlasnika, što prije i kvalitetnije predale zahtjev za obnovu oštećenih zgrada. Prema Zakonu o obnovi i Prvom programu mjera, upravitelj je jedan od mogućih prijavitelja zgrada za obnovu (prijavitelj može biti i predstavnik suvlasnika), a time i prikuplja potrebnu dokumentaciju te daje tehničku, pravnu i financijsku podršku (obrada zahtjeva za kreditiranjem) uz nužnu intenzivnu suradnju i komunikaciju s nadležnim institucijama (MGIPU, odnosno Fondom za obnovu) – kažu u GSKG-u. Dok govore o prilozima koji idu uz zahtjev obnovi, kažu da se radi o “iznimno složenoj i opsežnoj dokumentaciji”.
– Prikupiti se mora odluka suvlasnika, ZK izvaci, građevinske dozvole, rješenja za građenju, uporabne dozvole, dokazi o vlasništvu, fotodokumentacija, razne takse za ishođenje istih itd. – nabrajaju i dodaju da je to jedan od razloga zašto su odlučili naplaćivati vođenje postupka.
– Budući da je za navedeno potrebno osigurati dodatni veći angažman više naših službi i odjela, koji značajno prelazi okvire redovnog održavanja zgrada, usluga će se pojedinačno naplaćivati ovisno o veličini zgrade te složenosti ishođenja potrebne dokumentacije što će biti definirano službenim cjenikom našeg Društva – ističu. Treba napomenuti da je kod obiteljskih kuća puno jednostavnija situacija, s obzirom na to da je riječ uglavnom o jednom vlasniku.
Koji su koraci u obnovi?
- Predaja zahtjeva samo je prvi korak koji stanari moraju poduzeti da bi sanirali zgradu. Većina će vlastitim novcem morati subvencionirati 20, a oni kojima je to druga nekretnina 50 posto.
- Kada se podnese zahtjev, čeka se odluka o pravu na obnovu, koju donosi Ministarstvo. Ona potom ide u Fond za obnovu, a sljedeća faza je izrada elaborata ocjene stanja na temelju kojeg se donosi zaključak uklanja li se zgrada ili obnavlja.
- Bez obzira na to uklanja li se zgrada ili obnavlja, suglasnost na projekt daje posebno tijelo – tehničko-financijska kontrola. Uspostavit će zone obnove i svaka će imati koordinatora, tvrtku koja se brine o obnovi.
- Kada je zgrada obnovljena,radi se završno izvješće koje se upućuje u jedinice lokalne samouprave i vraća u Fond, koji preuzima zgradu i pregledava svu dokumentaciju, arhivira i sve to vraća (su)vlasnicima.
lako za papire, mene više zanima odkud lova