Nije mit – nosorozi su nekada tumarali današnjim Papukom, a plivali su tamo i morski psi, pa i najveća zvjerka među njima: megalodon. Društvo su im pravili mamuti, kitovi i dupini... Oni koji u to i dalje ne vjeruju opipljive dokaze pronaći će u Kući Panonskog mora u Velikoj, nadomak Požegi.
Kuća Panonskog mora pruža nam priče o životu u miocenu, zapisane u stijenama Papuka, prikazane na interaktivnim ekranima, a izloženi su i stvarni fosili pronađeni u tome kraju. Preko fosilne zbirke, tako, saznajemo što je sve plivalo Panonskim morem. Ispod morske površine bujao je, pak, život na grebenima u toplim, plitkim vodama, s mnoštvom fosila koralja, mahovnjaka, školjkaša, ali i drugih stanovnika grebena kao što su rakovi i tropska riba kirurg. Na morskom dnu živjeli su i morski ježinci, puževi, školjke – prave oštrige, a na obali su upijali tople zrake Sunca morske medvjedice, o kojima znamo iz kostiju pronađenih u sedimentu Panonskog mora. Naslage sedimenata nam pričaju i da je rijeka u delti utjecala u Panonsko more, negdje na području današnjeg sela Vrhovci, pa i da su kopnom lutali praslonovi i miocenski nosorozi, prije 15-18 milijuna kuna.
Projekt od 90 milijuna kuna
– Imamo dokaz – našli smo donju čeljust nosoroga, mandibulu, fosil koji je izložen u Kući Panonskog mora – započinje Maja Jurlina, rukovoditeljica Odsjeka za promidžbene aktivnosti, prodaju i turističku djelatnost u JU Park prirode Papuk.
Nosorog potječe iz Azija. Postoji danas, inače, tek pet vrsta nosoroga i na granici su izumiranja. Vrijedna čeljust otkrivena je nedaleko od sela Vrhovci koje je, uz Veliku i Poljansku, ujedno najveće nalazište. Na južnim padinama Papuka dakle od sela Vrhovci do Velike, nalazimo najviše miocenskih naslaga s fosilima, koji svjedoče nekadašnjoj obali “Slavonskog arhipelaga”.
Rekonstruirali su u Kući Panonskog mora i evoluciju slonova, kojih je više od 180 vrsta.
– Između Save i Drave pronašli smo zube i kljovu mamuta, u sedimentima tih dviju rijeka. Fosilizirali su se tijekom odledbe – nastavlja ona.
Izuzetno je vrijedno nalazište lokalitet Vranić, gdje su osim fosilnih kostiju perajara pronađeni i kralješci i fragmenti rebara skupina kitova. Stručnjaci iz Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja protekle su godine prvi put izdvojili i znanstveno obradili nalaze fosilnih perajara. Analizom kostiju tuljana utvrđeno je da je riječ o vrsti Praepusa vindobonensis, koja je u vrijeme donjeg sarmata, prije 12,5 milijuna godina, bila rasprostranjena na širem području Panonskog mora.
A to je more bilo i pravo carstvo morskih pasa.
– Imamo repliku zuba morskog psa dugačkog 14 centimetara, čiji se original čuva u muzeju u Zagrebu. Morski su psi u doba miocena bili približno 20 metara dugački. Današnji su morski psi duplo manji, od 8 do 10 metara. Charcharodon megalodon bio je najveća zvjerka toga vremena. Usporedbe radi, najveća živuća životinja našega doba je plavetni kit, koji može biti dugačak i do 35 metara. Morski psi su u miocenu jeli kitove – prikazuje naša sugovornica.
– Vrlo su zanimljivi fosilni nalazi dupina s geolokaliteta Vranić. Imamo i fosilne nalaze riba koštunjača, zubiće ribe poput Dore, lika iz crtića “Potraga za Nemom”. Panonsko more je bilo jako plitko, puno koralja, spužvi, a klima tropska i suptropska, jako vlažna, s puno kiše. Panonsko more se, poznato je, polako pretvaralo u jezero pa je postupno i nestalo – nabraja ona nadalje.
Posjetitelji će saznati i priču o gospođi Desi koja je Parku prirode Papuk ustupila vrijedan pronalazak. Riječ je o skeletu ribe, ali bez glave, otkrivenome u Vrhovcima, inače najvišem selu na Papuku i općenito u Slavoniji. Nije se, pak, moglo detaljnije odrediti o kojoj je morskoj ribi riječ.
No, u vrijednoj fosilnoj zbirci čuvaju se i zubići orade, nalik sićušnim crnim dugmićima, kao i ostaci niza riba koje i danas srećemo u morskim dubinama.
– Što se tiče obale Panonskog mora, zanimljive su naslage iz miocenskog razdoblja, isto kod Vrhovaca. Obradili smo tu obalu u Kući Panonskog mora tako što smo izložili fosile biljaka koje su živjele u tom tropskom i suptropskom području, pa imamo lišće zizifusam mirike ili lovora, što je dokaz da je klima bila tropska i suptropska jer te biljke danas žive u takvim krajevima. Čuvamo i cimetovce, brezu, iglice bora... – navodi.
Put po Kući Panonskog mora, inače, počinje s fosilima – kako se sačuvaju i što nam pričaju, a završava igrom u pijesku Panonskog mora, na interaktivnom podu dvorane. Kako sve izgleda uživo, posjetitelji će moći vidjeti prvoga vikenda u srpnju te kolovozu kada će otvoriti vrata za sve posjetitelje. Naime, ta je atrakcija “zgotovljena” tek zimus, a zbog korone praktički su je rijetki mogli dosad doživjeti. Prva je velika prilika, stoga, za desetak dana.
Uređenje i opremanje centra za posjetitelje u Velikoj – Kuće Panonskog mora važan je dio značajnog projekta “Geopriče UNESCO geoparka”, vrijednog nemalih 90 milijuna kuna. Sama je Kuća, pak, stajala oko pet milijuna kuna.
Adrenalinski park i vidikovci
– Park prirode Papuk provodi najveći projekt u sustavu zaštite prirode. Uključuje on gradnju Geoinfo centra u Voćinu, ali i rekonstrukciju ceste Slatinski Drenovac – Jankovac – granica Virovitičko-podravske i Požeško-slavonske županije, koja omogućava bolji pristup našem “biseru Slavonije” Jankovcu. Osim toga, sagradili smo i adrenalinski park u Velikoj, kao i šest vidikovaca na području parka, te otvorili Kuću panonskog mora u centru za posjetitelje u Velikoj. Sve je završeno, osim Geoinfo centra u Voćinu, a očekujemo da će i on biti otvoren do ljeta iduće godine – iznosi Alen Jurenac, ravnatelj JU Park prirode Papuk.
– Iznimno se veselimo što je cijela ta infrastruktura rezultirala znatnim povećanjem broja posjetitelja na području našega geoparka, gdje iz godine u godinu bilježimo velik porast. Park šumu Jankovac samo lani obišlo je više od 50.000 ljudi. I to nije ukupna brojka posjeta, u cijelome je parku ona, procjenjujemo, između 150.000 i 200.000, ali podatak s Jankovca je najrelevantniji jer naplata tamo pojedinačna, dok je ulaz na šire područje parka besplatan – kaže ravnatelj.
Pandemija koronavirusa “srezala” je turistička nadanja za ovu godinu u cijeloj Hrvatskoj. No, na Papuku su optimistični, i to opravdano.
– Zadovoljni smo interesom posjetitelja koji sada dolaze u park prvi put – zaključuje Jurenac.
