Peter Leibinger, predsjednik BDI-ja, njemačke udruge poslodavaca, izjavio je u intervjuu za Süddeutsche Zeitung da je raspoloženje u Njemačkoj "izuzetno negativno, u nekim slučajevima čak i agresivno", uz "duboko razočaranje tvrtki". Leibinger ističe da je riječ o "najozbiljnijoj ekonomskoj krizi od osnutka Savezne Republike Njemačke" 1949. godine, naglašavajući da se ne radi o običnom cikličkom padu, već o dubokoj strukturnoj krizi, praćenoj strahom od "nepovratne deindustrijalizacije".
Corriere della Sera, prenoseći intervju, primjećuje da kada osoba poznata po umjerenosti koristi apokaliptične tonove, to ukazuje na iznimnu ozbiljnost situacije. Industrijski lider upozorava da "zvona za uzbunu moraju zvoniti" jer je njemački ekonomski model ugrožen na više fronti: energetski troškovi, birokracija i globalna konkurencija. Te tvrdnje potkrepljuju i brojke.
Unatoč "revoluciji" kancelara Friedricha Merza, koja je ovog proljeća ublažila ustavnu kočnicu duga, oslobodila vojne troškove i osigurala 500 milijardi eura ulaganja (tijekom 10–12 godina) u infrastrukturu i digitalizaciju, realno gospodarstvo stagnira. Berlin će godinu završiti s BDP-om procijenjenim između 0 i +0,1% prema Vijeću ekonomskih stručnjaka, dok će broj nezaposlenih doseći gotovo 3 milijuna prema Ifu (proizvodni sektor izgubio je preko 500.000 radnih mjesta u odnosu na pred-COVID vrhunce), a stopa nezaposlenosti porasla je na 6,3%. Automobilska industrija, ključni sektor njemačke proizvodnje, služi kao glavni primjer ovog pada. Suočava se s intenzivnom konkurencijom jeftinih kineskih električnih vozila i visokim energetskim troškovima. Zastoji u digitalnim i baterijskim inovacijama učinili su divove poput Volkswagena ranjivima, što je rezultiralo planovima restrukturiranja i zatvaranja tvornica, nezamislivima prije samo nekoliko godina.
Geopolitička dimenzija dodatno komplicira ekonomsku sliku. Njemačka se više od bilo koje druge velike zapadne zemlje boji ruskog ekspanzionizma. Na nedavnom njemačko-talijanskom dijalogu u Villi Vigoni, više poduzetnika izrazilo je uvjerenje da u Njemačkoj nije pitanje "hoće li", već "kada" će Moskva napasti Europu. Stoga berlinsko ponovno naoružavanje odražava stvarni strah u društvu. Problem leži u sporoj potrošnji infrastrukturnih sredstava (mostovi, željeznice) zbog njemačke birokracije.
Nadalje, reforme nove vlade pomogle su obrambenoj industriji (Rheinmetall, Hensoldt) i javnoj izgradnji, ali nisu smanjile neposredne operativne troškove energetski intenzivnih privatnih tvrtki. Porezi na dobit ostaju među najvišima u OECD-u, a cijene električne energije i dalje su dvostruko veće nego u Sjedinjenim Državama ili Kini. Leibinger primjećuje da, unatoč dostupnom novcu, vlada se suočava s "agresivnom atmosferom" jer tvrtke ne vide trenutačno olakšanje u svojim bilancama, već samo obećanja o budućim projektima.
Leibinger je također dotaknuo osjetljivu temu kineske konkurencije, otvoreno optužujući Kinu za "kopiranje njemačkog modela". Prema predsjedniku BDI-ja, Njemačka je napravila stratešku pogrešku vjerujući da će dosadašnja podjela rada trajati vječno: Njemačka je osiguravala strojeve i tehnologiju (know-how), dok je Kina osiguravala radnu snagu i masovno tržište. Umjesto toga, Kina je detaljno proučila "njemački model", temeljen na velikom trgovinskom suficitu, naprednoj proizvodnji i skrivenim adutima – vodećim svjetskim tvrtkama srednje veličine. Peking nije samo kupovao njemačke proizvode; posljednjih 20 godina iskoristio je za apsorpciju njemačke tehnologije i proizvodnih procesa, često kroz prisilna zajednička ulaganja. Sada je Kina replicirala taj model, ali u znatno većem opsegu i uz niže troškove. Više im ne trebaju njemački strojevi, jer ih sami proizvode i prodaju na globalnom tržištu, postajući tako izravni konkurenti Njemačkoj u sektorima s visokom dodanom vrijednošću (električni automobili, industrijski strojevi, kemikalije).
U vrijeme kada se Njemačka često opisuje kao "bolesnik Europe", više nema vremena za postupne reforme. Umjesto toga, potrebna je šok-terapija kako bi se spasio njemački industrijski sustav, ali ta terapija mora ostati unutar demokratskog i proeuropskog okvira, isključujući ekstremističke rubove poput AfD-a. Za njemačku industriju, koja je izvozno orijentirana i ovisna o otvorenim tržištima i privlačenju stranih talenata, izolacionizam i ksenofobija AfD-a su "otrov", tvrdi predsjednik BDI-ja, piše Corriere della Sera.
VIDEO Njemačka mijenja smjer: Što je to smislio Merz?
Otvori KEKS Pay
Što ste izabrali to i imate.