Večerašnja premijera baleta "Venezuela" izraelskog koreografa Ohada Naharina, u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, počela je u napetoj atmosferi, uz urlike, pokušaj blokade i upad dijela aktivista u lože kazališta. Omanja grupa članova inicijativa Za K.R.U.H. & Štrajk za Gazu, Nepokorena Palestina, Free Palestine, Solidarity from Croatia, Inicijative za akademiju solidarnosti i epistemičku pravdu te BDS Hrvatska, koje već danima pozivaju na bojkot predstave, okupila se pred kazalištem neposredno prije početka predstave, stvarajući toliku buku zviždaljkama i povicima da je komunikacija u foajeu, prema svjedočenju prisutnih, bila nemoguća. Dio aktivista uspio je ući u kazalište i iz jedne lože izvesti performativni prekid, postavljajući veliki plakat, bacajući letke i izvikujući parole. Prema neslužbenim informacijama, prosvjednici su unaprijed zakupili ložu upravo kako bi iznutra pokušali spriječiti početak, čime su kazališnu kuću doveli u situaciju za koju očito nije bila pripremljena. Neko je vrijeme vladala neizvjesnost hoće li predstava uopće moći započeti.
Nakon što su ih izbacili premijera je ipak izvedena, iako u atmosferi apsolutno neprimjerenoj kulturnom događaju. Ovakav razvoj događaja nije neočekivan: propalestinski aktivisti su ranije objavili poziv na bojkot svih izvedbi "Venezuele", tvrdeći da suradnja riječkog HNK-a s Ohadom Naharinom i njegovom matičnom trupom Batsheva Dance Company predstavlja "kulturnu kolaboraciju" i "artwashing genocida". U objavi na društvenim mrežama koju potpisuju Naharina prozivaju zbog navodne povezanosti s izraelskim državnim institucijama, prihvaćanja državnih nagrada te izostanka podrške kulturnom bojkotu Izraela čiji je građanin. U tekstu poziva na bojkot navode osam "činjenica" kojima žele pokazati da je Batsheva financijski i politički vezana uz izraelski državni aparat, uključujući Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo kulture, privatne fondacije i banke "koje financiraju izraelske politike prema Palestini i izgradnju ilegalnih naselja".
U pozivu na bojkot stoji i rečenica: "Ovo pismo ne pišemo da bismo vodili dijalog – jer dijaloga nema dok bombe padaju". Upravo u tom tonu izveden je i večerašnji prosvjed koji nije imao za cilj razgovor, već blokadu i politizaciju umjetnosti. U snažnom kontrastu ovom barbarskom napadu na umjetnost, samo dan ranije u Rijeci održan je javni razgovor s Naharinom, na kojem je koreograf jasno rekao: "Ja sam za Palestinu. Bez Palestine nema budućnosti Izraela". Govorio je o umjetnosti, odgovornosti, osobnoj i kolektivnoj traumi te o "Venezueli" kao djelu koje ne nosi politički slogan, nego fizičko i emocionalno iskustvo otpora i ranjivosti. Naharin je poznat kao umjetnik koji odbija pojednostavljene interpretacije i koji publiku poziva da sama stvori svoje značenje predstave.
Iako "prodaju" poruku da je riječ o građanskom izrazu nezadovoljstva, prosvjednički je performans više sličio agresivnoj demonstraciji u kojoj se umjetnost koristi kao žrtveni jarac. Okupljeni su ista skupina koja posljednjih mjeseci sudjeluje u gotovo svim akcijama blokiranja ili ometanja kulturnih događaja povezanih s Izraelom, čak i kada sadržaj nema nikakvu političku dimenziju. Večeras su ciljano i organizirano pokušali onemogućiti kulturni događaj i pretvoriti HNK u simbol ideološkog rata koji se vodi daleko izvan riječkog Kazališnog trga. Ovo, nažalost, nije prvi put da umjetnost postaje metom političkih obračuna. Podsjetimo, lani su tako vandalizirali i ulaz i stepenice prema Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, gdje se održavala izložba umjetnina iz zbirke obitelji Kabiri: vrata su zalili crvenom bojom, a na stepenicama su osvanule propalestinske poruke, o čemu smo već pisali. A slični ispadi prema umjetničkim institucijama i događajima u Hrvatskoj, nažalost, nisu rijetkost.
No možda je najveći apsurd činjenica da je prosvjed organiziran protiv predstave koja nema nikakvu političku poruku. "Venezuela", naime, uopće nije narativno djelo: riječ je o koreografiji koja se sastoji od dvaju potpuno različitih dijelova izvedenih na istu glazbu. Publika tako gleda dvije paralelne stvarnosti — dvije emocije, dva fizička odgovora, dva moguća pogleda na svijet. Predstava se bavi percepcijom, identitetom i slojevitošću iskustva, propitujući kako ista stvarnost istovremeno može biti izvor sukoba i izvor zajedništva. Slogani, zastave i političke interpretacije dolaze isključivo izvana, na sceni ih uopće nema. Upravo zato današnji prosvjed djeluje kao čin projekcije, pokušaj nametanja političkog značenja umjetnosti koja ga u sebi ne nosi – nosi upravo poruku kako postoji onoliko shvaćanja stvarnosti koliko i nas koji u njoj sudjelujemo. Umjesto dijaloga, izabrali su vikati. Umjesto gledanja, osuđivati unaprijed. Kao i oni koji su se okupljali s kanticama boje i transparentima uvjereni da štite pravdu, dok su ograničavali slobodu kreacije i uništavali javno dobro.
Vandalizam nije čin hrabrosti nego čin konfuzije. Umjetnost može provocirati misao, ali ne smije biti talac tuđih političkih bitaka. Večerašnji balet to jasno pokazuje: tijelo na sceni može govoriti više istina od jednog transparenta, a dvije različite interpretacije iste glazbe mogu biti snažniji komentar ljudske kompleksnosti nego bilo koji slogan izvan kazališta. Umjetnost, u konačnici, ne pripada političkim skupinama - pripada svima. I upravo je zato vrijedi braniti. Unatoč svemu, riječki baletni ansambl večeras je izveo balet pred publikom koja je ostala, a kazalište je ovaj put uspjelo obraniti svoj primarni prostor - umjetnosti, a ne političkog pritiska.
Otvori KEKS Pay
Jesu li prosvjednici završili u istražnom zatvoru? Hoće li Turudić doći u Rijeku, Božinović održati pressicu? Ako ih policija nije privela, zašto ih nije uhitila?