Nacionalna strategija razvitka Hrvatske dugoočekivani je dokument koji je danas predstavljen na Vladi.
Ciljevi su postavljeni ambiciozno, a hoće li ih Hrvatska uspjeti ostvariti u studiju Večernjeg lista razgovarali smo s ministricom europskih fondova i regionalnog razvitka Natašom Tramišak.
O Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine pročitajte više OVDJE.
TEKSTUALNI PRIJENOS:
Je li današnje predstavljanje nacrta Nacionalne razvojne strategije za RH do 2030. godine bilo samo formalno ispunjenje pretpostavki zbog kojih bismo mogli lakše doći do novca iz EU fondova? Naime, mnogi misle da će se koncept strategije teško moći realizirati u stvarnom životu.
To je krovni akt strateškog planiranja u Republici Hrvatskoj. Po prvi puta će ova država imati sveobuhvatni akt strateškog planiranja o dugoročnom razdoblju. Osnovna svrha je pratiti razvoj Hrvatske u idućih 10 godina. S druge strane, naravno da će ovaj akt biti podloga za izradu operativnih programa u novom programskom razdoblju EU.
Kako će se uopće moći pratiti realizacija Nacionalne strategije ako u njoj ne postoje nikakvi rokovi?
Nacionalna strategija ima 4 razvojna smjera i 13 strateških ciljeva te jasne pokazatelje uspješnosti. Oni će se pratiti putem resornih ministarstava i dalje sektorskih strategija koje će tek biti izrađene. Važno je spomenuti da će se raditi i godišnje izvješće koje će se podnositi Vladi i Saboru.
Tko će podnositi to izvješće?
Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova kao koordinacijsko tijelo u cijelom ovom procesu strateškog planiranja.
Ova strategija radila se pune tri godine i u njoj su sudjelovali svi resori pa će prema tome i oni dijelom biti odgovorni za provođenje zadanih ciljeva. Hoćete li vi samo kao jedna od ministrica moći imati pod kontrolom cjelokupnu provedbu?
Kao što sam već rekla, Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova cijeli koordiniralo je cijelim ovim projektom i u tom smislu će nastaviti dalje. Sama strategija ima i financijske pokazatelje o tome kako će se financirati ciljevi u dokumentu. Osim javnih financija bit će potrebno aktivirati i privatne financijske resurse.
Velike se nade polažu u Europski mehanizam za oporavak i razvoj. No, da bi Hrvatska došla do tog novca potrebno je izraditi Nacionalni plan oporavka. Je li se što radi po tom pitanju?
Nacrt dokumenta je izrađen, a sudjelovali su svi. Od ministarstva preko gradova i općina.Temeljem tog plana Hrvatska može doći do 9.3 milijarde eura koliko joj kroz program EU NextGeneration stoji na raspolaganju.
Je li Hrvatska spremna za to budući da će povlačenje tog novca biti strašan birokratski teret kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini?
Naši su kapaciteti su jači nego što je to bio slučaj proteklih nekoliko godina. Toj tezi ide u prilog i postotak ugovorenosti projekata iz fondova EU. Mi smo već na 106 posto ugovorenosti, a 86 milijardi kuna je vrijednih projekata koji se provode u Hrvatskoj. Već sami ti pokazatelji nam govore da imamo kapacitete i ljude koji vrijedno rade. No, naravno da i dalje imamo kontinuirani proces učenja.
Povlačenje europskog novca predstavlja izazov za svakog službenika. No, gdje se može uključiti u taj program, kako će to izgledati u praksi?
To je ovisno o radnom mjestu na kojem se određena osoba trenutno nalazi. No, takve procese ne provode samo javne službe već i gospodarstvenici, udruge civilnog društva, OPG-ovi privatne tvrtke i sl. Kada govorimo o javnom sektoru, takve osobe će provoditi osobe zaposlene u općinama i gradovima, ali i oni iz ministarstva koji će pripremati natječaje i pozive.
Vi ste nedavno pozvali općine, gradove i županije da vam pošalju projekte koji su visokoj fazi spremnosti, a koji bi mogli konkurirati već početkom godine za mehanizam oporavka. Kad možemo očekivati prvi novac iz tog mehanizma i koliko projekata točno može ući pod nazivnik "digitalna i zelena transformacija"?
Čak 57 posto sredstava prema regulativi EU mora biti usmjereno na digitalnu i zelenu transformaciju. Većina projekata koje smo zaprimili, a njih je gotovo 6000, uklapaju se u tu priču. U Hrvatskoj su digitalni i zeleni trendovi prepoznati i to nas jako veseli.
Vratimo se na Nacionalnu strategiju. U tom dokumentu se naširoko piše o regionalnom razvoju, no to je nešto što slušamo od političara jako često. Kod javnosti se budi skepsa da provedba ipak neće biti efikasna jer na razini države kasnimo s reformama koje mogu jamčiti ostvarivanje ciljeva iz strategije. Primjerice, ako se priča o regionalnom razvoju, zašto u Hrvatskoj imamo općine za koje nitko ne zna čemu služe?
Ja ne mogu govoriti o prošlosti nego o onome što smo započeli. Da bismo dokazali namjere iz Strategije mi moramo provesti reforme, a reforma javne uprave podrazumijeva i teritorijalni preustroj RH te funkcionalne spajanje općina. Ne treba lomiti neke procese preko noći, to su dugotrajni procesi. Rekla bih da su sve općine važne jer su u neposrednom kontaktu sa svojim građanima. To nitko ne može nadomjestiti. No, sve ovo što govorim već je uključeno u Nacionalni plan oporavka i otpornosti i naravno da ćemo raditi na racionalizaciji i jačanju efikasnosti javne uprave.
Dobro ali kada ćemo vidjeti konkretne rezultate reforme javne uprave?
S tim se već krenulo, Vlada će uskoro prema Saboru uputiti niz prijedloga s kojim će se postići smanjeje broja dužnosnika. Vjerujem da će Vlada u iduće četiri godini dovesti do kraja tu reformu. Ovo je sada početak.
Mnogi zamjeraju Vladi to što u Nacionalnoj strategiji nije dovoljno prostora posvećeno korupciji kao hrvatskom problemu broj jedan.
Korupcija je prepoznata kao problem i to baš u dijelu javne uprave i pravosuđa. Mi smo svjesni tog problema, no strategija nije dokument koji nudi riješenja ili modele već prepoznaje probleme i stremi njihovom ostvarivanju.
Parlamentarna oporba tvrdi da oni nisu bili uključeni u izradu Nacionalne strategije, a da su čak i djeca u vrtiću bila uključena.
Od 2017. uključeno je više od 2300 različitih dionika. Od udruga, poslovnih udruženja, udruga... Tada smo imali drugačiji saziv Sabora i sigurna sam da su mnogi zastupnici sudjelovali u izradi na ovaj ili onaj način. U svakom slučaju cilj je postići široki društveni konsenzus.
Aha sad je jasnije gdje je vlada troši 300 mil. Kn na promidzbu.