Jednostavne stvari u politici puno su složenije nego u matematici. Da bi teorija političkog relativiteta postala politički realitet, trebalo bi u jednoj vreći okupiti sve stranačke rogove. Gledajući realno na odnose u hrvatskoj (oporbenoj) politici, kombinacija "svi protiv jednoga" graniči s nemogućom misijom. Možemo! je prvi razbio tu iluziju. Vlast se okuplja oko određenih ideja, a prije svega oko interesa svoje klijentele. Iz mnogih anketa o popularnosti stranaka nije teško zaključiti da HDZ ne zastupa interese više od 30-ak posto građana; ispada da demokracija omogućuje manjini da vlada većinom, i ne samo u Hrvatskoj, za što je najprije odgovorna ona polovica građana koja među političkim strankama ne može naći nikakvoga zastupnika. Apstinenti su proizvod formalizirane demokracije. Ako su u platformi Možemo! mislili da će sami mobilizirati uspavane birače više nego u paru sa SDP-om, ušli su u eksperiment koji se potvrđivao u slučajevima kad su nesuđeni mladenci pokazivali prevelike razlike u političkome karakteru. U pravilu, dva je više nego jedan.
Piše Mirko Galić
Uoči izborne utrke hrvatska ljevica pucala sebi u oba koljena, Možemo! preuzeo odgovornost za izborni neuspjeh
Postoji jednostavna formula po kojoj bi se na sljedećim izborima mogla promijeniti vlast u Hrvatskoj. Dovoljno bi bilo da se sve opozicijske stranke, i s lijeve i s desne strane HDZ-a, udruže u jedan blok, pa da ih ne može zaustaviti ni sedam Plenkovića. Ali, polako: takva teorija pada u vodu kad se zna da bi trebalo okupiti stranke socijalnog, liberalnog i nacionalnog uvjerenja koje i u Saboru ne pušu u isti rog. Ni vani nema tako širokih a uspješnih koalicija.
Otvori KEKS Pay
