S ulica Knina prije nekoliko dana spašeno je 13 napuštenih pasa, u Našicama u vreći od brašna netko je ostavio štene, u Ogulinu je ostavljena mala kujica, u okolici Karlovca napuštena je kujica koja se tek oštenila, u Vinkovcima je uz srednju strukovnu školu danima ležalo štene, u blizini Čepina na slami usred njive ostavljeno je sedam tek okoćenih štenaca, volonterki u Slavonskom Brodu ispred kuće ostavili su kutiju sa štencima...
Nema kraja ovom nizu napuštenih pasa, svi koji ih spašavaju reći će isto – nikad nije bilo gore. A što za to vrijeme rade gradovi, općine i županije, jer upravo oni zaduženi su za brigu o napuštenim životinjama? Prošlo je više od pola godine kako je grad Vinkovci odlučio da svi njegovi stanovnici mogu o trošku grada čipirati i cijepiti svoje pse. Ako su se ponadali da će tako smanjiti broj napuštenih životinja, do sada u tome nisu uspjeli. Dokaz neuspjeha ove akcije je i štene kojeg je vidjela samo maloljetna srednjoškolka. Dijelila je s njim svoje obroke, jedino što je imala. Spasila mu je život, a brigu o njemu preuzeli su volonteri, iako se njihovim kućama jedva može pronaći mjesto za još jednu životinju. Na ulicama grada ostala su dva nezbrinuta šteneta, a dok se za njih tražio smještaj na periferiji grada pojavila su se četiri napuštena psa.
I dok vinkovački volonteri svakog dana mole da im se pomogne, jer više ne mogu, Grad spava zimski san. Zašto gradske službe koje je Zakon o zaštiti životinja ovlastio i zadužio za brigu o napuštenim životinjama ne rade svoj posao, gdje su vlasnici ovih pasa, zašto psi nisu čipirani, zašto se ne može otkriti tko je ostavio štence? Iste priče mogli bi ispričati i volonteri u brojnim gradovima i općinama. Čak i tamo gdje postoje ugovori sa skloništima, ili skloništa, psi i dalje lutaju i čekaju pomoć volonteri. Mjesta u skloništima nema, a napuštenih je svakim danom sve više.
Zakon je predvidio kazne za one koji ga krše, no i za one koji ga ne provode. I taj novac dobro bi došao lokalnim zajednicama, ali njihovim čelnicima očito do njega nije stalo, premda su prije donošenja Zakona isticali kako je njegova provedba skupa i da za to neće imati novca. A da se samo malo potrude, i novac bi lako namaknuli. Jer kazna za vlasnika koji nije čipirao svog psa je 6000 kuna, a za napuštanje životinja 30.000 kuna. Umjesto da rade svoj posao, neki lokalni čelnici dosjetili su se kako postati slavni i još malo isprazniti svoje blagajne. Pa su odlučili da će nagraditi sve koji se odluče udomiti psa. Misle, valjda, tako će se smanjiti broj napuštenih pasa. No, odabrali su da će nagraditi udomljavanje pasa iz skloništa, onih za koje su već platiti cijepljenje, čipiranje, kastriranje, kao i boravak u skloništu. Jer nisu pronašli tko ih je izbacio, tko ih nije čipirao, nisu za sve to naplatili ni kaznu. Neki udomitelji dobivaju novac, drugi hranu, a osigurali su im i još jedno cijepljenje protiv bjesnoće gratis. Zar bi novac trebao biti motiv za udomljavanje, za spašavanje života? Što će biti s tim psima nakon što se nagrade istope, zanima li to ikoga?
Za to vrijeme napušteni psi i dalje lutaju, volonteri ih spašavaju s ulica, livada, njiva, trče s ranjenima i polomljenima veterinarima. I sve to plaćaju iz svog džepa i uz pomoć donacija dobrih ljudi. Koji su, uz to što su dobri, kažnjeni i zbog tuđih grijeha. Jer nagrade za udomljavanje ne plaćaju čelnici lokalnih zajednica iz svog novčanika, već iz zajedničke blagajne. Iz iste iz koje plaću dobivaju i oni kojima ne pada na pamet izići iz ureda i odraditi posao.
Zakonska regulativa davno je donešena samo se kao i u drugim stvarima u HR ne primjenjuje! Treba podnesti kaznene prijave protiv onih koji su odgovorni za kontrolu čipiranja i cijepljenja pasa! Pa nek DORH radi svoj posao!