Cijene električne energije na tržištu nikad nisu bile tako visoke, pa je logično da raste i interes za ulaganje u obnovljive izvore energije, a najjeftinije je ulaganje u – solarne panele.
Kad prođe kriza, cijene struje teško da će se vratiti na razinu otprije desetak godina. Tako nam je poslovne poteze nekih bivših političara, poput Lovre Kuščevića i Tomislava Karamarka, koji su odlučili ulagati u proizvodnju struje, kratko obrazložio jedan stručnjak za energetiku.
Informacije dostupne svima
Informacije o ulaganju u obnovljive izvore energije dostupne su, ističe, svima, pa se ne može govoriti o tome da netko ima povlaštene informacije. Jedan od primjera je studija, svojevrsni vodič, koju je u prosincu objavilo Gospodarsko interesno udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH). Hrvatska je u bruto neposrednoj potrošnji energije u 2019. godini ostvarila 28,5 posto energije iz obnovljivih izvora, a cilj je do 2030. doći do 36,6 posto. Odlična prilika za biznis, posebno ako se netko javi i na poziv za subvencije.
– Cijena električne energije više nikad neće pasti ispod 80 eura po megavatsatu. Više se neće moći nuditi socijalno niske cijene, pa je to doista prilika za sve, pa i za bivše političare, da otvore tvrtke koje će se baviti obnovljivim izvorima energije, prije svega solarima. Vrlo jednostavno – kaže stručnjak za energetiku Igor Grozdanić. Subvencije su, dodaje, izdašne, no čak i bez njih isplati se ulaziti u taj posao. Lovro Kuščević rekao nam je u utorak da se neće javljati na natječaje za subvencije.
– Mi nemamo svoju proizvodnju struje – kaže. Tvrtka će se baviti izgradnjom sustava na manjim i srednjim objektima.
– Solarni potencijal Hrvatske procijenjen je na oko 3200 MW, a krajem 2020. godine imali smo instalirano samo oko 100. Očito je da postoji vrlo velik prostor za napredak. Najveća prednost su vrijednosti insolacije, odnosno količina sunčeve energije koja zrači po jedinici površine. Dok insolacija u Njemačkoj, koja ima najviše instaliranih solarnih kapaciteta, iznosi oko 900 do 1000 kWh/m2, u Hrvatskoj je to od 1200 do 1600 kWh. To bi značilo da možemo proizvesti dvostruko više električne energije iz sunca po jedinici površine – kaže nam Nenad Ukropina iz tvrtke ENNA Opskrba. Vrijednost elektrane, pojašnjava, ovisi o njenoj veličini.
– Ono što se sa sigurnošću može izračunati jest da je uz današnje cijene električne energije, koje se penju i na više od 300 eura po MWh, povrat investicije za tvrtke najčešće manji od četiri godine – dodaje. Rok trajanja elektrane je od 25 do 30 godina. Subvencije za izgradnju solarnih elektrana se pojavljuju periodično, kako za kućanstva, tako i za poduzetništvo. Trenutno je u tijeku i poziv Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja “Potpora poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo” vrijedan 1,9 milijardi kuna, a na raspolaganju poduzetnicima je od 750.000 do 35 milijuna kuna. Moguće je ostvariti potpore i do 80 posto vrijednosti elektrane.
– Uz takve izdašne potpore vrijeme povrata investicije poduzetnika je bitno ispod jedne godine – kaže Ukropina. Stručnjaci upozoravaju da kaskamo za mnogim drugim europskim državama.
Prepreke u glavama
– Hrvatska ima tri puta manje solara u odnosu na Sloveniju, 25 puta manje u odnosu na Mađarsku i čak 650 puta manje u odnosu na Njemačku. Bez obzira na razliku u veličinama navedenih država, brojke pokazuju koliko zaostajemo u segmentu solara, naročito imajući u obzir veću insolaciju koju imamo uspoređujući s navedenim zemljama.
Druge su zemlje krenule prije nas s razvojem i poticanjem projekata solarnih elektrana, kao i motiviranjem građana kroz sufinanciranje – kaže Maja Pokrovac, direktorica OIEH-a. Po preprekama za razvoj projekata obnovljivih izvora energije Hrvatska je na visokom trećem mjestu u EU pa će OIEH, najavljuje, napraviti pregled uskih grla i preporuke za pojednostavnjivanje i skraćivanje neopravdano dugotrajnih i kompliciranih administrativnih procesa.
I dok se kod nas još raspravlja o mogućnostima solarnih elektrana, u nekim zemljama daleko se otišlo u za nas novom području – agrosolarima, simbiozi obnovljivih izvora i poljoprivrede. Paneli se postavljaju iznad poljoprivrednih kultura, poput vinove loze ili paprike, što može pomoći i u čuvanju biljaka od pretjeranog isušivanja, povećati vlažnost tla i prinose. Zasad takav primjer agrosolara u Hrvatskoj ne postoji.
– Najveće su prepreke one u glavama. Zakonodavni segment u Hrvatskoj ne prati urgentnost energetske krize iako većina EU zemalja kreće u tom smjeru i razvija agrosolare – smatra Pokrovac. Kad bi na samo jedan posto poljoprivrednog zemljišta u EU postojali agrosolari, rezultat bi, tvrdi, bio šest puta veći kapacitet korištenja solarne energije od današnjeg.
Kukaju da nema struje, žele više solara, a na sve načine ograničuju postavljanje. Sada je pravilo: koliko ti je potrošnja toliko možeš maksimalno postaviti solara! Što ako želim više jer ću kasnije, kada mi struja bude u stvari besplatna, potpomići grijanje strujom ili više koristiti klimu ili možda kupiti auto na struju i puniti ga doma? E, tada dolazi ono pitanje onih koji o tome odlućuju: "A što ja imam od toga?" Koliko sam shvatio, EU sufinacira postavljanje solara. Zašto onda ne iskoristiti to maksimalno? Pojednostavniti proceduru. Ako imaš priključak na el. mrežu, možeš postaviti solare. Ako nema dosta novaca za podmiriti sve zainteresirane oda ostaviti taj uvjet maksimalne instalirane snage, ali samo za dio koji sufinacira država, a ako želiš postaviti o svom treošku više - postavi koliko hoćeš.