Te srijede 13. srpnja 1977. jaka oluja, koju meteorološke službe nisu predvidjele, iznenada se sručila na New York. Munja je silovito udarila u elektranu, a iznenadni prekid struje zavio je grad s gotovo 10 milijuna stanovnika u potpuni mrak. U trenutku kada je sve stalo u pohod su krenuli pljačkaši i piromani koji su iza sebe ostavili pustoš. Te je noći po drugi put u 12 godina Velika Jabuka uronila u potpuni mrak, a višemilijunski grad je bez struje bio punih 25 sati. U srpnju 1977. temperatura zraka u New Yorku danima se nije spuštala ispod 35 stupnjeva Celzijusa, grad je bio usijan, a klima uređaji su danonoćno radili punom parom. Te vruće i sparne srpanjske srijede grad koji nikada ne spava bio je, kao i obično, prepun ljudi. Gužva u prometu, krcati restorani i kafići, dizala u neboderima koja rade bez prestanka, a onda kao da je netko klikom na "off" naprasno zaustavio čitav grad koji je potom utonuo u potpunu tamu.
U najgorem mogućem trenutku oluja je te noći pogodila najranjivije točke grada. Točno u 20 sati i 34 minute po lokalnom vremenu, na nebu iznad Westchester Countyja bljesnula je munja čiji je udar u trafostanicu Buchanan South uz rijeku Hudson izbacio iz pogona dva prekidača. Taj je udar pokrenuo domino-efekt koji je doslovno ugasio čitav grad. Naime, zbog spore nadogradnje i jednog klimavog osigurača prekidač se nije uspio automatski ponovno uključiti, zbog čega je prekinut protok električne energije iz nuklearne elektrane Indian Point. Samo nekoliko minuta kasnije drugi udar munje onesposobio je još dva dalekovoda od 345 kilovolta. Sustav gradskog opskrbljivača energijom, tvrtke Consolidated Edison, tada je potpuno izgubio ravnotežu. Kako u postrojenju nije bilo operatera, pokušaj daljinskog aktiviranja pomoćne elektrane u 20 sati i 45 minuta nije uspio. Samo deset minuta kasnije treći udar munje pogodio je trafostanicu Sprain Brook u Yonkersu, izbacivši iz igre još dvije ključne linije, a taj niz udara munja pokrenuo je kaskadni kvar.
Od grada svjetla do otoka tame
U kontrolnoj sobi Consolidated Edisona operateri su se te dramatične noći borili s kriznom situacijom koja je iz minute u minutu eskalirala. Iako im zasloni na kojima su pratili stanje nisu prikazivali potpunu sliku raspada sustava, svjestan preopterećenja preostalih vodova operater Con Edisona je zatražio od operatera državnog energetskog sustava (NYPP) da smanje opterećenje. No, zbog kobnog nesporazuma u komunikaciji taj njegov zahtjev nije bio dobro shvaćen, zbog čega je izgubljeno dragocjeno vrijeme. U međuvremenu, situaciju su dodatno pogoršali i problemi u elektrani East River, a plinske turbine u Astoriji nisu se mogle sinkronizirati sa sustavom koji se raspadao. Očajnički pokušaji smanjenja napona u cijelom sustavu, najprije za 5, a potom za 8 posto, bili su nedovoljni i zakašnjeli. U 21 sat i 19 minuta zbog pregrijavanja se isključio i dalekovod kod Leedsa koji je bio posljednja veza s ostatkom države, a 10 minuta nakon toga prekinuta je veza s New Jerseyjem. Potpuno odsječen od ostatka svijeta, New York City je postao izolirani otok tame.
U gradu u kojemu je doslovno sve stalo uslijedilo je 25 sati kaosa. Zbog nestanka struje te prestanka rada sustava za ventilaciju automobilski promet u tunelima bio je prekinut, a potpuno je paraliziran bio i promet vlakova u metroima. U bezbrojnim newyorškim neboderima ostalo je zaglavljeno na tisuće dizala. Zračne luke LaGuardia i JFK satima su bile zatvorene za promet. Za mnoge pilote ta je noć bila najtraumatičnije iskustvo, jer su se u najkritičnijem trenutku slijetanja ili polijetanja ugasila poziciona svjetla na pistama aerodroma, te su samo pukom srećom bile izbjegnute tragedije.
Za jedne pakao, za druge raj
Tehnički kvar bio je iskra koja je zapalila bure baruta. Čim je New York utonuo u mrkli mrak, lopovima i piromanima je svanulo. U roku od nekoliko minuta ulice grada, koji je tih sedamdesetih godina bio na rubu bankrota te se borio s velikom nezaposlenošću i eskalacijom kriminala, postale su poprište vandalizma i pravi eldorado za pljačkaše. Prizori u gradskim četvrtima bili su nadrealni. Vandali su automobilima prilazili trgovinama, vezali užad za metalne rešetke na izlozima te ih jednostavno čupali, otvarajući tako put gomili. Iz salona automobila u Bronxu ukradeno je 50 novih Pontiaca. U "noći terora", nasilja, vandalizma i pljački kaos je zahvatio 31 gradsku četvrt, no najgore je bilo u Crown Heightsu i Bushwicku u Brooklynu. Na potezu od pet blokova u Crown Heightsu opljačkano je 75 trgovina. Vatra i miris paleži širili su se Bushwickom, gdje je i sljedećeg jutra bilo aktivno još 25 požara. Plamen je zahvatio i dva bloka Broadwaya, ulice koja dijeli Bushwick od Bedford-Stuyvesanta - uništeno je ukupno 35 blokova te poznate ulice, 134 trgovine bile su opljačkane, a 45 ih je i zapaljeno.
U gradu na čijim je ulazima policija dijelila letke s natpisom "Dobro došli u grad straha", dramatičnost je dodatno podigla i spoznaja da ulicama operira opasni serijski ubojica, David Berkowitz, poznat kao Samov sin, koji je ubio šestero mladih ljudi te je više od godinu dana New Yorkom sijao strah. Na sreću, u višemilijunskom gradu, u kom je tih godina stopa kriminala eksplodirala, a broj ubojstava se popeo na preko tisuću godišnje, te se kaotične noći dogodilo samo jedno ubojstvo.
Najveća akcija uhićenja u povijesti grada
Kako bi se spriječila sveopća panika, čije su posljedice u višemilijunskom gradu mogle biti nesagledive, odmah su na teren poslani vatrogasci i policajci koji su iz podzemne željeznice tada evakuirali 4000 osoba. Vatrogasci su se borili s 1.037 požara, uključujući i 14 velikih požara. Mnoge vatre bile su namjerno podmetnute kako bi se policajce odvuklo od mjesta pljačke. U nekim četvrtima, poput Harlema, situacija je bila toliko izvan kontrole da su vatrogasci jednostavno puštali manje požare da gore, jer nisu imali dovoljno resursa. Policija je u tim dramatičnim satima primila više od 67.000 poziva, četiri puta više od uobičajenog broja. Iako je, kao pojačanje, guverner Hugh Carey poslao na teren i državnu policiju, u mračnim ulicama ispunjenim dimom i zvukom razbijanja stakla bilo je gotovo nemoguće uspostaviti red. Policajac Edward D. Reuss prizore je kasnije opisao kao "potpuni kaos u tami" u kojemu su policajci često bili samo nemoćni promatrači pljački. U sveopćem kaosu bilo je ozlijeđeno 550 policajaca, a čak 4.500 ljudi bilo je uhićeno. Zatvorske ćelije, podrumi policijskih postaja i improvizirani pritvori bili su krcati - bila je to najveća masovna akcija uhićenja u povijesti grada.
Duboki ožiljci i mitovi rođeni u tami
Kada je 14. srpnja sunce napokon izašlo, svjetlost dana otkrila je potresne prizore devastacije. Šteta je procijenjena na preko 300 milijuna dolara, što bi u današnjoj vrijednosti iznosilo oko 1,5 milijardu dolara. Mnoge tada opljačkane i spaljene trgovine nikada više nisu otvorile svoja vrata kupcima. Posljedice kaosa bile su duboke i teške. Gradonačelnik Beame optužio je tada za "grubi nemar" gradskog opskrbljivača energijom, tvrtku Con Edison, no bijes ogorčenih građana i američke javnosti okrenuo se i prema njemu, pa je na predizborima za gradonačelnika te godine završio je na trećem mjestu, a pobjedu je odnio Ed Koch. Nakon nestanka struje te 1977. iz tame su rođeni i brojni mitovi, a jedan od najpoznatijih je onaj da je pljačka DJ opreme iz trgovina elektronikom potaknula rađanje hip-hopa. Iako su neki od pionira žanra, poput Grandmastera Caza, otvoreno priznali da su nepriliku iskoristili kao priliku za "nabavku" nove opreme, većina drugih, uključujući i legendarnog Afrike Bambaatu, odbacila je tu teoriju kao prenapuhanu. Ipak, u kaosu je te noći bilo i hvale vrijednih primjera izvanredne prisebnosti, poput odluke jednog operatera gradskog prijevoza koji je na svoju ruku naredio da se vlakovi podzemne željeznice zadrže na postajama. Upravo zahvaljujući toj odluci samo su dva vlaka ostala zarobljena u tunelima, čime je bila izbjegnuta repriza masovne evakuacije čak 800.000 ljudi, kakva se dogodila dvanaest godina ranije.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
