Gost podcasta Večernjeg TV „Povijesni dijalozi“ bio je dr. sc. Miro Kovač, povjesničar i bivši ministar vanjskih poslova RH, koji je govorio o povijesti Europske unije i ulozi SAD-a u tome procesu. Objasnio je također i povijest međusobnih odnosa vodećih europskih država. S obzirom na to da Europska unija počiva prije svega na čvrstom savezu Francuske i Njemačke, Kovač je objasnio i povijest njihovih odnosa, dotaknuvši se i razdoblja Karla Velikog, kojega svojataju obje nacije. Potom je objasnio povijest njemačko-francuskih sukoba u 19. i 20. stoljeću.
Kovač je potom objasnio i ulogu Velike Britanije, povlačeći paralelu s današnjom situacijom. Prema njemu, mnogi današnji povjesničari i geopolitički stratezi u SAD-u i drugdje u svijetu govore o sličnostima današnjeg nadmetanja Kineza i Amerikanaca s onim između Britanaca i Nijemaca uoči Prvoga svjetskog rata. To natjecanje dovelo je do toga da su Francuzi i Britanci uspostavili Antantu kao model zajedničkog suzbijanja njemačke moći.
Kovač se osvrnuo i na teorije o tome da su velike sile stajale iza atentata na nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog u Sarajevu, zbog čega je počeo Prvi svjetski rat. Prema njegovim istraživanjima, zavjera nije bilo, nego se atentat jednostavno dogodio zbog postojanja srpskoga imperijalizma i ekspanzionizma. Objasnio je i uzroke hrvatskog zagovaranja južnoslavenskoga ujedinjenja, što je bila posljedica želje za većom samostalnošću u odnosu na onu koju je Hrvatska imala u Austro-Ugarskoj.
Potom je Kovač objasnio i poziciju SAD-a te njegov odnos prema Europi, zaključujući da su Amerikanci i u Prvi i u Drugi svjetski rat ušli puno kasnije nego što su oni otpočeli u Europi, odnosno kada su procijenili da je to u njihovu interesu. Govorio je i o poslijeratnim reparacijama kojima su Amerikanci stvorili financijski kružni sustav. Američki novac dan Nijemcima ponovno je završavao u SAD-u, a nakon deset, petnaest godina dolar je postao svjetska valuta i time zamijenio britansku funtu. Prvi svjetski rat pomogao je Amerikancima da snažno stupe na svjetsku političku scenu i već tada je europske države učinio ovisnima o SAD-u, zaključio je Kovač.
Potom je Kovač objasnio situaciju u razdoblju između Prvoga i Drugoga svjetskog rata, odnosno Versajskog poretka, kojim je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a u kojoj je odmah stvorena srpska dominacija. Na europskoj razini Francuzi su živjeli u strahu od Nijemaca, koji postoji do danas. Kovač je rekao da taj strah postoji i kod Britanaca, ali je manje izražen. Spomenuo je i inicijativu saveza država između Baltika i Jadrana s ciljem stvaranja bedema prema Sovjetima, ali istovremeno i sprječavanja saveza između Sovjeta i Nijemaca. Stoga je tadašnja inicijativa aktualna i danas pod nazivom „Inicijativa tri mora“.
Međutim, te države bile su krhke, poput višenacionalnih država Čehoslovačke i Jugoslavije, čije su stvaranje čak i francuski nacionalisti, pa i francuski masoni, vrlo brzo nazvali velikom greškom. Smatrali su da se teško može pouzdati u snagu jedne Jugoslavije koja bi se vrlo brzo raspala ako bi došlo do njemačkog napada. Takve procjene, zaključio je Kovač, pokazale su se točnima.
U daljnjem tijeku emisije Kovač se osvrnuo na međunarodne odnose objasnivši pojmove ravnoteže snaga i interesnih sfera. Interesnom sferom definirao je područje koje određena država smatra važnim za sebe, zaključivši da su velike sile uvijek imale i imat će svoje interesne sfere. Ravnoteža snaga među državama održava se pak sklapanjem i razvrgavanjem savezništava.
Kovač je potom krenuo detaljnije objašnjavati proces nastanka moderne EU. Objasnio je američke motive ulaska u Drugi svjetski rat i koncepte kontrole Euroazije, koju je nazvao srcem svijeta. Prema tome, rekao je Kovač, tko kontrolira Euroaziju, kontrolira cijeli svijet. Nakon Drugoga svjetskog rata SAD je vratio utjecaj u Europi, u kojoj se pojavio novi izazov u obliku komunističkog Sovjetskog Saveza. Amerikanci stoga saveznike za borbu protiv Sovjetskog Saveza pronalaze u državama zapadne Europe. Interes SAD-a bio je stvoriti europsku zajednicu koja će funkcionirati kao bedem protiv komunizma i Sovjetskog Saveza u ovom dijelu Euroazije. S druge strane, i zapadnoeuropske države pozvale su SAD kao saveznika, pa se javio obostran interes za suradnjom. Objasnio je Kovač i američki Marshallov plan, koji je financijski pomogao državama zapadne Europe da se podignu nakon rata.
Posebna tema bila je Velika Britanija i njezin odnos prema EU. Kovač je istaknuo da je neposredno poslije Drugoga svjetskog rata SAD izvorno htio da Britanci vode glavnu riječ u procesu europske integracije, što Britanci nisu htjeli. Razlog je bio taj što su uvijek imali carstvo i što im je to uvijek bilo u svijesti. S obzirom na to da Britanija nije htjela biti predvodnik europske integracije, tu je ulogu do ujedinjenja Njemačke preuzela Francuska, koja je bila glavna sila u Europskoj ekonomskoj zajednici.
Kovač je potom objasnio i ulogu Francuske, ističući njezinu bogatu povijest. Na kraju su Francuzi izašli i kao pobjednici u Drugom svjetskom ratu, dobivši i svoju okupacijsku zonu u jednom dijelu Njemačke. Predsjednik De Gaulle želio je Francusku napraviti i nuklearnom silom, što je i postala, zajedno s Velikom Britanijom. Kovač je istaknuo i da je De Gaulle inzistirao na premještanju sjedišta NATO-a iz Pariza u Bruxelles.
Pred kraj je istaknuo ovisnost EU-a o američkom sigurnosnom kišobranu. Rekao je da je EU otporna na krize, što je pokazala preživljavanjem britanskog izlaska iz EU-a. No, s druge strane Kovač je istaknuo veliku ovisnost EU-a o SAD-u, nazvavši je regenerativnim organizmom koji se obnavlja, ali ne može bez domaćina. Stoga se postavlja pitanje ima li EU sposobnost veće neovisnosti u odnosu na SAD, na što je i sam ponudio odgovor da nema, što se do sada pokazalo u nizu slučajeva. Prema Kovaču, neefikasnost EU-a pokazala se i u Ukrajini, nakon ruske invazije. Za razliku od EU-a, SAD je, po Kovaču, i tu pokazao veću angažiranost.
Otvori KEKS Pay
Da nije bilo tog atentata ne bi bilo ni rata 😂 Svijet bi zivio u miru do 1939.