U sada već 21. godini, koliko traje vukovarska Kolona sjećanja, kao središnji dio obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine mijenjali su se sudionici, trase kretanja, broj vijenaca koji se polažu na Memorijalnom groblju i još mnogo toga. Mijenjalo se gotovo sve osim Ante Dugana (63), pukovnika Hrvatske vojske u mirovini koji svih proteklih godina nosi zastavu 204. vukovarske brigade. Dugan je i ove godine bio na čelu kolone sa zastavom 204. vukovarske brigade kojoj je i sam pripadao predvodeći rijeku ljudi koja se kretala od dvorišta vukovarske bolnice pa sve do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata gdje su položeni vijenci i služena misa.
– Biti stjegonoša u Koloni sjećanja, odjeven u odoru Hrvatske vojske i pri tome nositi stijeg 204. vukovarske brigade za mene je nešto posebno. Iznimno sam ponosan što sam upravo ja taj koji ima tu čast i to ću raditi sve dok budem mogao. Na čelu kolone su ljudi čijom je krvlju stvarana Hrvatska i to svakako treba poštovati, rekao nam je Dugan neposredno prije početka ovogodišnje Kolone sjećanja.
Vodimo normalan život
Dugan, kojega zovu i Samuraj, osoba je koja je među vukovarskim braniteljima iznimno cijenjena, ali i osoba koja je autor idejnog rješenja grba i ratne zastave 204. vukovarske brigade. Iako bez neke posebne vojne naobrazbe, Dugan, koji je do rata radio kao precizni mehaničar u Vupiku, u obrani Vukovara sudjelovao je od prvoga dana. Na prve straže išao je sa svojom lovačkom puškom, a oko njega su bili prijatelji koji su do tada radili u tvornicama i vodili običan život. Krvavi događaji u gradu sve su promijenili te je postao pripadnik 4. bojne 204. vukovarske brigade i vođa interventnog voda od 20-ak osoba koji je djelovao u okviru brigade.
Nazvali su se „šumari“, a moglo ih se tijekom rata vidjeti u svim dijelovima grada. U Vukovaru je proveo cijeli rat, a izašao je u noći sa 17. na 18. studenog. Prisjećajući se tih dana, kaže kako nije bio dovoljno hrabar predati se u ruke neprijatelju i omogućiti mu da rade s njim što god žele, a da im pri tome on ne može nikako uzvratiti. Proboj njega i još 37 branitelja iz Vukovara, koje naziva braćom po oružju, trajao je dvije noći i jedan dan, ali su uspjeli. Kaže da je bio spreman, ako bude primoran, pružati otpor dok god to bude mogao, a onda na kraju odlučiti o sebi.
– Nisam nikoga zvao sa sobom u proboj iako su mi mnogi govorili da im javim kada budem kretao, no nisam želio odlučivati o takvim stvarima u vrijeme opće konfuzije u gradu. Govorio sam im da idu kada to sami odluče i, kada izađu, da govore o nama koji smo ostali. Dosta nas je izašlo u probojima, ali i jako puno nažalost ostalo. Za mnoge se ni danas ništa ne zna i to je ono najstrašnije za sve nas – kaže nam Dugan.
Dodaje kako inače i on i ostali preživjeli vukovarski branitelji vode normalan život, ali i kako ih brojni detalji vraćaju u jesen 1991.
– U našim glavama je i dalje 1991. godina, što je poslije svega proživljenoga i normalno. Mi smo ovdje odrasli i znali smo svaku ulicu, kuću, ciglu, rupu od granate… Svi ti detalji vraćaju nas u te dane jer svako od tih mjesta za nas nije neko obično mjesto, nego ima svoju priču. I Kolona sjećanja vraća me u te dane kada se svi prisjećamo suboraca kojih više nema. Mi s tim temama u našim glavama svakodnevno živimo i mislim da ne postoji način da se to izbriše. Poslije svega što smo proživjeli i napravili mislim da nas treba razumjeti – ističe Dugan.
Svehrvatski događaj
Danas, 28 godina poslije svih tih događanja, veseli ga činjenica što dani sjećanja na žrtvu Vukovara postaju svehrvatski događaj.
– Drago mi je vidjeti toliki broj ljudi iz cijele Hrvatske i dijaspore koji dolaze u grad pokloniti se njegovoj žrtvi. Drago mi je zbog velikog broja mladih jer očigledno je da znaju što je obrana Vukovara značila za Hrvatsku. Političari me ne interesiraju jer njih ovdje nije bilo ni u jesen 1991. godine – zaključio je Dugan.
da ne utjece na negativno na cijeli narod ne bi bilo problema, ali vucete cijelu drzavu sa sobom na dno i ne mislite na nikoga osim na sebe i svoje potrebe. unistavate cijele generacije mladih, a samim tim unistavate ono za sto ste se borili. steta!