Naslovnica Vijesti Hrvatska

U 28. godini mijenja život: Zbogom bankarstvo, odlazim u kapucine

Ivan Vuković osjetio je da ga posao te život u Zagrebu više ne mogu ispuniti. - Život je bio više bez Boga nego s njim. Živio sam kao i svi mladi, ali osjetio sam da mi nešto nedostaje. -
04. kolovoza 2013. u 08:54 0 komentara 667 prikaza
'31.07.2013., Pozega - Mladi bankar Ivan Vukovic postaje redovnik.  Photo: Dusko Mirkovic/PIXSELL'
Foto: 'Dusko Mirkovic/PIXSELL'

Postoji li put od bankara do redovnika i koliko je on dug jedini zna Ivan Vuković, 28-godišnji diplomirani ekonomist iz Požege. Mladi Požežanin nakon završetka željenog ekonomskog studija dobio je posao u jednoj banci u Zagrebu.

\"Mračna\" glazba i odjeća

Bankarska služba činila mu se idealnom. Uz to imao je dobro društvo i prijatelje, izlazio je, družio se, slušao punk i rock, svoju omiljenu glazbu, odlazio na koncerte. Život u metropoli za mladog zaposlenog čovjeka bilo je nešto što se samo poželjeti može.

Međutim, počeo je osjećati da to nije ono što ga potpuno ispunjava. Bio je tradicionalni vjernik, u crkvu je išao više iz običaja.

–Život je bio više bez Boga nego s njim. Živio sam kao i svi mladi, ali osjetio sam da mi nešto nedostaje. Robovao sam svome tijelu kao i većina mladih. A onda sam odlučio da ću se pomoliti kako bih se toga riješio. Majka mi je dala molitve sv. Josipu kojem se ona molila za mene dok sam studirao, a da to nisam ni znao. Počeo sam njemu moliti jednu tridesetnicu da mi pokaže neki put. I tijekom te molitve Bog me oslobađao od mnogih stvari tako da mi npr. televizija više ništa nije značila, prestao sam slušati \"mračnu\" glazbu kakvu sam redovno slušao, više mi izgled i oblačenje nije bila presudna stvar – ističe Ivan koji je nakon toga krenuo na nedjeljne mise u župu Svete obitelji u Zagrebu. Tu ga je jedna djevojka pozvala da se priključi mladima župe u molitvi. Počeo je ići i običnim danima na misu te češće na ispovijed.

–Bog mi je postao najvažniji u životu. Osjetio sam da mi on daje veliki unutarnji mir. Na poslu je znalo biti dosta stresnih situacija, ali bez obzira na sve to ja sam u sebi uvijek osjećao duboki mir. On je postao moja najveća radost. S vremenom se u meni počelo nešto rađati. Osjetio sam da nešto Bog od mene traži. Nije mi u početku bilo jasno što je to točno. Jednom mi je kolegica s posla rekla da ju podsjećam na njezina brata svećenika. Sve sam više počeo razmišljati o duhovnom pozivu – kaže Ivan koji se o tome posavjetovao i s majkom.

Dao otkaz

Želio je biti siguran da to od njega Bog traži te je lani u veljači dao otkaz i otišao u Francusku, u ekumensku zajednicu iz Taizéa gdje je tri mjeseca volontirao i molio se.

–Na blagdan Gospe voćinske 21. kolovoza moja je starija sestra išla pješice u Voćin s namjerom da svoju žrtvu prikaže za moj poziv, što ja nisam znao. No, istog dana na misi u katedrali u srcu sam osjetio da me Bog zove u svećenike i više nikada nisam si postavio to pitanje - kaže Vuković.

 

Habit oblači nakon dvije godine u Italij

Habit oblači nakon dvije godine u Italiji

Donedavni poslovni čovjeka ističe kako je "trebalo samo odlučiti kamo ću krenuti."

– Oduvijek me privlačio franjevački red. Nakon što sam otišao na jedno hodočašće u Padovu gdje sam imao jedno duhovno iskustvo na grobu svetoga Leopolda Mandića, to bio pravi znak da odaberem franjevce kapucine - prisjeća se Ivan, koji je krajem prošle godine otišao u postulaturu samostan franjevaca kapucina u Rijeku. Svoju formaciju i školovanje od rujna nastavljam u Italiji, u jednom njihovu samostanu kraj Padove, a za dvije godine trebao bi polagati privremene redovničke zavjete i obući redovnički habit.

Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.