Kada prvašići u drugome polugodištu svoje ime i prezime napišu malim početnim slovom, učiteljica im i te kako zacrveni takvu pravopisnu pogrešku i da lošu ocjenu. No kad tako pogriješi jedan od predsjedničkih kandidata, neće mu se ništa dogoditi.
Ne vode brigu o jeziku
Upravo se to dogodilo Milanu Bandiću kojem je prezime na njegovim internetskim stranicama napisano malim početnim slovom. Dok se javnost najčešće pita hoće li njegova kampanja stajati više od sedam milijuna kuna, kandidat koji je dobar dio svote utrošio na rečenicu “Bandić – hrvatski predsjednik”, očito ne smatra potrebnim ni lipe dati na nekakve pravopisne tričarije.
Jer, kome u Hrvatskoj uopće smeta što u javnoj komunikaciji nitko ne ističe brigu o hrvatskome jeziku i što ni u jednoj kampanji dosad, bila ona predsjednička ili parlamentarna, materinski jezik nije došao na dnevni red. Bandićevo miješanje štokavštine i kajkavštine para iole osjetljivo uho, no uvjeren da može u svakome kutku biračke svoje govoriti što i kad mu padne na pamet, gazi, pada, puže pače do cilja.
Račanova nesigurnost
Okrećući se svijetloj budućnosti, Andrija Hebrang nesiguran je u uporabi futura prvog pa izgovara u prvome dijelu svoga obraćanja biračima “biti ću”, a nekoliko rečenica poslije “bit ću”.
Ta je nesigurnost podsjetila na futur prvi pogrešni pokojnoga hrvatskog premijera Ivice Račana koji se bojao da neće biti dobro shvaćen izgovori li bićemo, nego je uporno naglašavao i koje se nije trebalo čuti u izgovoru.
No već u šestom razredu osnovne škole učenici uče da se u glagola na -ti i gubi ispred nenaglašenoga oblika prezenta pomoćnoga glagola htjeti, ali ta “sitnica” očito nije zasmetala promidžbenome stožeru HDZ-ova kandidata Hebranga.
Također, glagol brinuti upotrebljava se s povratnom zamjenicom se, koja se izostavlja samo u frazemu brinuti tuđu brigu.
Troše milijune na reklame, ali ni lipu ne daju za pravopisne savjete
Okrećući se svijetloj budućnosti, Andrija Hebrang nesiguran je u uporabi futura prvog pa izgovara u prvome dijelu svoga obraćanja biračima “biti ću”, a nekoliko rečenica poslije “bit ću”.
Komentara 78
Štede na lektorima.
Orjuna je teroristička jugoslavenska organizacija. Opravdavati ju mogu samo teroristi i zločinački umovi, poput nepismenoga dežurnog sotone. Evo izvatka iz Wikipedije: -------------------------------------------------------------------------------------------- Orjuna se od početka služila političkim nasiljem (terorom) protiv političkih protivnika. Članovi su organizirani u desetine, koji poduzimajuju batinaške napade. Nisu stali samo na tome: prilikom rudarskog štrajka u Trbovlju (Slovenija) 1924. Orjunaši bombama i revolverima napali radnike i zapalili Radnički dom. U doba izbora često napadaju skupove hrvatskih stranaka. Česti su ulični sukobi sa organizacijom Hrvatska nacionalna omladina (HANAO). Napadali su također stranke i organizacije nacionalnih manjina: Nijemaca, Mađara i Rumunja. Financira ju pokrajinska vlada za Hrvatsku i Slavoniju iz fondova za \"Istru i nacionalnu propagandu\". Surađuje sa četničkim organizacijama i militarističkom Narodnom obranom. Po mnogo čemu je imala karakteristike fašističkog pokreta. Zagovarala je rasno i integralno jugoslavenstvo, a neistomišljenike je fizički i oružano terorizirala, a ideološki je zahtijevala istrijebiti sve \"elemente koji koče državno postojanje i narodno jedinstvo\". Veliku mržnju je pokazivala prema ustanovama, organizacijama i osobama koje su im ideološki bile suprotne, posebice prema kleru, frankovcima, separatistima, komunistima, Trumbiću i Radiću, jer su se isti odupirali velikosrpskoj dinastičkoj hegemoniji. Svojstveno im je veličanje srpstva u kulturnom i političkom smislu, Srbije u kojoj vide mesijansku ulogu, odanost dinastiji i Kralju (Kraljevine SHS, op.a.) kojega su nazivali i smatrali \"velikim genijem, najsjajnijim simbolom, idealom vaskresenja i vladarom nedostižnih moralnih visina\". Jedna od upadljivih osobina orjunaša, kako ondašnjih, tako i njihovih sljedbenika po ponašanju, je ta što su se držali svake ideje koja je negirala hrvatsku državnu ideologiju. Prema gradu Zagrebu, koji je predstavljao moguće središte hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta, osjećaju gađenje i upravljaju mržnju prema njemu, a s druge strane zagovaraju potpuna odvojenost Dalmacije, koju ne smatraju hrvatskom pokrajinom. Ideološki su pokazivali neke istovjetnosti sa autonomašima i talijanašima iz Austro-Ugarske \"Slaveni možda, Hrvati nikada\". Vrhunac svega je najuža suradnja s Udruženjem četnika uspostavljena 1923. godine. Postojali su i izravni kontakti sa fašistima. Tako se npr. dr. Mirko Korolija, predsjednik JNNO od veljače 1922. i kasnije Orjune, javno hvalio svojim dopisivanjem sa Benitom Mussolinijem. Osim Dalmacije, uporišta ova organizacija je imala i u Sloveniji. U Srbiji ima izvjesno uporište među studentima beogradskog sveučilišta; van njega nema veće značenje. Vladajuća Narodna radikalna stranka osnovala je organizaciju Srpska nacionalna omladina (SRNAO) kao protutežu pokretu integralnog jugoslavenstva. Nakon raskola u Demokratskoj stranci 1924., većina članova Orjune podržalo je vođu prečana Svetozara Pribićevića. Na parlamentarnim izborima 1925. i 1927. podržavali su kandidate njegove Samostalne demokratske stranke. Zajednički im je cilj obrana ugroženog jugoslavenstva. Vodstvo Orjune nije podržalo drastični politički zaokret Pribićevića, koji ubrzo nakon izbora 1927. sklapa sporazum sa Stjepanom Radićem (Seljačko-demokratska koalicija). Ostaju vjerni starom opredjeljenju i metodama. Zbog svojeg jugoslavenstva dolaze u sukob i sa srpskim nacionalističkim organizacijama i velikosrpskim koncepcijama srpskih političara.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ma naravno kriminalac opet u sredini, u prvom planu.