Zorana Milanovića tjednima nije bilo u javnosti, a onda se obratio javnosti na tiskovnoj konferenciji sa predsjednikom Bugarske Rumenom Radevom. Iskreno rečeno, bio bih sretniji da je Milanović nastavio šutjeti. Naime, skoro svaki njegov istup, posebno u vezi vanjske politike dokazuje da u Hrvatskoj de facto postoje dvije vanjske politike: jedna pro-EU, pro-NATO, pro-Ukrajinska koju promiče Vlada i MVEP, te nažalost i druga anti-NATO, anti-EU, anti-Ukrajinska koju promiče Predsjednik Republike.
Predsjednička izjava tjedna glasi: "Meni je sve izglednije da je taj cinizam i bezobrazluk određenih europskih struktura nezaustavljiv. Ti ljudi kao da su opsjednuti Ukrajinom i kao da im je to način da ostanu na vlasti. Ukrajina je zemlja u ratu bez jasno definiranog teritorija, koja se nije u stanju sama financirati. Reći da je Ukrajina bliže članstvu u EU nego Crna Gora ili Makedonija je drska uvreda prema tim državama. To je nepošteno i nije ljudski, mi tu zemlju upropaštavamo", rekao je Milanović u ponedjeljak na Pantovčaku.
Da se razumijemo, ovo je slobodna i demokratska zemlja i doista svatko ima pravo javno reći ono što misli. Pa tako i građanin Zoran Milanović. Svatko dakle ima pravo reći što misli o nekoj temi, slagali se mi o tome ili ne. Ali i svatko ima pravo reći da su te izrečene misli potpune budalaštine, slagao se s time govornik ili ne. Jer ovo je demokracija! No kada dotični građanin Zoran Milanović nastupa s govornice u Uredu Predsjednika, onda on zapravo govori kao Predsjednik Republike u ime svih građana Hrvatske! A ja kao zabrinuti građanin Hrvatske moram nažalost ustvrditi da se sve izrečeno od strane Predsjednika Republike može opisati jedino kao koncentrat anti-ukrajinske i pro-ruske propagande.
Što je dakle izrekao Predsjednik Republike:
a) „Mi tu zemlju upropaštavamo“; Pritom misli očito na Ukrajinu. Mi, dakle EU i NATO, „upropaštavamo“ Ukrajinu, jer joj pomažemo da se obrani i da zaštiti svoje građane od pomahnitale Rusije. Po njemu je dakle ne bismo „upropaštavali“ kad bismo joj uskratili svaku pomoć i prisilili je na sklapanje mira pod Putinovim uvjetima – mira koji bi osigurao da u idućoj fazi Putin i njegova vojska mogu nastaviti rat pa i dalje ubijati, silovati, pljačkati, spaliti i razoriti sve što žele. Zlo mi je od ovakvog licemjernog „mirotvorstva“, istog onakvog kakvo su nama prodavali sa Zapada u vrijeme Domovinskog rata;
b) „Ukrajina je zemlja u ratu bez jasno definiranog teritorija“; Ovakvu budalaštinu može izreći samo čovjek „na vezi s Kremljom“ jer ovo znači da Predsjednik Republike Hrvatske ne priznaje Ukrajinu u međunarodno priznatim granicama iz 1991., kao što je ne priznaje ni Kremlj! Ukrajinu u granicama iz 1991. što inače priznaju predsjednici svih članica UN– osim Putina, Lukašenka, Kim Jong-Una i Milanovića! Za Milanovića je dakle jednako vrijedna teritorijalna cjelovitost Ukrajine – koju priznaju svi u svijetu koliko i Putinova protupravna aneksija pet ukrajinskih oblasti?!
c) „Ukrajina se nije u stanju sama financirati“; Ukrajina treba golema financijska sredstva za nabavu oružja i financiranje svoje obrane, kako bi parirala Rusiji koja i dalje uživa velike prihode od prodaje nafte i plina na crnom tržištu, zaobilazeći sankcije. No Ukrajina i sa relativno malom pomoći sa Zapada uspješno parira daleko moćnijoj Rusiji. Hrvatska je do sada Ukrajini u ove tri godine rata pomogla sa ukupno 245 milijuna eura izravne humanitarne i vojne pomoći. Međutim, mogu sa sigurnošću reći da će za koji tjedan s Pantovčaka krenuti kuknjava o „teškom životu hrvatskih umirovljenika koji bi živjeli bolje da Plenković ne šalje toliku pomoć Ukrajini“.
d) „Ti ljudi kao da su opsjednuti Ukrajinom i kao da im je to način da ostanu na vlasti.“; Ne, ti ljudi nisu opsjednuti Ukrajinom, nego su opsjednuti mahnitim Putinovim planovima o obnovi Ruskog Carstva. Uostalom, da je Ukrajina doista poklekla u dva tjedna kako je Putin planirao imali bismo i mi ovdje u Hrvatskoj silnih problema sa „srpskim svijetom“, odnosno sumanutim planovima Dodika i Vučića, i to na pogon ruskog novca i ruskih Specnaz postrojbi. Srpski imperijalizam je uvijek bio balkanska kopija i produžena ruka ruskog imperijalizma. Tko to ne vidi je ili dobar prijatelj s Dodikom ili pak ništa ne razumije od vanjske politike. Oslabljena Rusija i jaka Ukrajina su najbolje jamstvo sigurnosti Istočne Europe, Baltika i Skandinavije, a time i jamstvo sigurnosti čitave Europske unije i Hrvatske kao njene članice.
e) „Reći da je Ukrajina bliže članstvu u EU nego Crna Gora ili Makedonija je drska uvreda prema tim državama“. Kada će neka država ući u EU, odnosno koliko brzo napreduje prema EU doista ovisi o toj zemlji, ne o EU! I nikom to nije uvreda. Turska je primjerice započela svoje pristupne pregovore sa EU 2005. godine, isto kao i Hrvatska. Dok je Hrvatska podnijela kandidaturu za članstvo u EU tek 2003., Turska je svoju kandidaturu za članstvo podnijela još 1987.! Hrvatsko pristupanje EU prije Turske bi tom Milanovićevom logikom bila „drska uvreda Turskoj“, ali iz nekog razloga to nitko u Hrvatskoj, niti u ostatku EU, niti u Turskoj tako ne doživljava.
Sumarno, iz ove Milanovićeve izjave nažalost progovara njegov duboki prezir prema Ukrajini, žrtvi ruske agresije, koju naš Predsjednik nije propustio ocrniti i ogaditi kad god mu se pružila prilika. No progovara nažalost i njegov duboki prezir prema Europskoj uniji i NATO-u, prema „Briselu“ i „Zapadu“, što je tim čudnije jer je njegovo prvo radno mjesto bilo baš u Briselu, u hrvatskoj misiji pri NATO-u!
Otvori KEKS Pay
Svaka cast Tonci Tadic. Bravo! 👍