Kad se danas spomene Božić, prva asocijacija su jaslice, obitelj i tišina Badnje večeri. No taj blagdan, jedan od triju najvećih u kršćanskoj tradiciji, ima složeni povijesni kontekst. Njegovi korijeni sežu duboko u pretkršćanski svijet, u vrijeme kada su ljudi u najtamnijem dijelu godine slavili svjetlo i nadu u novi ciklus života. Naime, u najkraćim danima godine, kada sunce jedva prelazi horizont, ljudi su oduvijek osjećali potrebu da se okupe i zapale svjetlo, bilo to stvarno ili simbolično.
Davno prije božićnih drvca, Isusa i kršćanskih običaja, u antičkom je Rimu kraj prosinca bio rezerviran za dane bez pravila. Saturnalije, višednevne svetkovine posvećene bogu Saturnu, bile su vrijeme gozbi, darivanja i društvenog preokreta. Robovi su sjedili za stolom kao ravnopravni, gospodari su ih posluživali, a svakodnevni poredak bio je privremeno suspendiran. Povjesničari ističu da je upravo taj element zajedništva i opuštanja kasnije pronašao svoje mjesto u božićnom slavlju. Također, i Rimljani su razmjenjivali darove, najčešće male figurice ili svijeće, dok su se u domovima palile lampe kao simbol svjetla. Nije slučajno da je rimski pjesnik Katul Saturnalije nazvao "najboljima od svih dana".
Jaslicama i zvijezdi prethodili su Sunce i Jul
Korijeni Božića sežu duboko u pretkršćanski svijet, u vrijeme kada su ljudi u najtamnijem dijelu godine slavili svjetlo i nadu u novi ciklus života
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.