Po njemu se nikad ništa neće zvati. Tako su govorili za čovjeka čije ime je nekidan u djeliću sekunde odaslano u orbitu oko planeta te lansirano tragom Voyagera prema dalekim galaksijama i egzoplanetima. Naša imena utopit će se u kozmičkom šumu mnogo prije nego njegovo skupi svoja krila.
Tomo Buzov, rođeni Kaštelanin, ali u očima svojih sunarodnjaka prije svega oficir JNA, umirovljeni kapetan prve klase, koji je u toj vojsci ostao do kraja i nikad nije ponudio svoje vojno znanje domovini. A kojoj to domovini, možda pitate? Da, u tom crno-bijelom pogledu on može u najboljem slučaju biti Čovjek koji je ostao bez domovine te je u momentu spoznaje da od države i društva kakve je on cijelog života gradio nije ostalo baš ništa – beskompromisno poduzeo jedini mogući korak koji bi dokazao da je ostao vjeran svojem putu.
Poštovanje svakom čovjekoljublju bez obzira na vlastita politička uvjerenja.