Za ograničenja koja je Zakon o sportu uveo za “menadžere u sportu” i sve one koji na sličan način nešto zarađuju te s njima rodbinski povezanim osobama, postoje objektivni i razumni razlozi te nema razloga da Ustavni sud pokrene ocjenu njihove ustavnosti na prijedlog Marija Mamića, zastupanog po odvjetniku Čedi Prodanoviću. Sprečavanje sukoba interesa i prevencija mogućih zloporaba, pa i koruptivnih, legitiman je cilj zakonodavca.
Mamić o diskriminaciji
Sport je djelatnost od interesa za RH, pa i kad se odvija kroz trgovačka društva. Budući da svaka sportska djelatnost uključuje visok stupanj javnog interesa, neutemeljene su tvrdnje Marija Mamića o isključivo privatnopravnoj prirodi sportskih trgovačkih društava. Zbog toga, s ustavnopravnog gledišta nije sporno to što su “menadžeri u sportu” odnosno osobe koje s njima “zajednički djeluju”, isključeni iz članstva u upravama i nadzornim odborima takvih trgovačkih društava. Stoga je Ustavni sud odbio Mamićev prijedlog iz 2014. za ocjenu ustavnosti spornih odredbi Zakona o sportu.
Mario Mamić prigovorio je što se “vrlo široko, vrlo intenzivno te nerazmjerno i nepravično” sužavaju ustavna prava na rad i slobodu rada. Odnosno što se legalno poslovanje onemogućuje samo zbog obiteljske povezanosti s menadžerima, a te osobe ne mogu imati ni ovlasti za zastupanje u skupštini i izvršnom tijelu sportskog saveza. Takav je pristup diskriminirajući u odnosu na usporedive djelatnosti i osobe, tvrdilo se u prijedlogu.
Izjednačeni s dužnosnicima
Mamić je osobito osporavao to što se osobama koje “zajednički djeluju” s menadžerima smatraju menadžerovi krvni srodnici (preci i potomci), braća i sestre i njihovi potomci, (izvan)bračni drugovi, ili ako su s njim u odnosu posvojitelj-posvojenik. Mamić smatra da su te osobe i menadžeri zapravo neopravdano izjednačeni s dužnosnicima, dok su istodobno u neopravdano nejednakom položaju u odnosu na “kladioničare” i sportske djelatnike koji su kazneno ili prekršajno osuđeni jer su njima zabrane vremenski ograničene. Ali, i za “kladioničare” zabrana vrijedi dok se bave tom djelatnošću te tri godine nakon prestanka djelatnosti, dok je za menadžere rok i kraći, godinu dana. Ustavni sud u tim ograničenjima ne nalazi povredu ustavnog jamstva prava na rad te dostupnosti svakog radnog mjesta pod jednakim uvjetima.
Sportske udruge imaju autonomiju, ali i obveze u interesu RH
Ustavni sud zaključuje da su bitne odrednice sportskih udruga, klubova i saveza to što se bave djelatnostima od interesa za RH, i to na neprofitnoj osnovi te se u značajnom dijelu financiraju iz tzv. javnih izvora. Premda sastav tijela udruge i upravljanje njome stvar je autonomnog odlučivanja članstva ili po njima izabranih tijela udruge, zakonodavac je radi postizanja legitimnih, objektivno i razumno opravdanih ciljeva ovlašten ograničiti tu autonomiju, pa i odlučiti tko može biti član tijela ili ovlašten za zastupanje i vođenje poslova sportske udruge. Tko će sve biti isključen i je li se otišlo preširoko, Ustavni sud ne može ocjenjivati jer to je stvar zakonodavčeve slobode izbora.
