Život suosnivača Applea, Stevena Paula Jobsa, gotovo je filmska priča o neželjenom djetetu koje je bilo usvojeno te je izraslo u jednog od najutjecajnijih vizionara moderne tehnologije. No, nije to samo pričica o uspjehu, nego dramatična saga o briljantnoj viziji, nezaustavljivoj ambiciji, nevjerojatnoj upornosti, o neutaživoj gladi za inovacijama te o kompleksnoj osobnosti koja je balansirala na tankoj liniji između genija i tiranina. U konačnici, to je priča o trijumfu genija koji je kreirao kompletan digitalni svijet kakav danas poznajemo - promijenivši način na koji komuniciramo, radimo i zabavljamo se, zauvijek je promijenio odnos čovjeka i tehnologije. Briljantno demonstrirajući moć vizije i upornosti, Steve Jobs je uspio stvoriti jednu od najutjecajnijih korporacijskih priča ikada, a njegova životna priča potvrda je da trag u povijesti ostavljaju samo oni, dovoljno ludi, da čvrsto vjeruju kako mogu uistinu promijeniti svijet.
Sam početak života Stevea Jobsa bio je gotovo dramatičan. Rodio se 24. veljače 1955. u San Franciscu, kao izvanbračno dijete 22-godišnje studentice, Joanne Schieble i asistenta iz Sirije, Abdulfattaha Jandalija, što je pedesetih godina prošlog stoljeća bilo krajnje skandalozno. Roditelji Jobsove majke, njemački katolici, zaprijetili su svojoj kćeri da će joj, ako ne prekine vezu s muslimanom, ukinuti financijsku potporu. Suočena s velikim pritiskom, mlada Joanne donijela je tešku odluku - svog tek rođenog sina odlučila je dati na usvajanje. Izvor blizak njenoj obitelji otkrio je kako je prvobitno bilo dogovoreno da će dijete usvojiti bogati katolički par. No, oni su u posljednji trenutak odustali, jer su ipak željeli posvojiti djevojčicu, pa je tako, umjesto u imućnoj obitelji odvjetnika, mali dječak završio u radničkoj obitelji, kod Paula i Clare Jobs iz Palo Alta, u Kaliforniji. To što je Paul Jobs bio strojar, bez fakultetskog obrazovanja, nije se svidjelo biološkoj majci koja je inzistirala da posvojitelji njezina sina budu fakultetski obrazovani, no mali je Steve i usprkos tim skromnim početcima, ipak odrastao osjećajući se posebno, što je kasnije i sam rekao biografu Walteru Isaacsonu, ističući kako su za to zaslužni upravo njegovi posvojitelji.
S traumom da su ga njegovi biološki roditelji napustili suočio se u ranom djetinjstvu. Nakon što ga je šestogodišnja djevojčica iz susjedstva upitala: "Da li te tvoji pravi roditelji nisu željeli?", mali je Steve dotrčao kući u suzama, a njegovi su mu posvojitelji tada rekli: "Mi smo posebno odabrali baš tebe", te se, velikim dijelom i zbog te njihove izjave, dječak doista počeo osjećati posebno. Ipak, trauma napuštanja je, prema mnogim psihološkim analizama, snažno oblikovala njegovu ličnost, što se kasnije odrazilo i na jaku želju za kontrolom i perfekcionizmom u poslu.
Ključnu ulogu u Jobsovom razvoju odigralo je odrastanje u Mountain Viewu, srcu buduće Silicijske doline i tehnološke revolucije, gdje je već kao dječak bio okružen inženjerima koji su radili za Hewlett-Packard, Intel i druge pionirske tvrtke te se u ranom djetinjstvu susreo s elektronikom i naprednim tehnologijama, što je odmah rasplamsalo njegovu znatiželju. Kada je, kao srednjoškolac zatrebao pomoć s jednim projektom, Jobs je u telefonskom imeniku pronašao broj telefona izvršnog direktora Hewlett-Packarda te ga je, bez imalo ustručavanja, nazvao na privatan broj telefona. Samouvjerenost koju je tada pokazao, bila je i kasnije ključna u njegovom poslovnom razvoju i pomicanju granica.
Godine 1972. Jobs je upisao prestižni Reed College u Oregonu, no već nakon prvog semestra odustao je od formalnog obrazovanja, razočaran akademskom strukturom. Sve snažnije ga je privlačila istočnjačka filozofija, eksperimentirao je s ekstremnom prehranom koja se temeljila isključivo na konzumaciji sirovih plodova, ali i s LSD-om. Jobsova želja za duhovnim prosvjetljenjem postajala sve snažnija, što ga je 1974. godine odvelo na putovanje u Indiju, gdje je tragao za duhovnom mudrošću, a kasnije i proučavao zen budizam. Nakon tog putovanja i potrage za "prosvjetljenjem", Jobs se vratio u Kaliforniju potpuno spreman da promijeni svijet.
Rođenje Applea u garaži
Sudbonosni susret iz kojeg se rodilo partnerstvo koje je doslovno promijenilo svijet, dogodilo se kada se Jobs ponovno povezao sa svojim nekadašnjim, srednjoškolskim prijateljem, pet godina starijim Steveom Wozniakom, elektroničkim genijem s kojim će otvoriti vrata budućnosti i ući u povijest. Wozniak je tada radio za Hewlett-Packard, a u međuvremenu je, u sklopu Homebrew Computer Cluba, stvorio vlastito računalo. Iako, za razliku od Wozniaka, nije bio inženjer, Jobs je imao nevjerojatan osjećaj za tržište te je u Wozniakov izumu odmah prepoznao veliki komercijalni potencijal. Ključni trenutak uslijedio je nakon što je Hewlett-Packard čak pet puta odbacio Wozniakov dizajn. Jobs mu je tada predložio da zajednički pokrenu vlastitu tvrtku. Iako je Wozniak u početku bio skeptičan prema toj ideji, Jobs ga je prilično brzo pridobio argumentom da će jednog dana, ako ništa drugo, bar moći reći svojoj djeci da su imali svoju tvrtku. Kako bi prikupili novac za početak rada, Jobs je tada prodao svoj Volkswagen Mikrobus, a Wozniak svoj kalkulator HP-65 te je 1. travnja 1976. godine, u garaži Jobsovih roditelja u Los Altosu, rođen je Apple Computer. Treći suosnivač tvrtke bio je Ronald Wayne, koji je dobio 10 posto udjela kako bi mogao balansirati između Jobsa i Wozniaka, koji su se često prepirali. Wayne je dizajnirao i prvi logo Applea, no svoj je udio u novoosnovanoj kompaniji prodao već nakon 12 dana te se svog dijela kolača, koji danas vrijedi milijarde, odrekao za samo 800 dolara.
Strelovit uspon
Prvi proizvod, Apple I, sklapali su ručno, a prvi značajni uspjeh dogodio se kada je Paul Terrell, vlasnik trgovine Byte Shop, po cijeni od 500 dolara po komadu naručio 50 sklopljenih uređaja, što je bila revolucija jer je, za razliku od kompleta koji je kupac do tada morao sam sklapati, Apple I radio odmah nakon kupnje. No, prava revolucija stigla je s Appleom II, revolucionarnim računalom s grafikom u boji koje je 1977. godine postavilo potpuno nove standarde u svijetu osobnih računala. Bilo je to prvo, kućno računalo dostupno masovnom tržištu, koje je za razliku od osnovnog Apple I, imalo integriranu tipkovnicu, plastično kućište i podržavalo je prikaz u boji, što je predstavljalo dramatičan odmak od konkurentskih modela koji su bili ograničeni na jednobojne zaslone.
Zahvaljujući svim tim značajkama, koje su za osobna računala tog vremena bile revolucionarne, ali i hardwareu koji je dizajnirao Wozniak, te dizajnu i marketingu na koji se fokusirao Jobs, Apple II je ubrzo postao nezaobilazan poslovni alat. Bio je to komercijalni hit koji je od dvojice mladića stvorio milijunaše. Nakon samo tri godine, prodaja je skočila i dosegla vrijednost od 139 milijuna dolara, a uspjeh je kulminirao izlaskom na burzu, 1980. godine. Tržišna vrijednost Apple je već prvog dana trgovanja dosegnula vrtoglavih 1,2 milijarde dolara. Sa samo 25 godina Steve Jobs je bio 'težak' preko 200 milijuna dolara te je postao jedan od najmlađih ljudi koji su ikada uvršteni na Forbesovu listi najbogatijih Amerikanaca.
Tijekom posjeta Xerox PARC-u 1979. godine Jobs je otvorio vrata budućnosti - grafičko korisničko sučelje (GUI), koje je računala, zahvaljujući revolucionarnom načinu interakcije, transformiralo iz alata za eksperte u uređaje dostupne običnim korisnicima. Uređajem se, umjesto složenim, tekstualnim naredbama, moglo upravljati s pomoću vizualnih elemenata, poput ikona, prozora i menija, a za navigaciju kroz intuitivne grafičke elemente počeo se koristiti pokazivač (miš), što je predstavljao dramatičan odmak od dotadašnjih računala koja su zahtijevala poznavanje programskih jezika i kompliciranih komandi. Bila je to potpuno nova vizija koja je postala Jobsova opsesija. Nakon što je, zbog teške naravi, bio izbačen iz tima u projektu Lisa, preuzeo je manji projekt Macintosh. Okupio je mali, ali snažan tim "pirata" koji su radili protiv ostatka "mornarice" u Appleu, stvarajući računalo za široke mase. Macintosh je predstavljen 1984. legendarnim reklamnim spotom, koji je Advertising Age osamdesetih godina proglasio reklamom desetljeća.
Pad s trona i dizanje iz pepela
No, početni uspjeh ubrzo je izblijedio. Nakon što je IBM na tržište lansirao svoja osobna računala, Apple je naglo počeo gubiti udio na tržištu. Suočen s tom nezavidnom situacijom Jobs je odlučio angažirati marketinškog eksperta iz Pepsi-Cole, Johna Sculleya. Pridobio ga je provokativnim pitanjem, "Hoćeš li ostatak života prodavati šećernu vodu, ili ćeš doći k nama i promijeniti svijet?", nakon čega je Sculley, 1983. godine, imenovan za izvršnog direktora, no taj će se potez ubrzo pokazati kobnim za Jobsa.
Pad prodaje i Jobsovo arogantno ponašanje ubrzo su doveli do sukoba sa Sculleyem. U svibnju 1985., nakon neuspjelog pokušaja puča, upravni odbor stao je na Sculleyevu stranu, te je Jobs ostao bez ikakvih izvršnih ovlasti. Osjećajući se izdanim, u rujnu te godine Jobs je dao ostavku, prodao sve svoje dionice i napustio Apple, tvrtku koju je stvorio. No, godine 'izgnanstva' nisu za Jobsa bile vrijeme mirovanja. Iz Applea je poveo nekoliko ključnih stručnjaka te je osnovao NeXT Computer Inc., tvrtku koja je bila fokusirana na stvaranje tehnološki najnaprednijih računala za sustav visokog obrazovanja i poslovni sektor. Rezultat je bio NeXT Cube, visokoperformansno računalo namijenjeno profesionalcima, istraživačima i obrazovnim institucijama. Iako je bila riječ o tehničkom remek-djelu, zbog previsoke cijene proizvod je završio kao komercijalni promašaj.
No, u maniri iskusnog poslovnog čovjeka Jobs više nije stavio 'sva jaja u istu košaru' - usporedo s NeXT-om, 1986. je, za nekoliko milijuna dolara, kupio grafički odjel Lucasfilma i preimenovao ga u Pixar. Godinama je Pixar bio Jobsov "hobi", no sve se promijenilo 1995. s filmom "Priča o igračkama", prvim dugometražnim računalno animiranim filmom u povijesti kinematografije, revolucionarnim ostvarenjem koje je označilo rođenje potpuno nove ere u animaciji i postavilo temelje za budućnost digitalne filmske umjetnosti. Film je postao globalni hit, a samo tjedan dana nakon premijere, Jobs je izveo Pixar na burzu. Preko noći njegovo se bogatstvo popelo na više od 1.5 milijardi dolara, a konačni trijumf dogodio se 2006. kada je Disney otkupio Pixar za impresivnih 7.4 milijarde dolara isplaćenih u dionicama, čime je Jobs postao najveći pojedinačni dioničar Disneyja.
Povratak Jobsa u Apple i spas u zadnji čas
Dok je Jobs bio angažiran na drugim, poslovnim frontovima i slavio uspjeh s Pixarom, tvrtka Apple, koju je suosnovao, našla se na rubu bankrota. Pod vodstvom Gila Amelija, tvrtka je očajnički tražila novi operativni sustav. Svjestan ozbiljnosti situacije, Amelio se odlučio na neočekivan poslovni manevar - krajem 1996. Apple je za 429 milijuna dolara kupio NeXT, prvenstveno zbog njegovog naprednog sustava NeXTSTEP, no time je, na indirektan način, u Apple vraćen i Jobs. Početnu ulogu "neslužbenog savjetnika", Jobs je odmah prihvatio, no na umu je od prvog dana imao drugi plan - preuzimanje kontrole. Na ključne pozicije u tvrtki postepeno je postavljao svoje ljude iz NeXT-a, puštajući Gila Amelia da se sam kompromitira lošim poslovnim rezultatima.
U roku od samo nekoliko mjeseci, uz pomoć saveznika u upravnom odboru, Jobs je organizirao smjenu Amelija te je u rujnu 1997. postao privremeni izvršni direktor (iCEO). Njegov povratak bio je nemilosrdan, ali učinkovit. Jobsova strategija spašavanja bila je radikalno pojednostavljenje. Umjesto razvoja novih, naprednih proizvoda, u skladu s visoko-konkurentnim tržištem osobnih računala, smanjio je veličinu i doseg Applea. Tvrdeći da je prekompleksna, zbog čega tvrtka gubi novac, liniju proizvoda od čak 15 različitih desktop modela, smanjio je na samo jedan jedini model. Ukinuo je čak 70 posto proizvoda, otvorio web trgovinu za direktnu prodaju, smanjio zalihe za više od 80 posto. Otpustio je tisuće ljudi i proizvodnju preselio na Tajvan, a kako bi osigurao opstanak tvrtke, sklopio je čak i savez s najvećim rivalоm, Microsoftom. Bio je to početak jednog od najvećih preokreta u povijesti korporativne Amerike.
Revolucija proizvoda
Jobsova nova poslovna taktika stavila je laserski fokus na dizajn i inovacije. U suradnji s dizajnerom Jonyjem Iveom, početkom svibnja 1998. godine, predstavio je iMac, računalo koje je bilo brže i od najbržeg Pentiuma II te je svojim prozirnim, šarenim kućištem razbilo monotoniju i postalo hit. Samo u prvih pet mjeseci prodano je preko 800 000 komada iMaca, po cijeni od 1299 dolara. No, bio je to samo početak nakon kojega je uslijedio niz inovativnih proizvoda. Godine 2001., pod motom "1000 pjesama u tvom džepu", lansiran je iPod, uređaj koji je s iTunes trgovinom transformirao glazbenu industriju. Na Macworld konferenciji, 9. siječnja 2007., Jobs je najavio tri revolucionarna proizvoda - iPod s kontrolama na dodir, revolucionarni mobilni telefon i uređaj za internetsku komunikaciju, a potom je otkrio da se zapravo radi o samo jednom uređaju – iPhoneu. U tri godine Apple je prodao čak 90 milijuna iPhonea, ugrabivši više od polovine globalnog profita na tržištu mobitela. App Store je u to vrijeme pokrenuo revoluciju mobilnih aplikacija, a 2010. iPad je stvorio novu kategoriju tablet računala. S velikim ekranom osjetljivim na dodir, optimiziranim za medijske sadržaje i digitalnu kreaciju, iPad je omogućio korisnicima živopisno iskustvo u gledanju videozapisa, čitanje e-knjiga i igranje igara te je utjelovio Jobsovu viziju "post-PC" ere. Svaki od ovih proizvoda bio je rezultat Jobsove opsesije jednostavnošću i savršenom integracijom hardvera i softvera.
Poslovna strast i ekscentrična priroda
Iza fasade briljantnog vizionara bio je čovjek ekstremne i često okrutne osobnosti, čija se strast u poslu nerijetko manifestirala i kao tiranija. Bio je poznat po vrijeđanju svojih zaposlenika, te je, ako nije bio zadovoljan rezultatima, njihov rad nerijetko nazivao "smećem". Kada je nešto želio, nije birao sredstva pa je, kako bi postigao ciljeve, koristio čak i suze. Njegov perfekcionizam graničio je s ludošću, tjerao je čitave timove da mjesecima rade na nijansama boja ili oblicima vijaka koji su bili unutar kućišta i koje nitko, nikada ionako neće vidjeti. Njegove bizarne i ekstremne prehrambene navike graničile su s opsesijom - tjednima je, primjerice, jeo samo mrkvu ili isključivo sirove plodove, a podvrgavao se i radikalnim dijetama. Sve je to bio dio ekscentrične prirode čovjeka binarnog pogleda na svijet - stvari su za Jobsa bile ili "nevjerojatno sjajne" ili "totalno smeće".
Baš kao i njegova turbulentna poslovna karijera i privatni život Stevea Jobsa bio je kompleksan. Prvi put je postao otac 1978. godine, kada mu je Chrisann Brennan rodila kći Lisu. No, unatoč DNA testovima koji su dokazali suprotno, Jobs je poricao očinstvo, tvrdeći čak i da je sterilan. Tek je kasnije je ipak priznao očinstvo i zbližio se s kćerkicom Lisom. Kada je 1989. godine držao predavanje na Stanford Graduate School of Business, Jobs je upoznao 25-godišnju Laurene Powell, tadašnju MBA studenticu s kojom se oženio 1991. te su imali troje djece.
U listopadu 2003. Jobsu je dijagnosticiran rijedak, ali operabilan oblik raka gušterače. No, punih devet mjeseci on je odbijao operaciju, pokušavajući se izliječiti alternativnim metodama i dijetama, a kada je konačno pristao na operaciju, bolest je već bila uznapredovala. Ipak i unatoč narušenom zdravlju, Jobs je nastavio voditi Apple s jednakom strašću, predstavljajući svijetu iPad i iCloud, a u lipnju 2005., godine, na Sveučilištu Stanford, održao je govor koji je napisao u jednoj noći i koji je postao jedan od najutjecajnijih, motivacijskih govora u povijesti.
"Posao će ispuniti veliki dio vašeg života i jedini način da budete istinski zadovoljni jest da radite ono što smatrate velikim poslom, a jedini način da radite veliki posao jest da volite ono što radite", poručio je tada Jobs.
Smrt vizionara i vječni život njegove vizije
Usprkos medicinskim naporima, Jobsovo zdravstveno stanje bilo je sve lošije. U kolovozu 2011., shvativši da više ne može obavljati svoje dužnosti, podnio je ostavku na mjesto izvršnog direktora. Preminuo je 5. listopada 2011., u 8:30 navečer, u svom domu u Palo Altu, u 56. godini života. Zastave na sjedištima Applea i Microsofta bile su tog dana spuštene na pola koplja, a za poruke u znak sjećanja bila je otvorena i posebna e-mail adresa. U trenutku smrti bogatstvo Stevea Jobsa se, većinom kroz udjele u Appleu i Disneyju, procjenjivalo na preko 10 milijardi dolara. Kao jedna od najutjecajnijih osoba 21. stoljeća, Jobs je i svijetu ostavio pravo bogatstvo - tehnološko nasljeđe koje je transformiralo način na koji čovječanstvo komunicira, način na koji radimo, pa čak i način na koji se zabavljamo. Smrt Stevea Jobsa označila je kraj jeden ere, ali i početak trajnog utjecaja njegove vizije. Pod vodstvom Tima Cooka Apple je nastavio rasti, postavši najvrjednija tehnološka tvrtka na svijetu, a upravo su proizvodi koje je Jobs razvio - iPhone, iPad, Mac - ostali temelj Appleove dominacije na tržištu.
Njegovo nasljeđe i danas živi u svakom pametnom telefonu i svakom tabletu koji svakodnevno koristimo, kao i u svakom animiranom filmu koji gledamo. Jobsov pristup dizajnu, fokusiranje na korisničko iskustvo te pretvaranje složenih tehnologija u inovativne uređaje, postali su uzor čitavoj industriji, no njegov se utjecaj proteže i daleko van tehnologije - od samog načina na koji tvrtke predstavljaju nove proizvode na tržištu, pa do kulture startupa u Silicijskoj dolini.
Otvori KEKS Pay
