Obasjan svjetlošću koja dopire kroz krošnje drveća, na crtaćem stolu zagrebačke slikarice i anđeologinje Edit Glavurtić još jedan anđeo poprima svoj konačni oblik. U miru i tišini, koji su joj potrebni dok stvara svoje nebeske zaštitnike, diplomirana slikarica rodom s otoka Šolte do sredine rujna završit će anđela nade Phanuela, u nježnim plavim i ljubičastim tonovima. – Mi svojim nadama stvaramo cijeli svijet, nada je nešto što nas hrani, što nas vodi – kaže Edit, koja već 13 godina proučava anđele i glavni su joj motiv za slike.
Najniža nebeska bića
Prva anđeoska iskustva imala je već u ranom djetinjstvu, kada se svaku večer molila anđelu čuvaru. – Da biste osjetili djelovanje anđela, nisu potrebne nikakve knjige ni znanje, ta je sposobnost svakome darovana. Potrebno je samo željeti se družiti sam sa sobom i osluškivati divan svijet koji se krije u svakome od nas. Kada to napravite, anđeoske poruke počet će dolaziti same kao i ljudi koji su u sličnoj potrazi za dobrotom, ljepotom i poštenjem u kojoj se i vi nalazite – ističe Edit, čiju smo strast koju živi, anđeologiju, odlučili istražiti nakon što je naša skijašica Nika Fleiss otkrila da je njezin novi dečko anđeolog, čija je misija upoznavanje i približavanje anđela ljudima. U najpoznatijoj kršćanskoj podjeli nebeske hijerarhije koja datira iz šestog stoljeća, anđeli su najniža duhovna nebeska bića (najviša su Serafini, koji okružuju Božji tron i čije svjetlo može sagorjeti smrtnike) koja čine deveti anđeoski kor te su najviše posvećeni ljudima, odnosno njihovoj zaštiti i vodstvu. No, Edit naglašava kako se u svom radu ne vodi tim hijerarhijama, već ga opisuje kao lirsku priču koju treba srcem pričati drugom srcu. – Temom anđela pokušavam prenijeti poruke dobrote, poštenja, prijateljstva. Jako je važno u ovom vremenu krize pronaći svoju unutrašnjost koja je toliko bogata, u svakodnevici pronaći ono što nas može nadahnuti, što nas može odvesti dalje – objašnjava slikarica, koja je svog prvog anđela naslikala 1997., nakon što joj je majka oboljela od karcinoma.
Molite se bilo kojemu
Edit je u to vrijeme živjela u Beču, gdje je i magistrirala, a razdvojenost od najvažnije osobe u životu koja je prolazila kroz toliku patnju, za nju je bila vrlo bolna. Zbog toga je pala u depresiju, a noću bi se često uspavala suzama. Pred jutro jedne takve neprospavane noći pune očaja i suza, postala je svjesna prisutnosti krilatoga svijetlog stvorenja s rukama položenim u krilu i pogledom okrenutim prema dolje.
– Ni dan danas ne mogu tvrditi jesam li to biće sanjala ili sam ga vidjela, no do zadnjeg se detalja mogu sjetiti njegovog lika. Bio je to anđeo smrti Tzaphkiel – prisjeća se Edit svog prvog susreta. Ujutro je uzela kist i naslikala ga kako se pretapa u bljesku plavetnila, a nakon toga anđeli su joj dolazili sami od sebe. – Anđeli su uvijek s nama, no njihova prisutnost najbolje se može osjetiti u trenucima kad nam je ugrožen život i u trenucima najveće patnje i izgubljenosti. Anđeli nam mnogo puta spase život, a da toga nismo ni svjesni – priča Edit, čiji su anđeli ženstvenog obličja i u čijim se rukama svijaju ruže, ljiljani, hortenzije, ivančice. – Anđeli sigurno nemaju ovakav oblik kakav im dajem ja ili neki drugi umjetnici. To su eterična, energetska bića načinjena od čiste svjetlosti, energija, sklad i savršenstvo i na taj način dostupni su svakome – kaže anđeologinja, koja inspiraciju crpi u dugim šetnjama Savskim nasipom gdje upija miris vode, zvukove vjetra koji treperi u lišću, ljudi koji se šeću... Nije potrebno, otkriva nam, znati ime anđela kojemu se želimo moliti. – Potrebno je samo osloboditi se nekih nevažnih stvari koje nam mrve stvarnost kako nam ne bi promicalo ono što je važno – zaključuje Edit.
U današnjem Večernjem listu pogledajte slike Editinih anđela.
Otvori KEKS Pay
jel ona u vezi sa fleis?