Često se pitam sjećam li se ja to i čega se sjećam, a o čemu sam stvorila sliku u glavi... Cijeli sam život živjela s tim: u kući se pričalo, u selu se pričalo, te strahote, slušala sam tragične priče svaki dan. Djeca su nabijana na bajunete. Jedan bi držao bajunetu, drugi nabacivao djecu. I smiju se ko ludi. Ženama su vadili djecu iz utroba. Skoro je cijelo naše selo otpremljeno u logor. Bila sam dijete od dvije godine u toj koloni. Ne sjećam se kolone. Ni Jasenovca se ne sjećam, ali 1944. godine, kad su ponovno odvodili ljude iz sela, završila sam u logoru Sisak, toga se djelomično sjećam. Sa mnom su bila dva bratića, od devet i 11, godina, bili su sa mnom i u Jasenovcu, oni su me spasili. Ujna im je rekla da me čuvaju. U Jasenovcu su nas odvojili od majki, njih su poslali u logor u Staru Gradišku. Očeva nije bilo: bili su ili u njemačkim logorima ili u logoru III C ili u partizanima. U sisačkom je logoru bila strava. Mi djeca spavali smo na betonu po kojem su nabacali malo slame, davali su nam piti vodu zatrovanu kaustičnom sodom, tko bi popio, spalilo bi mu sve iznutra. Djeca sa Sutjeske su masovno umirala. Ovaj bratić od 11 godina vidio je gdje ustaše piju i noću išao do bunara. Izlagao se velikoj opasnosti, ali htio je pomoći i spasiti nas. Nas su u stvari spasili Nijemci iz Kostajnice, obaviješteni su što se događa i intervenirali su kod Pavelića. Luburić i Ljubo Miloš pozvani su u Zagreb i čak zatvoreni.
POTRESNO PRISJEĆANJE
'U sisačkom je logoru bila strava. Davali su nam piti vodu zatrovanu kaustičnom sodom'
Ana Požar, dugogodišnja direktorica JUSP-a Jasenovac, kao dvogodišnje dijete bila je zatočenica logora. ‘Broj žrtava je nebitan. Žrtve su individualne. Zašto sam ja od dvije godine išla u logor? Iz mojih sela stradalo je 96 djece, imamo ih sve popisane, imenom i prezimenom, godinom rođenja i stradanja’, kaže naša sugovornica
Otvori KEKS Pay
