Tko god je gledao subotnji skup SDP-a, mogao je uglavnom vidjeti potrošena lica, umorna, kao da su bez energije, volje, entuzijazma, kao da moraju biti tu gdje jesu, a najradije ne bi. No moraju doći da im i dalje idu stranačke beneficije, udobne fotelje, plaće… A što nude? Baš ništa! Siniša Hajdaš Dončić gromoglasno urla da se SDP mora mijenjati, da su lokalni izbori bili opomena, da se SDP mora otvarati, puštati nove ljude, i opet ponavlja ono što je govorio i prije te što je bio slogan za kampanju, da SDP mora slušati građane.
I kako to SDP sluša građane? Primjerice, nitko u vrhu SDP-a ne želi javno priznati da je SDP doživio debakl. Svi se vade na to kako su dobili više vijećničkih mjesta i da su opet osvojili Zagreb. A Zagreb ne bi osvojili bez sekte Možemo, kojoj su se prodali, te su izgubili "vječnu" utvrdu Rijeku, dugogodišnju utvrdu u Sisku, doživjeli su debakl u Splitu, a mogu se jedino zadovoljiti time što su preuzeli Koprivničko-križevačku županiju. I onda ekspresno raspuste ogranke u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, a ne diraju Sisak. I zašto Zagreb, ako su osvojili Zagreb, kako se hvale?

Drukčiji je od HDZ - a po tome što otvoreno štuju i žale za jugoslavijom.