Antonella Barišić Kulaš, izvrsna znanstvenica zaposlena u Laboratoriju za robotiku i inteligentne sustave upravljanja na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, gdje ujedno pohađa doktorski studij, jedna je od ovogodišnjih dobitnica L'Orealova i UNESCO-ova priznanja "Za žene u znanosti". Njezin rad fokusira se na interdisciplinarno istraživanje zračne robotike i računalnog vida, s doktorskom disertacijom pod naslovom "Sintetički podaci i nenadzirana adaptacija domene za zračnu detekciju objekata".
Kako stoji u životopisu, cilj je njezina istraživanja razviti metode koje omogućuju preciznu detekciju objekata u promjenjivim i zahtjevnim uvjetima zračne robotike. Poticaj za ovaj rad dolazi iz izazova s kojima se suočavaju zračni roboti, poput ograničene vizualne prepoznatljivosti objekata zbog velike udaljenosti te promjena uvjeta osvjetljenja i okoline. Zračna detekcija zahtijeva specifične perspektive, poput ptičjeg i vertikalnog pogleda, čije je snimanje tehnički izazovno i ograničeno, što dodatno smanjuje dostupnost takvih podataka.
Radi prevladavanja problema nedostupnosti, visoke cijene i ručnog nepreciznog označavanja podataka, u disertaciji se predlaže upotreba sintetičkih podataka kao rješenja. Razvila je napredni sustav za proceduralno generiranje vizualnih sintetičkih podataka, koji rješava problem ograničene dostupnosti zračnih podataka i uvodi inovativan pristup dizajnu podataka. Dakle, radi se o iznimno zanimljivom znanstvenom području koje je danas i česta tema dnevnih vijesti.
Zbog čega ste se prijavili za L'Orealovu stipendiju? Kako ćete iskoristiti dobiveni novac?
Za prijavu me potaknula sama struktura natječaja i jasno određeni kriteriji. Posebno mi se svidjelo što je naglasak stavljen isključivo na znanstveni rad, objavljene radove, važnost i rang časopisa i konferencija te na osobni doprinos istraživača u svakom radu. U znanstvenoj zajednici kvaliteta publikacija određuje se prema važnosti časopisa i zahtjevnosti procesa recenzije. Nije svejedno gdje je rad objavljen jer prestižniji časopisi i konferencije uključuju strogi postupak odabira, veću konkurenciju i međunarodne recenzente koji su stručnjaci u tom području. Kvaliteta objava često ima veću vrijednost od njihove količine, a ovaj natječaj to prepoznaje i uvažava. Što se tiče dobivene nagrade, planiram je iskoristiti u privatne svrhe: kupnju bicikla i investiranje u fondove.
Što mislite o položaju žena u znanosti? Često se o tome govori, smatra se da nije kakav bi trebao biti, mislite li da su ovakve nagrade dovoljne da to poboljšaju?
Položaj žena u znanosti još je neravnomjeran, osobito kada govorimo o višim, vodećim i odlučujućim pozicijama. Iako žene danas čine većinu studentica, pa i doktorica znanosti, taj omjer se ne odražava na razinama na kojima se donose ključne odluke. Razlika opadanja udjela žena s višom pozicijom još je izraženija u tehničkim znanostima. Nagrade poput ove vrlo su važne jer pridonose vidljivosti i prepoznavanju doprinosa žena u znanstvenom svijetu. Nagrada je snažan poticaj, ali smatram da je odgovornost za sustavne promjene na institucijama i državi.
O području znanosti kojim se bavite danas se i najviše priča. Što mislite o tvrdnjama da se u umjetnoj inteligenciji osim velikih koristi kriju i velike opasnosti?
Smatram da svaka tehnologija sa sobom donosi i odgovornost. Umjetna inteligencija upravo mijenja svijet i poslove kakve poznajemo. Fascinantno je živjeti u ovo doba i svjedočiti napretku koji se događa, ali također moramo promišljati i djelovati kako bismo osigurali odgovornu i pravednu primjenu ove tehnologije.
Računalni vid iznimno je zanimljivo područje. Možete li za čitatelje opisati o čemu se točno radi?
Računalni vid je područje znanosti koje razvija metode s pomoću kojih računala i roboti mogu promatrati i razumjeti svijet oko sebe, slično kao što to čini čovjek. Roboti imaju kamere i s pomoću njih vide svijet, ali da bi ga razumjeli potrebni su algoritmi, kao umjetna inteligencija, gdje tumačimo te podatke. Na primjer, ljudima je odmah jasno kako izgleda crveni automobil jer imamo iskustvo i kontekst, dok roboti to moraju naučiti putem podataka i algoritama. Osim prepoznavanja objekata, računalni vid bavi se i razumijevanjem prostora. Kada hodamo, prirodno znamo koliko visoko trebamo podignuti nogu kako bismo preskočili prepreku, dok roboti to uče koristeći algoritme računalnog vida.
Razvili ste napredni sustav koji se već primjenjuje u četiri projekta. O kakvom se sustavu radi, gdje on nalazi svoju primjenu?
U umjetnoj inteligenciji sve počinje s podacima. No da bi ti podaci bili korisni, moraju biti jasno označeni. To zovemo anotacijama. Anotacije su zapisi koji pokazuju što se nalazi na slici, gdje se točno nalazi i kojoj kategoriji pripada. Mogu biti u obliku pravokutnika, preciznih kontura ili točaka. Prikupljanje takvih podataka i njihovo označavanje iznimno je zahtjevno, skupo i oduzima mnogo vremena. Taj smo problem riješili razvojem naprednog sustava koji automatski stvara slike i odmah ih precizno označava s pomoću računalnih metoda. Naš sustav može generirati različite scene, poput parkova, gradova ili poljoprivrednih površina, uz točne informacije o svakom elementu na slici. Takvi podaci služe za treniranje modela umjetne inteligencije, što omogućuje brži i učinkovitiji razvoj rješenja u raznim industrijama.
Imaju li vaša istraživanja u tom polju i konkretniji cilj, aplikaciju ili kakav hardver gdje bi se taj sustav primjenjivao? Pitamo i zato što računalni vid ima svoju primjenu i u bespilotnim vozilima o kojima se u nas puno priča.
Ovo istraživanje je široko primjenjivo. Mi smo se fokusirali na zračnu robotiku jer tu imamo ekspertizu i u drugim stvarima, ali razvijene metode su primjenjive i na autonomnu vožnju, druge vrste robota i širok spektar industrijskih aplikacija, npr. kontrola kvalitete ili razvrstavanje otpada.
Na koji se način sve u Hrvatskoj možemo kvalitetno baviti ovakvim novim disciplinama koje su donedavno smatrane čak i futurističkima? Imamo i uspješnih tvrtki u tom polju, što bi prema vašem mišljenju možda još trebalo?
U Hrvatskoj je najveći izazov nedostatak financijskih ulaganja, i to kako u akademsko tako i u industrijsko istraživanje. Inovacije i tehnološki napredak jednostavno zahtijevaju sredstva. Bez ulaganja teško je razvijati konkurentna rješenja i zadržati talente. Fakultet elektrotehnike i računarstva trenutačno je najkonkurentnije mjesto u Hrvatskoj za bavljenje ovim područjima. Ovdje se razvijaju ozbiljni istraživački projekti i potiče suradnja s industrijom. U posljednjih nekoliko godina pojavilo se i nekoliko domaćih tvrtki koje ulažu u razvoj, no kada se pogleda šira europska slika, to još nije dovoljno. Potrebno je više strateških ulaganja, bolje povezivanje znanosti i gospodarstva te jasna podrška onima koji se bave istraživanjem i razvojem.
Radili ste i na dva strana sveučilišta, jednom američkom i jednom češkom. Koje su razlike između tih obrazovnih i znanstvenih sustava, i međusobno i u odnosu na obrazovanje i znanost u Hrvatskoj?
Američki sustav je iznimno konkurentan, radi se jako puno, ali zato postoje brojne prilike. Također, financije su skoro neograničene. Suradnja industrije i istraživačkih institucija također je jaka, gdje tvrtke često financiraju istraživanja, opremaju laboratorije i izravno sudjeluju u znanstvenim projektima. Što se tiče Češke, rekla bih da su slični nama, možda mrvicu poduzetniji. U europskom kontekstu, kao primjere dobre prakse izdvojila bih Švicarsku, Dansku i Njemačku. Tamo je razina inovacija vrlo visoka, zahvaljujući jasno postavljenim mehanizmima koji podržavaju i istraživački rad i njegovu komercijalnu primjenu. Ključna je ideja da inovacije ne ostaju zatvorene u akademiji, već da stvaraju gospodarski rast i nova radna mjesta.
Gdje se vidite u budućnosti, ostali biste u znanosti ili otišli u neke korporativne vode gdje su uvjeti za istraživanja možda bolji?
To je odluka koju još moram donijeti. Zapravo, uvjeti za istraživanje često su bolji u akademiji. Rijetke su tvrtke koje imaju kapacitete za pravo istraživanje – to si uglavnom mogu priuštiti samo velike korporacije. Istinski uživam u istraživanju i voljela bih zadržati taj aspekt svog rada, no jednako me motivira i rješavanje konkretnih problema čiji se utjecaj može vidjeti u praksi. Upravo zato vjerujem da bi idealan put bio onaj u kojem se spajaju akademija i industrija, kako bi se postigla ravnoteža između temeljnog znanja i njegove primjene u stvarnom svijetu.
Pokrenuli ste i jedan startup. Čime se on bavi, smatrate li da Hrvatska ima zrele uvjete za podizanje moderne kompanije od početka?
Da, pokrenuli smo tvrtku Odonata technologies koja je bavi automatiziranom inventurom skladišta koristeći dronove i umjetnu inteligenciju. Inventura je čest izazov u logistici, a naš je cilj ponuditi rješenje koje povećava preciznost i učinkovitost, smanjuje pogreške i rasterećuje radnike. Podizanje tehnološke tvrtke nije jednostavno, posebno u okružju koje još razvija potrebnu infrastrukturu i podršku. No imamo snažan tim i vjerujemo da se uz znanje, upornost i dobru strategiju mogu ostvariti konkretni iskoraci. Od početka smo se povezali s europskim inicijativama i njemačkim tržištem, što nam otvara mnoga vrata i omogućuje brži razvoj. Hrvatska ima velik potencijal, osobito u ljudima, i važno je taj potencijal prepoznati i usmjeriti.
Otvori KEKS Pay
