Zatvoreno! Ne radimo nedjeljom! – vrišti iz izloga kvartovskih i drugih dućana pokraj kojih glavinjaju horde onih koji se ni godinu dana otkako je na snazi zakon koji trgovcima dopušta samo 16 radnih nedjelja godišnje po izboru nisu naviknuli da je većina prodavaonica nedjeljom zatvorena. Čak 72 posto Hrvata bilo je, naime, za neradnu nedjelju, a onda upravo na taj neradni dan opetovano svjedočimo najezdi na rijetke objekte koji su taj dan otvorili vrata. U kilometarskim redovima, osobito pred pekarnicama, čeka se kao da smo teški ovisnici o svježem kruhu. Peku ga i benzinske crpke, koje je novi Zakon o trgovini, s kojim se mnogi još uvijek ne mogu (i neće) pomiriti, abolirao kao jednu od iznimki. I dok se trgovci, posebice oni mali, i dalje nadaju čudu, Vlada i Ustavni sud rekli su svoje – zabrana rada nedjeljom, koja je dva puta prije ukidana kao neustavna, ostaje na snazi.
Radnici, sindikati i veliki poslodavci trljaju ruke, vlasnici obiteljskih dućana nezadovoljni
Čak 72 posto Hrvata bilo je za neradnu nedjelju, a onda upravo na taj neradni dan svjedočimo najezdi na rijetke objekte koji su otvoreni. U kilometarskim redovima, osobito pred pekarnicama, čeka se kao da smo teški ovisnici o svježem kruhu, kojega sada peku i benzinske crpke
Komentara 14
Na stotine struka i zanimanja rade nedjeljom ali nama je bitno da blagajnica u konzumu ne radi. Kockarnice i kladionice rade i nedjeljom i noću 0-24 i nije sporno, nedjeljom cvjećare na groblju ne smiju raditi... ovdje se ne radi o struci nego o inatu.
Neradne nedjelje su se i uvele sa ciljem uništavanja malih trgovaca. Oduzeli su im jedini dan u tjednu kad su imali koliki toliki promet ali im nisu smanjili poreze i doprinose za min. 4 neradna dana mjesečno. Računala gospoda u u Saboru da će se taj trošak preliti na cijene koje će u konačnici platiti građani a, samim tim i 25% većim prihodima od poreza.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Suština ukidanja rada nedjeljom nije bila zaštita radnika i zato sindikati ne bi trebali sebi prisvajati zasluge. Temeljni razlog je bila politika, dodvoravanje vladajućih crkvi kako bi osigurali logistiku i potporu crkvene infrastrukture i dijela sljebenika. Ljude je trebalo pustiti da rade, a nesposobna državna administracija trebala je osigurati da se rad nedjeljom adekvatno plati. Ovako imamo činjenicu da samo dio radnika u trgovini nedjeljom ne radi. Jedan dio u velikim trgovačkim centrima radi i to pod većim opterećenjem zbog pritiska na manji broj lokacija. Veliki tdgovački lanci su se dogovorili i ostvaruju visoke marže, prihode i dobit. Uništavaju se mali privatni dućani. A što je s radnicima koji rade u nedjelju kao što su konobari, kuhari u restoranima, radnici u javnom prijevozu, na tržnicama, da ne govorimo o svim javnim službama. Dakle, zabrana rada nema smisla i to je politička odluka kako bi se kod građana stvorio dojam kako se vladajući brinu za njih i obitelj. Time dijelomično može biti zadovoljna crkva. Građani idalje masovno kupuju nedjeljom u centrima koji su otvoreni, a gužve u njima (pogledajte parkirališta) i redovi pred pekarnicama pokazuju svu besmislenost te odluke. Ali, narod je tako htio i to treba poštivati.