TOPUSKO - Tema dana koja od jučer ne silazi s dnevnog reda svih razgovora stanovnika Topuskog, tragičan je događaj koji se zbio u srijedu poslije podne, kad se ubio Branko Majstorić (46). Ovom događaju, koji se zbio u obiteljskoj kući B. Majstorića, Nova cesta 15 u Topuskom, prethodile su dramatične okolnosti o kojima nam je više rekao Stjepan Majstorić, Brankov bratić.
- Vidio sam Branka kako dolazi kući oko 15 sati i čini mi se da je bio pod utjecajem alkohola. Prišao sam mu, a on mi je čestitao imendan. Pozvao me da razgovaramo, a sada kad o svemu rezmišljam, siguran sam da je htio da ga odgovaram od njegove stravične namjere. Naime, odmah mi je rekao da će prema Topuskom ispaliti sedam "zolja"! Nisam odmah ozbiljno shvatio njegovu prijetnju, otišao sam nahraniti psa. Kad sam se nakon nekoliko minuta vratio, imao sam što vidjeti - već je razvukao "zolju" spremnu za opalljenje. Kako sam profesionalni vojnik, odmah sam shvatio ozbiljnost situacije. Pokušao sam ga umiriti. Uvjeravao sam ga da mi dade "zolju" i nakon nekog vremena uspio. Odložio je oružje na brajdu i sam je nazvao policiju u Gvozdu, rekavši im da je spreman, iako nije pojasnio o čemu se radi.
Odmah sam pozvao prijatelje policajce i objasnio da Branko misli ozbiljno, da je "zolja" razvučena, neka ophodnja hitno dođe. Dok sam se ja vratio s telefona, on je već pripremio i drugu "zolju" i prislonio je uz kuću. Opet je započelo uvjeravanje da ne čini gluposti i uskoro je stigla i policija.
Policajac koji ga osobno poznaje pozvao ga je da pođe s njim u policijsku postaju Gvozd, a ja sam rekao da ću ići i ja s njim. Tada nam je rekao "Samo malo!". Ušao je u kuću, a ja sam odmah krenuo za njim. Kad sam mu prišao na jedan metar začuo sam pucanj i vidio bljesak. Pao je, viknuo sam da se zove Hitna i raskopčao sam mu majicu. Iz rane na prsima lila je krv, pokušao sam s reaminacijom, ali bezuspješno.
Što je Branka Majstorića navelo na ovaj čin, zasad se samo nagađa. Ipak, oni koji su ga bolje poznavali kažu da je vjerovatno imao posttraumatski sindrom kojega nikada nije liječio. Naime, na početku Domovinskog rata, iz Amerike, gdje je živio 25 godina s obitelji i bio ugledan automehaničar u Chikagu, slao je oružje za Hrvatsku. Zbog toga je i prije tri godine deportiran u domovinu, a nedavno je doznao i da mu jedna od kćeri boluje od raka. Sve to, po svemu sudeći, bio je preveliki pritisak za Majstorića, a doda li se tomu i činjenica da je povremeno znao popiti čašicu više, i usput, kako kažu njegovi prijatelji, bio nestabilna osoba - jasno je da je već dulje bio na samom pragu tragedije koja se, eto i dogodila. Na sreću, bez posljedica koje bi sigurno bile katastrofalne da je ostvario svoju zamisao u prvim trenucima dramatičnih događaja u srijedu.
- Još i danas čuvam svoju prvu gardijsku odoru, koju mi je iz Amerike 1991. poslao moj bratić Branko - kazao nam je sa suzama u očima Stjepan Majstorić, inače pripadnik 2. gardijske brigade.
- Od početka, pomagao je Branko Domovinski rat i dao pošteno svoj doprinos osamostaljenju Hrvatske. Na kraju, zbog afere s oružjem i odležao je u američkom zatvoru, no, zbog toga mu nikad nije bilo žao!
Inače, u tijeku pretrage kuće Branka Majstorića, policija je pronašla sedam "zolja".
V. Jurišić
Otvori KEKS Pay
