Naslovnica Vijesti Hrvatska

"Presuda generalima osuda je i Tuđmana i Šuška"

Da je bilo pojedinačnih zločina, misli 47 posto građana, a njih 34 posto smatra da HV nije činio pojedinačne zločine.
17. travnja 2011. u 20:00 689 komentara 13 prikaza
tudjman
Foto: Arhiva VL

Iza presude Haaškog suda hrvatskim generalima stoji namjera da se izjednače žrtva i agresor. Ovo mišljenje dijeli čak 63 posto građana koji su sudjelovali u najnovijem istraživanju Nove TV. Rezultati istraživanja pokazali su i kako se 83 posto građana ne slaže s tezom Tužiteljstva o postojanju udruženog zločinačkog pothvata koji je doveo do protjerivanja Srba. Svega se osam posto ispitanika s tom tezom slaže. Na pitanje je li brijunski sastanak temelj optužnice, a sada se pokazalo i presude, 9 posto građana odgovorilo je kako ne zna.

Da je bilo pojedinačnih hrvatskih zločina tijekom Domovinskog rata, misli 47 posto građana, njih 34 posto ne smatra da su pripadnici HV-a počinili pojedinačne zločine, a 19 posto građana ne zna.

Svaki drugi ispitanik misli kako je nepravomoćna presuda generalima na neki način osudila i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška. Zanimljivo je i da 78 posto građana smatra da će u žalbenom postupku žalbeno vijeće ublažiti kaznu u korist generala, a 8 ih posto smatra da će se samo potvrditi dosadašnja presuda.

Njih 2 posto vjeruje da će kazne biti i strože, a 12 posto ispitanika odgovorilo je kako ne zna.

U jačem angažiranju Vlade u žalbenom postupku gotovo polovica ispitanika vidi šansu za smanjivanje kazni generalima. S druge strane, 28 posto građana misli da Vlada može malo pomoći, a 18 posto misli da ništa ne može pomoći generalima. Njih 6 posto ne zna može li Vlada pomoći generalima.

Broj 7
"Magičan broj“
7 razloga zašto smo opčinjeni brojem 7

A1 izdvaja za Vas

  • -obrisani-:

    kamo cemo Je GORAN GEROVAC zaposlen na Vecernjem Listu Mi Koji Dolazimo Bog i Pravi Hrvati Za Dom Uvijek Spreman

  • liburnik:

    Janez naj srat, Haski sud koji ti spominjes je Medjunarodni sud za pravo mora. Taj sigurno ne bi priznao \"dimnik\" i ostale \"gradjevinske\" pokusaje jer je to nonsens. Takvih rjesenja nema nigdje u svijetu i nitko ne zeli da otvara ... prikaži još! pandorinu kutiju koja bi presuda sa\"dimnikom\" izazvala po svijetu. i na arbitrazi ne bu nis bilo od \"dimnika\" - ne zavarvaj se. Tzv. Izlaz na otvoreno more je bacanje prasine slovenskoj javnost. Drzite se vi vasih gozdov a morje pustite nama.

  • -obrisani-:

    . . ...........HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA . . . Kad su ostali hrvatski politicari s dvije godine zakašnjenja uspjeli obici hrvatsku emigraciju, novci su vec bili dati Franji Tudmanu koji je pobrao vrhnje. U ... prikaži još! govorima pred hrvatskom emigracijom je Tudman prešucivao svoj partizanski staž i boljševicku titoisticku prošlost, i više se predstavljao kao hrvatski proljecar i nacionalist.. . . U približno isto vrijeme kad i HDZ, osnovana je i politicka liberalna stranka HSLS (zbog zakonske prepreke, HSLS je tada osnovan kao «savez» a ne stranka) ali HSLS po volji Kontraobavještajne službe JNA i nije bio predviden da (sam) preuzme vlast u Hrvatskoj, jer je vlast trebala ostati u rukama onih bivših jugokomunista koje se, ili moglo putem obavještajne službe ucijeniti, ili koji su još koliko-toliko bili skloni ocuvanju bilo kakve (labave) Jugoslavije. (HSLS je imao program o preuredenju Jugoslavije iz federacije u konfederaciju, isto kao i HDZ, a u njegov sam vrh lasniran je pitomac Vojne akademije iz Beograda Jozo Radoš). Radi se o oportunizmu i kukavicluku tih tzv. «hrvatskih» stranaka i njihovih predsjednika, jer je ustav Socijalisticke Republike Hrvatske i ustav SFRJ predvidao «pravo jugoslavenskih republika na samoodredenje do otcjepljenja» od Jugoslavije. . . Tudmana se moglo ucijeniti, bio je sklon ocuvanju Jugoslavije kao konfederacije, a bio je spreman sa Srbima podijeliti i Bosnu, jer je o takvoj mogucnosti u Zagrebu razgovarao i dogovarao sedamdesetih godina sa disidentom komunizma (Crnogorcem) Milovanom Ðilasom. . Dok je clanstvo stranke HDZ cinilo 1990. nemali dio hrvatskog državotvornog nacionalnog gradanstva, a biracko tijelo cinilo oni biraci koji su tražili hrvatsko državno pravo, vodstvo stranke HDZ bilo je bivše jugokomunisticko, od Franje Tudmana (predsjednika stranke) do njegovih zamjenika Josipa Manolica, Vladimira Šeksa, Stipe Mesica, . Josipa Boljkovca, Dalibora Brozovica (jezikoslovac) i drugih bivših clanova jugoslavenske komunisticke partije. Gojko Šušak, takoder najbliži Tudmanov suradnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, nije u smislu partijskih funkcija bio visokopozicionirani komunisticki «kadar» u Titovoj Jugoslaviji kao Tudman ili Manolic, ali je Šušak zato, vrlo vjerojatno, bio suradnik jugoslavenske Službe za istraživanje i dokumentaciju (SID) «Saveznog sekretarijata za inostrane poslove» SFRJ, ciji je sekretar (ministar) u to vrijeme bio jugoslavenski boljševik hrvatskog podrijetla Budimir Loncar, . koji je pak u drugom mandatu predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesica postao njegov savjetnik za vanjsku politiku u uredu predsjednika Republike. Gojko Šušak je preuzeo ulogu formiranja takozvane politicke ekstremne («ustaške») desnice u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Republici Hrvatskoj i BiH, jer je u Hrvatsku došao 1990. kao hrvatski (politicki) emigrant iz Kanade, gdje je bio preko norvalske Krasiceve skupine, infiltriran sa svojim kumom Soptom, u radikalnu hrvatsku emigrantsku organizaciju «Otpor», ali, s jugoslavenskom putovnicom !!! Cilj Šuškova «domoljubnog» angažmana je bio i da se kompromitira hrvatska emigracija. (U isto vrijeme dok je Gojko Šušak bio navodni hrvatski emigrant u Kanadi, njegov brat je bio u zapadnoj Hercegovini bez problema lokalni sekretar Ureda opcenarodne obrane JNA.) Cinjenica je da niti jedan jedini politicki emigrant iz Titove Jugoslavije nije imao jugoslavensku putovnicu (tzv. jugo-pasoš) upravo zato što su svi emigranti ilegalno napustili SFRJ da ih totalitarni režim ne bi mogao izložiti progonu, što ne znaci da ih nije proganjao, . jer je jugoslavenska obavještajna služba SDB (Udba) u inozemstvo slala svoje agente i suradnike koji su u hrvatskim kulturnim, politickim i sportskim organizacijama po Njemackoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Australiji glumili hrvatske patriote, cak i «ustaše» i radikalne nacionaliste, a nerijetko su agenti i suradnici Udbe (udbaši) u organiziranim politickim atentatima u inozemstvu ubijali hrvatske emigrante za racun jugoslavenskog diktatora Tita, i jugoslavenskog režima i CK SKJ, . i poslije Titove smrti. Gojko Šušak je u vrijeme kada se u Hrvatsku 1990. vratio iz emigracije imao jugoslavensku putovnicu («pasoš») koja je bila izdana od ministarstva vanjskih poslova SFR Jugoslavije u Beogradu, dana 15. lipnja 1990. godine (br. putovnice: 012151). Postoji osnovana sumnja da je suradnik «KOS-a JNA», a time i tajni agent jugoslavenske komunisticke vlade bio je kratkotrajni predsjednik HDZ-BiH, Davorin Perinovic, (kojeg je «KOS» kasnije ubacio i u HSP). .