Budući da od kompetentnih nismo dobili ni potvrdu niti demanti, preostaje nam jedino da se poslužimo informacijama do kojih smo došli u nevezanim i neslužbenim razgovorima, u kojima je reporteru naglašeno da riječi njegovih sugovornika ‘ni slučajno nisu za štampu’ - napisao je Štef Vadla kao mladi novinar, pa razvalio jednu od priča koje su uzburkale Koprivnicu.
Kao srednjoškolac
Već tada, znači, daleke 1971. godine, u 24. godini života, formirao se kao profesionalac koji želi doći do istine usprkos svim preprekama što mu stoje pred nogama, a u tome je ustrajao do kraja životnoga puta, koji je sudbina naprasno prekinula preksinoć.
Stjepan Vadla, rođen u Legradu 1947. godine, počeo je pisati još kao srednjoškolac, a zanat je potom pekao kao tvonički novinar u Bilokalniku i Rapidu, da bi punu afirmaciju stekao u Glasu Podravine.
Preteča
“Bio je preteča novih novinarskih poimanja u praćenju crne strane života kroz sudske kronike, ne bazirajući se kod toga samo na podacima i činjenicama, već ponajprije na životnim sudbinama koje su stajale iza pojedinih slučajeva.” - riječi su njegova tadašnjeg urednika Jove Rojčevića.
U punoj novinarskoj snazi godinama je radio u Večernjemu listu, a nagomilano iskustvo u punini je došlo do izražaja u zadnjih 15-tak godina, koliko je bio urednikom Podravskoga lista.
U romantičnom bi se zanosu moglo reći da s Vadlom umire i tip novinara kakav je u drugoj polovici 20. stoljeća mnogo puta narisan u kinematografiji, a na prvu nam pamet pada film “Novinar” Fadila Hadžića. U tu shemu Štef se uklapao i boemskim načinom života, zbog kakvog je, među ostalim, i danas aktualna predaja da novinari žive kratko.
Društvena se zajednica Vadli dosad odužila tek skromnom zahvalnicom Koprivničko-križevačke županije 2009. godine.
Komemoracija je danas u 13, a pogreb u 14 sati na koprivničkome groblju.
